ž. [jd. G mrzlīnȅ, mn. G mrzlĩn] – 1. vrijeme, vremenske prilike kad vladaju niske temperature; studen, zima, 2. mirnoća, staloženost, odmjerenost, prisebnost duha, 3. hladno držanje, neljubaznost, suzdržanost; hladnoća → mȑza • Dȅnes je mrzlīnȁ, bȕm se bȍlj oblĩko.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȑznem se, mn. 3. mȑzneju/mȑznedu se, prid. rad. jd. m. mȑzni] – pretvarati se u led, zepsti, smrzavati se, mrznuti • Rȏže su se pȍčele mȑznit, bȕmo ih dȉli nȕtri.

ž. [jd. G mže, mn. G mži(h)] – snažan osjećaj koji nagoni da se komu želi ili da mu se čini zlo, osjećaj krajnje odbojnosti prema komu ili čemu, mržnja • Zãkaj je na svĩtu med ljudȋm tȕliko mže? Mža mžu dȉla.

ž. [G Mȕce] – ime za kravu • Krȁva Mȕca nĩ ftȉla vlĩč vȏs.

prid. [ž. mȕcasta] – baršunast, mekan, vunen, s dlačicama • Oblĩkla sam si mẽhku, mȕcastu kȁpu. Ȉmam oblȉčeni mȕcast svȉtar, tȁk mi grȉje plẽča.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȕcam, mn. 3. mȕcaju/mȕcadu, prid. rad. jd. m. mȕca] – govoriti s teškoćama, isprekidano, zapinjući ili s ponavljanjem slogova; mucati • Kȏmaj sam ga razmȉ, kaj je fȇjst mȕca.

prid. [ž. mȕčna] – 1. koji zadaje muku, naporan, težak, 2. koji je teško podnošljiv, koji se podnosi s mukom; mučan • Dȅnes je mȕčan dȃn, zglẽda da bu gȍdine.

s. [jd. G mũčaa] – 1. stanje kad se šuti, kad se ne govori, 2. smišljeno ustezanje od izricanja mišljenja, nijemi otpor; ignoriranje, prešućivanje, šutnja → mūčȁt • Za mũčae nĩ pĩtae!

nesvrš. [prez. jd. 1. mučĩm, mn. 3. mučĩju/mučĩdu, imp. jd. 2. mūčȉ, mn. 2. mūčȉte, prid. rad. jd. m. mūčȁ] – ne govoriti, ne davati glasa; šutjeti • Mūčȉ, da nĩsi pȉsnila!

s. [jd. G mȕčea] – mučenje → mȕčit • Ljudȇm po svĩtu tẽri nĩmaju vodẽ, tȏ je vȅliko mȕčee.

nesvrš. [prez. jd. 1. mȕčim (se), mn. 3. mȕčiju/mȕčidu, prid. rad. jd. m. mȕči (se)] – 1. činiti da netko trpi muke, zadavati tjelesnu ili duševnu muku, prisiljavati na što, mučiti, 2. smetati, dosađivati, zaokupljati, opsjedati, 3. trpjeti, podnositi muku, bol, patnju, životnu borbu, 4. izazivati osjećaj mučnine, izazivati muku • Cĩli dȃn kȍpaju na ledȉni, fȇjst se mȕčiju.

prid. [ž. mučljȉva] – koji obično šuti, koji nerado razgovara, šutljiv • Ũn sȁmo sidĩ i gledĩ, mučljȉf je.

ž. [jd. G mučnīnȅ, mn. G mučnĩn(ih)] – osjećaj slabosti, mučnina → slablīnȁ • Nȋmam zrȃka, prijẽla me mučnīnȁ.

pril. – s mnogo muke, mučno • Mȕčno mi je, otprȉte oblȍk da dõjde zrȃka.

ž. [jd. G mudȁče, mn. G mudȃč(ih)] – vrsta šljive • Mudȁča je debẽla, žũta slȉva.

prid. [ž. mūdnȁ] – 1. kojemu je potrebno mnogo vremena da što učini ili da prevali kakvu udaljenost, polagan, 2. koji se ostvaruje postupno ili malo-pomalo, koji kasni u pokazivanju vremena, 3. koji vrlo teško shvaća ili uopće ne shvaća, 4. koji je vrlo slab; spor • Trĩbljee orȉhof je mūdȁn posȁ.

prid. [ž. mūdrȁ] – 1. koji je pametan; mudar, 2. koji krije misli i osjećaje s namjerom da nadmudri ili prevari; prepreden, lukav • Mūdrȁ je kȁk lisȉca.

nesvrš. [prez. jd. 1. mudĩm (se), mn. 3. mudĩju/mudĩdu (se), imp. jd. 2. mȕdi (se), prid. rad. jd. m. mȕdi (se)] – 1. a. dolaziti, prispjeti, b. krenuti, c. odlučivati se, d. (u)činiti, e. dozrijevati; nakon očekivanja, običaja, predviđenoga vremena, roka itd. kasniti, 2. ubrzano se kretati; hitati, žuriti se • Nĩmam se cȁjt spomȉnat, mudĩm se na cȕk.

m. [jd. G mudrijãša, mn. G mudrijãšof] – onaj koji s previše riječi i mudrovanjem sebe prikazuje kao mudroga, kao da sve zna i sve razumije • Ž ĩm se nãj pārȉt, tã mudrijãš ti mȍre fȇjst naškȍdit.

nesvrš. [prez. jd. 1. mudrijãšim, mn. 3. mudrijãšiju/mudrijãšidu, prid. rad. jd. m. mudrijāšȉ] – ponašati se kao mudrijaš, biti mudrijaš, mudrijašiti → mudrijãš • Nȃj sȁmo mudrijāšȉt, dȅ se prĩmi nȉkakvoga poslȁ.

s. [jd. G mudrõvaa] – mudrovanje → mudrovȁt • Prȉjali su se mudrovãa, mȉsto da pȍjeju dȉlat.

nesvrš. [prez. jd. 1. mudrȕjem, mn. 3. mudrȕjeju/mudrȕjedu, prid. rad. jd. m. mudrovȁ] – upotrebljavati mudre riječi u želji da se ostavi dojam znanja, razumijevanja ili mudrosti; pametovati, mudrovati → mudrijāšȉt • Nãj mudrovȁt!

m. [jd. G mȗfa, mn. G mȗfi(h)] – krzneni ovitak za grijanje ruku, muf • Kȏmaj sȁm si z mȗfum zgrȉla zmȑžjene rȗke.

ž. [jd. G muhẽ, mn. G mũh(ih)] – najrašireniji leteći kukac, muha • Dȅ se mȁko štīknȉ, hȍdiš kaj muhȁ brez glāvȅ.