ž. [jd. G ilovȁče, mn. G ilovȃč(ih)] – vrsta zemlje od žute do crvene boje, nečista glina s mnogo kremenoga pijeska, od koje se izrađuju lončarski proizvodi, opeka, crijep i sl., ilovača • Tda bilȉčina, črnȉca čna, ilovȁča gda, na sȗncu zisušẽna, kȁj krȕh bez gȇrme zapečẽna.

ž. [jd. G ilovȁčine, mn. G ilovȁčin] – pogr. ilovača → ilovȁča • Šȏlini su mi se spūknȉli h mãsnoj ilovȁčini.

s. [jd. G imãa mn. G imãi(h)] – posjed koji podrazumijeva vlasništvo nad zemljom i ono što je na zemlji, gospodarstvo, poljoprivredno dobro, imanje • Jȅngovo imãe je nȃjvȅkše f cĩlomu selȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. ȉmam, mn. 3. ȉmaju/ȉmadu, prid. rad. jd. m. imȁ] – 1. biti vlasnik, posjedovati, imati, 2. biti imućan, dovoljno posjedovati • Sȅga ȉmaju dȍst, al jȍš jãfčeju, ftȉli bi vȅč.

s. [G ȉmena, mn. N imēnȁ, G imẽni(h)] – ime • Jȅmu je ȉme Jōžȅ, al sȉ mu velĩju Lĩpi.

ž. [jd. G imeȁče, mn. G imeȃč] – ona koja ima isto ime kao druga, imenjakinja • Takȁj se zovẽš kak jã, ȕnda smo si imeȁče.

m. [jd. G imeākȁ, mn. G imeākȍf] – onaj koji ima isto ime kao drugi, imenjak • Jednãk se zovēmȍ, pak smo si imeākȉ.

m. [jd. G ȉmendana, mn. G ȉmendanof] – imendan → gȏt • Mȅni je ȉmendan na Jȏžefovo.

prid. [ž. imenȉtna] – koji uživa poštovanje, cijenjen, ugledan • Zȁ jenga povĩdaju da tȁm di dȉla da je jȃko imenȉtan.

s. [jd. G imenovãa] – postavljanje na dužnost, imenovanje → imenovȁt • H fabrȉki je dȍbi vȅkše imenovãe kaj je prīdȁn za dȉlo.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. imenȕjem, mn. 3. imenȕjeju/imenȕjedu, prid. rad. jd. m. imenovȁ, prid. trp. jd. m. imenovȁn, ž. imenovȁna] – 1. kazati ime, navesti/navoditi po imenu, 2. postaviti/postavljati na dužnost, čast ili položaj; imenovati • Imenovȁli su ga na mȉsto prẽcednika. Ščȅra je imenovȁn za nõvoga dirȅktora h fabrȉki.

m. [jd. G Indijāncȁ, mn. G Indijãncof] – naziv za starosjedioca Sjeverne i Južne Amerike, Indijanac • Kȍkotum smo popūkȁli kȕp perȏf, zmetȁli po glavȁh i tȁk smo se mũtili Indijãncof.

m. [jd. G ȉndikpapīrȁ, mn. G ȉndikpapīrȍf] – indigo-papir, papir za kopiranje • Ȉndikpapĩr se mȅče pot drȕgi papĩr čȉ se trȋba kȁj dȕplično pīsȁt.

m. [jd. G inđinīrȁ, mn. G inđinīrȍf] – inženjer, osoba s višom ili visokom stručnom spremom iz tehničkih, prirodnih i srodnih znanosti • Fãli se da se je jȅngof sȋn ziškȏla za inđinīrȁ.

m. [jd. G inšpȅktora, mn. G inšpȅktorof] – službena osoba koja nadzire izvršenje propisanih pravila, nadzornik, inspektor • Nȃjbȍl smo bȋli strāhȕ kat je h škȏlu dȍša inšpȅktor.

ž. [jd. G inštalãcije, mn. G inštalãcij(ih)] – ukupnost instaliranih uređaja, vodova itd., instalacija (vode, struje) • Strīlȁ je vudrȉla f hȉžu i potȑla je inštalãcije, nĩmamo strũje.

m. [jd. G inštrumȅnta, mn. G inštrumȅntof] – glazbalo, instrument → štrumȅnt • Prãvi muzikȁnti ȉgraju na sȅ inštrumȅnte.

ž. [G Inzȕle] – toponim • Kȁt smo se na Sȕklu hodȉli kūpȁt, rȁdi smo sidȉli na Inzȕli i tȁm smo se ofȋrali.

nesvrš. [prez. jd. 1. ĩščem, mn. 3. ĩščeju/ĩščedu, prid. rad. jd. m. iskȁ] – tražiti • Ĩščem, a nȉkak ne mȍrem nãjt.

ž. [jd. G ȉskre, mn. G ȉskri(h)] – iskra • Tȁk je nabījȁ s kladīfcȕm po kamẽu, kaj su sȅ ȉskre fȑcale.

nesvrš. [prez. jd. 1. ȉskrim (se), mn. 3. ȉskriju/ȉskridu (se), prid. rad. jd. m. ȉskri (se)] – 1. izbacivati iskre, 2. svjetlucati poput iskri • Vȕžga se je zȉherunk na vȕri, sȅ se je ȉskrilo.

svrš. [prez. jd. 1. isprȁvim, mn. 3. isprȁviju/isprȁvidu, imp. jd. 2. isprȁvi, prid. rad. jd. m. isprȁvi] – 1. učiniti ravnim ono što je krivo, pogrbljeno i sl., izravnati, 2. učiniti ispravnim ono što je pogrešno, loše, nepotpuno, ispraviti • Imȁ je kolȁc z matemȁtike, sȁt ga je isprȁvi.

nesvrš. [prez. jd. 1. isprãvl(j)am, mn. 3. isprãvl(j)aju/isprãvl(j)adu, prid. rad. jd. m. isprāvl(j)ȁ] – ispravljati → isprȁvit • Fȕrt nȃpak povĩda, sȁki pũt ga mȏram isprāvljȁt.

prid. [ž. ȉsta] – isti; jednak; sličan • Ȉsti je kȁk i jȅngof čȁča.