prid. [ž. muškobaȃsta] – koji je muškoga izgleda • Unã zglẽda kȁk muškȋ, nĩma nȉš vȕ sebi žẽnskoga, čȉst je muškobaȃsta.

ž. [jd. G muštȃrde, mn. G muštȃrt/muštȃrdi(h)] – senf • Za obȉt bumu dȅnes jȉli kobãse z muštȃrdum.

ž. [jd. G muštȅrije, mn. G muštȅrij(ih)] – stalni kupac, mušterija • Rȁt fkȁne pak je zgȕbi muštȅriju.

m. [jd. G mȕštika, mn. G mȕštikof] – sapnica na prskalici • Mȕštik je prȁf narȉhtan i gȁlica dobrȍ šĩca vȃn.

m. [jd. G muštȉklina/muštȉklena, mn. G muštȉklinof/muštȉklenof] – cijev u koju se umeće cigareta za pušenje; usnik, cigaršpic → cigȁršpic • Čȁča si hvȇčer dȅne cigarȅtu h muštȉklin, pak si u vužgẽ i tȁk sidĩ i rȃjfa.

ž. [jd. G mȗštre/mȗstre, mn. G mȗštri(h)/mȗstri(h)] – 1. uzorak tkanine, 2. pogr. iron. onaj tko mnogo ne vrijedi, sklon izvlačenju od dužnosti; neradnik, šarlatan • Narīsȁla sam si mȗštru kȁj bum hȅkljala stõljak. Prãva si mȗstra, sȁmo nȉkaj mũljaš.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȗštram, mn. 3. mȗštraju/mȗštradu, prid. rad. jd. m. mȗštra] – 1. tjerati u red, podvrgavati disciplini kao vojnike na vježbama, uvježbavati, vježbati, 2. gnjaviti, dosađivati • Nãj me mȗštrat!

prid. [ž. mȕtava] – 1. pogr. a. koji se loše izražava, nedorečen, b. šutljiv, 2. nijem; mutav • Ȉma fȁlingu, ne mȍre govõrit, mȕtaf je.

ž. [jd. G mũtice, mn. G mũtic] – predmet koji je namijenjen djeci za igru, ono čime se djeca igraju; igračka • Z drȋva i kpja sȃmi smo si dȉlali mũtice, nȉgdo ih nȋ kupovȁ.

ž. [jd. G mȕtikaše, mn. G mutikȃš/mutikȁši(h)] – varalica, lukavac • Mȕtikaše sȁmo gledĩju kȁk bi zvlĩkli vȅč pinȇs.

nesvrš. [prez. jd. 1. mũtim (se), mn. 3. mũtiju/mũtidu (se), prid. rad. jd. m. mũti (se)] – igrati se, zabavljati (se) • Pȕcice se mũtiju z bȅbicam, a dȅčeci z lȍptum.

ž. [jd. G mũte, mn. G mũti(h)] – 1. spontana intelektualna i tjelesna aktivnost djeteta kao sastavni dio odrastanja i razvijanja ličnosti, 2. oblik rekreacije koji ima kao jedini cilj da se osoba koja joj se predaje zabavi; razonoda, rekreacija; igra • Dȅco, dȍst je mũte, hȍte se vȕčit.

nesvrš. [prez. jd. 1. mũzgam, mn. 3. mũzgaju/mũzgadu, prid. rad. jd. m. mūzgȁ] – polako u ustima jesti bombon, cuclati → bũzat, cuclȁt • Polȁfko mũzgam tdi bombõn, dȍk se ne restalĩ.

m. [jd. G muzikȁnta, mn. G muzikȁntof] – pučki svirač, muzikaš, glazbenik • Bȏhi, Fȕketi i Rȁnčeri su nȁši domãči muzikȁnti.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. muzĩrim, mn. 3. muzĩraju/muziadu, prid. rad. jd. m. muzīrȉ] – 1. praviti/napraviti pjenu, pjenušati se, 2. ispustiti/ispuštati mjehuriće na površinu, vreti, fermentirati • Slȉve f cȋaku muzĩraju, fȇjst ih je čȕt.

ž. [jd. G mužȁče, mn. G mužȁčih] – 1. pogr. žena koja je slična muškarcu, 2. jaka žena koja radi teške poslove → mužešȉna • Tȁk je jākȁ, sȋh muškȋh poslȏf se lȍti, prãva je mužȁča.

m. [jd. G mužãra, mn. G mužãrof] – 1. mali top, 2. mužar, posuda u kojoj se sitni papar, kava → mužārȅc • H mužãru sam zdrobĩla papȁr na drõbno.

m. umanj. [jd. G mužārȅca, mn. G mužārȅcof] – manji mužar (za sitnjenje, npr. papra) → mužãr • Dȅni papȁr h mužārȅc.

m. [jd. G mȕžeka, mn. G mȕžekof] – priprost, neuk čovjek → mȗš • Ȍf mȕžek v nȉš nĩ fpũčen, zaglãman je i zatȕcan.

ž. [jd. G mužešȉne, mn. G mužešȋn] – 1. pogr. žena koja je slična muškarcu, 2. jaka žena koja radi teške poslove → mužȁča • Poglȅ tũ mužešȉnu.

ž. [jd. G mȕžike, mn. G mȕžik] – 1. umjetnost izražavanja tonovima, glasovima i šumovima, 2. puhački orkestar ili druga vrsta zabavljača koji svira u hodu ili na otvorenom prostoru; glazba, muzika • Na zãbavi je igrȁla plȅh mȕžika z Rozgẽ.

m. [jd. G mužikāšȁ, mn. G mužikāšȍf] – pučki svirač, muzikaš, glazbenik → muzikȁnt • Mužikãši su na svȃrbi igrȁli, a sȉ svȁti su tȃncali i popĩvali.