svrš. [prez. jd. 1. gȁsnem, mn. 3. gȁsneju/gȁsnedu, prid. rad. jd. m. gasnȉ] – 1. učiniti da vatra ili plamen prestane gorjeti; utrnuti, 2. prestati gorjeti; ugasnuti, 3. polagano umrijeti u starosti prirodnom smrću; dogorjeti • Gasnȉ mi se matõr, ne mȍrem ga vužgȁt nazȃj.

m. [jd. G gȁšpara, mn. G gȁšparof] – mala željezna peć na kruta goriva • Fȇst sam nahȃjca gȁšpara, bȑže se bȕmo zigrȉli.

m. [jd. G gȁda, mn. G gȁdof/gȁdi(h)] – gad, nitkov → gnȗs, kumãr • Met tȉmi ljudȋm ȉma čȕdaj gȁdof.

s. [jd. G gãtaa] – gatanje, umijeće proricanja budućnosti iz različitih znakova (karte, talog kave, ruke i dr.) • Unã znȃ sȉkakvih gãtaof, s kãve, pȃžulja, z rũke...

nesvrš. [prez. jd. 1. gãtam, mn. 3. gãtaju/gãtadu, prid. rad. jd. m. gãta] – čitati sudbinu, proricati budućnost; vračati, gatati • Ciganȉce hȍdiju po selȕ i gãtaju.

m. [jd. G gȃtera, mn. G gȃterof/gȃteri(h)] – okomiti ili vodoravni okvir s trakastim pilama za uzdužno rezanje trupaca; jarmača, gater • Z gȃterum se pĩliju dȁske.

ž. pl. t. [G gãtri(h)] – zaštitna željezna rešetka na prozorima i vratima • Dȉli smo gȃtre na oblȍke da tȃti ne mȍreju dõjt.

ž. [jd. G gãtruže, mn. G gãtružih] – ruža, ukrasna vrtna trnovita biljka s mirisnim cvjetovima raznih boja → rȏža • Dišĩš kak gãtruža.

ž. pl. t. [G gȃgih] – 1. vješala, 2. okvir za rasijecanje zaklane stoke • Pȁjceka su obȉsili na gȃge kaj ga bȕju razdilȃvali.

m. [jd. G gȃveza, mn. G gȃvezof] – vrsta biljke široka lišća koja raste na kukuruzištu, gavez • Rȁcam i gȕskam dãjem gȃveza zmĩšanoga zi širȏtum.

m. [jd. G gȃvrana, mn. G gȃvranof] – gavran, vrsta ptice iz porodice vrana • Nȋmam rȁt vȉdit gȃvrana, bojĩm se da bu donȅsa nȉkaj hũdoga.

m. [jd. G gȁzde, mn. G gȁzdi(h)] – 1. gazda, gospodar kuće, 2. bogataš, 3. poslodavac, 4. glava obitelji • Gȁzde f hȉži dȉlaju rȅda.

ž. [jd. G gȁzdarice, mn. G gȁzdaric/gȁzdarici(h)] – 1. gazdina žena, 2. domaćica,, 3. ona koja iznajmljuje stan → gȁzda • Prȉ vrȋdnoj gȁzdarici se sȅga nãjde.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȁzim, mn. 3. gȁziju/gȁzidu, imp. jd. 2. gȁzi, prid. rad. jd. m. gȁzi] – gaziti • Narȋbala sam zẽlje za kȉselit, pȕna ga je kȁca, sȁt ga pȍjem gȁzit.

s. [jd. G gȁžea] – 1. gaženje, 2. povređivanje, ponižavanje → gȁzit • Okurãži sam se i zȁkriča: „Dȍst je gȁžea po mojĩm brȁtim!”

pril. – kad(a) → kadȁ • Gdȁ se čȃfke zibȉraju, snȋg zovẽju.

pril. – gdje → dȉ, kadȉ • Gdȉ lȉpše, tȗ dȕglje.

zamj. – tko → dȏ, kadȏ • Gdȏ nĩma v glãvi ȉma v nogȁm.

nesvrš. [prez. jd. 1. gebȉltam, mn. 3. gebȉltaju/gebȉltadu, imp. jd. 2. gebȉltaj, prid. rad. jd. m. gebȉlta, prid. trp. jd. m. gebȉltan, ž. gebȉltana] – 1. poštovati, cijeniti, poštivati, štovati, 2. uzimati u obzir, uračunavati, uvažavati • Nȉš ih ne gebȉltaju, sȅ dȉlaju po svojẽm.

m. [jd. G gebȉsa, mn. G gebȉsof] – umjetni zubi, zubna proteza; zubalo • Nȋma svojȉh zũbi, pak ȉma gebȉs.

s. [G Gẽčevoga] – toponim • Gẽčevo je mȉsto na Svȇtomu Krīžȕ hpȓto prȁma lozȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. gẽgam se, mn. 3. gẽgaju/gẽgadu se, imp. jd. 2. gẽgaj, prid. rad. jd. m. gẽga se] – hodati polagano i bez žurbe klateći se lijevo-desno kao patka; gegati se • Decȁ se polȁfko gẽgadu po cȉsti. Nȉkam im se ne štȅnta pak se polȁfko gẽgaju.

ž. pl. t. [G gȇk/gȅgi(h)] – gaće do koljena, duge gaće → gȁče • Zēbȅ me, pȁk sam si oblȋkla tȍple gȅge.

– inačice ženskoga imena Anđela