ȉstina | ž. [jd. G ȉstine, mn. G ȉstini(h)] – istina • Povīdȁla sam prãvu ȉstinu, nĩs nȉš zmȉslila. |
istočãk | m. [jd. G istočākȁ, mn. G istočākȍf] – vjetar koji puše s istoka, istočni vjetar • Dȅnes pũše istočãk. |
ĩt | nesvrš. [prez. jd. 1. ȉdem, mn. 3. ȉdeju/ȉdedu, imp. jd. 2. ȉdi, prid. rad. jd. m. ȉšo/ȉša, ȉšla] – 1. ići; hodati, 2. kretati se vozilom, 3. kretati se prema nekom mjestu; prilaziti, primicati se, 4. pohađati, polaziti, 5. družiti se s kim, ob. djevojka i mladić • Nãj ĩt h koprȉve, bȕju te spȅkle po nogȁh! |
Ivȃe | s. [jd. G Ivȃa, mn. G Ivȃof] – blagdan svetog Ivana, Ivanje • Za Ivȃe se po brĩgi kȕriju krȋsi. |
ivȃska mušȉca | ž. [jd. G ivȃske mušȉce, mn. G ivȃskih mušȋc] – kukac koji svijetli noću, svitac, krijesnica • Hvȇčer ivȃske mušȉce svitĩju, letĩju kȁk zvizdȉce. |
ivȃski | prid. [ž. ivȃska] – koji se odnosi na Ivanje, ivanjski → Ivȃe • Z dalekȍga se je vȉdi ivȃski krȋs. |
ivȁnčica | ž. [jd. G ivȁnčice, mn. G ivȁnčic] – 1. ivančica, vrsta poljskoga cvijeta 2. margareta, vrsta uzgojenog ukrasnog cvijeta • Z ivȁnčic smo splȉtali vȉnčeke i metȁli ih na glȃvu. |
Ivȁnčica | ž. [G Ivȁnčice] – toponim • Ivȁnčica je pũt z Drĩa prȁma Kljūčȕ kaj pȅla na Pȅrine vbȅ i dõjde vȃn pri kapȅlici h Kljūčȕ, a tȁk se zovẽju i ledȉne h Kljūčȕ vuz tã pũt. |
Īvȅ (Ȉvek, Ivĩček, Ivĩčak, Ȋcek) | m. – inačice muškoga imena Ivan • Ȉvek Jurkāsȍv je pīsȁ o ljudĩm i o dogãjaim po nȁšim mistĩm. |
izabȅla | ž. [jd. G izabȅle, mn. G izabȅli(h)] – sorta aromatičnoga grožđa, izabela • Izabȅla je fȇjst dišũče grõjzje. |
izdȁt (se) | svrš. [prez. jd. 1. izdãm, mn. 3. izdãju/izdãdu, prid. rad. jd. m. izdȁ] – 1. učiniti poznatim ono što je moralo ostati tajnom; odati, otkriti, 2. pogaziti riječ, napustiti prijatelja ili saveznika, počiniti izdaju, 3. protiv volje ili bez voljnoga poticaja otkriti što, očitovati svoje namjere; odati se • Nȉkaj ti bum povĩdo, al me nãj izdȁt. |
izdȃvat | nesvrš. [prez. jd. 1. izdãvam, mn. 3. izdãvaju/izdãvadu, prid. rad. jd. m. izdȃva] – 1. činiti poznatim ono što je moralo ostati tajnom; odavati, otkrivati, 2. gaziti riječ, napuštati prijatelja, saveznike, suborce, činiti izdaju, 3. protiv volje ili bez voljnoga poticaja otkrivati što, očitovati svoje namjere; odavati se • Dȉda jȃmbra da ga izdãvaju nȍge pa polȁfko hȍdi. |
ȉzlet | m. [jd. G ȉzleta, mn. G ȉzletof] – kraće putovanje ili izlazak u prirodu radi odmora ili rekreacije, izlet • Nȉgda smo ȉšli na ȉzlet h Mokrȉce, pȉšice do brȍda h Drĩu, prȉk Sāvȅ, a ȕnda pȁk pȉšice do Mokrȋc. |
izolȋrbȁnt | m. [jd. G izolȋrbȁnta, mn. G izolȋrbȁntof] – impregnirana ljepljiva traka za izoliranje električnih žica i sl.; traka za izoliranje • Zȅmi izolȋrbȁnt, pak zamȍtaj drȍte ot strũje, da nȅ bu kȍga stȅplo. |