m. [jd. G nucȁ, mn. G nucȏf] – primjenjivanje čega s određenom svrhom, služenje za što; primjena, upotrebljavanje, upotreba, uporaba • Tã lãbura nĩ vȅč za nȕc, sȁ je okrlĩhana.

nesvrš. [prez. jd. 1. nȕcam, mn. 3. nȕcaju/nȕcadu, prid. rad. jd. m. nȕca] – imati potrebu za čim, trebati • Nȕcam pȏ kȉle mȅlje za kolȃč.

m. umanj. [jd. G nȗčeka, mn. G nȗčekof] – unučić → nȕk • Mõj nȗček ȉma dvȋ lȉti.

ž. umanj. [jd. G nȕčice, mn. G nȕčic] – unučica → nȕka • Nȕčica se nafčĩla peljȁt na picȉklinu.

nesvrš. [prez. jd. 1. nȕdim, mn. 3. nȕdiju/nȕdidu, prid. rad. jd. m. nȕdi] – 1. a. predstavljati što da se prihvati, odbije ili razmisli o prijedlogu, b. izražavati spremnost ili iskazivati nakanu, 2. stavljati na raspolaganje svoje usluge, nuditi (se) • Jȅnga ne trȋba nȕdit, ũn si sȃm zȅme.

m. [jd. G nȕdlipreta, mn. G nȕdlipretof] – daska za izradu tijesta • Na nȕdlipretu mĩsim tȋsto.

m. [jd. G Nȕjana] – bibl. jedini čovjek koji je sa svojom obitelji preživio opći potop u arci što ju je izgradio na Božju zapovijed; praotac svih ljudi, Noa • Tȁk si stȁr, kak Nȕjan.

prid. [ž. nūjnȁ] – 1. sjetan, melankoličan, 2. snen • Čȉsto je nūjȁn, ȉšo bu tȁki spȃt.

ž. [jd. G nũjnice, mn. G nũjnic] – vrsta korova, trave • Pũčem nũjnicu, sȕ je burȗndu podušĩla.

m. [jd. G nȕka, mn. G nȕkof] – sin sina ili kćeri (prema djedu i baki), unuk → nȗček • Mõj nȕk je vȅč pȇt lȋt stȁr.

ž. [jd. G nȕke, mn. G nȗk/nȕki(h)] – kći sina ili kćeri (prema djedu i baki), unuka → nȕčica • Jȅnina nȕka je nȃjbȍlša h škȏli.

m. umanj. [jd. G nȗkeca, mn. G nȗkecof] – unučić → nȕk • Mȏj nȗkec je bȁš lĩpi dȅčec.

ž. umanj. [jd. G nȗkice, mn. G nȗkic] – unuka od milja, unučica → nȕka • Kũpila sam nȕkici lĩpu kȉklicu.

m. [jd. G nȕlera, mn. G nȕlerof] – bijelo brašno posebno mljeveno; nuler (za razliku od “cvajera”), glatko brašno • Z nȕlera mĩsim tȋsto za bȕfline.

ž. [jd. G nȕlerice, mn. G nȕleric] – 1. vrsta brašna, 2. oblik frizure (obrijana glava) → tĩfusica • Dȅčeca su pošȋšali na nȕlericu, nĩma lãsi.

ž. [jd. G nȕmere, mn. G nȕmer/nȕmerof] – 1. broj, brojka, 2. kuća i okućnica, gradilište • H selȕ je sȅ vȅč hȋžnih nȕmeri.

nesvrš. [prez. jd. 1. nȗnam, mn. 3. nȗnaju/nȗnadu, prid. rad. jd. m. nȗna] – 1. nejako dijete ljuljati noseći ga na rukama, 2. spavati (kad se tepa djeci); zibati • Nȗnam dītȅ i popȋvam mu.

pril. – 1. u što, u okvire, granice čega, 2. u čemu, u okviru, u granicama čega; unutra • Nȕtra f kȕhi kũrimo f špȍrotu. Nȕtri glȉboko v lȕkju su se zavlĩkli mȉši.

prid. [ž. nutrãša] – koji je unutar, u nutrini, koji se odnosi na nutrinu; nutarnji, unutarnji • Nutrãši zȋdi f komȍri su sȉ poplȉsnivili ot fȁjta.