m. [jd. G Nikolȁsa] – muško ime Nikola, ob. sveti Nikola → Mikolȁš, Nikolĩe • Svẽti Nikolȁs, nãj me pozȃbit, donesȉ mi dȃre za Nikolĩe!

zamj. – neki → nȅkoji, nȉkoji • Niktẽri čovȉk te ȉska.

prid. [ž. nīmȁ] – 1. a. koji nema sposobnost govora; nijem, b. pren. koji, šuti kao da je nijem, koji ne želi govoriti, 2. bezglasan, okružen šutnjom, koji se odvija u tišini • Nĩm je, ne mȍre se spomȉnat.

m. [jd. G Nīmcȁ, mn. G Nīmcȍf] – stanovnik ili državljanin Njemačke, Nijemac • Za rȁta je h selȕ bȋlo dȍst Nīmcȍf.

nesvrš. [prez. jd. 1. nĩmam, mn. 3. nĩmaju/nĩmadu, prid. rad. jd. m. nīmȁ] – 1. ne imati, ne posjedovati, ne biti vlasnik, ne raspolagati čime, ne moći doći do čega, 2. ne biti ovdje ili na kojem drugom mjestu, ne postojati, ne moći se naći kad tko traži; nemati • Nĩmaju mi nȉš za povȉdat, sȁmo mučĩju.

pril. – nijemo, šuteći • Nȋmo gledĩ i poslȕša.

pril. – 1. (prostorno) ni s koje strane, ni iz kojeg smjera, ni iz kojega kraja; niotkle, 2. ni s kakva mjesta koje bi trebalo posebno obilježiti, ne odande gdje sam nešto radio ili obavljao; niotkuda • Niotkũdar nĩ ȍblakof kaj bi opȁlo gȍdine.

zamj. [G nȉčesa/nȉčega, I nȉčim] – ništa, nimalo → nȉč • Nĩmam nȉš rȏž za prisajȇvat.

prid. [ž. nȉščetna] – bezvrijedan, ništavan, ništetan → nȉšvridan • Nẽčem ga zẽt kat je nȉščetan, kȁj bum ž ĩm.

prid. [ž. nĩska, komp. nȉžji] – 1. a. koji ima malu visinu, nizak, b. koji je na maloj visini u odnosu na vodoravnu površinu, 2. koji je ispod prosjeka po visini, razini, količini itd., 3. pogr. nemoralan, nečastan, podao, 4. (komp.) a. mlađi po položaju, rangu, b. slabije razvijen; nizak • F tõm štacũnu su nȉžje cĩne.

m. [jd. G nȉšpita, mn. G nȉšpitof] – mušmula, voćka i plod → nȅšprih • Zȅmi si nȉšpitof.

prid. [ž. nȉšvrĩdna, s. nȉšvrĩdno] – bezvrijedan, ništavan → niščẽtan • Tã čovȉk je nȉšvrĩdan.

m. [jd. G nȋtanca, mn. G nȋtancof] – ono čime se što zakiva; metalna spojka, nitna, zakovica • Šȍštar je na škȏre dȉ nȋtance, pa sȁt kȍpča bȍl držĩ.

m. [jd. G nȉtkoviča, mn. G nȉtkovičof] – loš, zao čovjek, nitkov • Trȋba se hmakȋvat ot tȍga nȉtkoviča.

zamj. – bez razloga, uludo, nizašto • Nizakȁj na svītȕ te nȅ bi mīȁla.

čest. – eno, eto → lȅ, nȕ • Nȍ, dȅ povȋ kȁm jȕtri pȍješ!

prid. i pril. – 1. koji se ponaša kao plemić, poput plemića, 2. koji je otmjen, dostojanstven, graciozan • Oblȉčen je h svȉnoj rȕbači i dȉla se nȍbl.

ž. [jd. G nočĩ, mn. G nočĩh] – 1. vrijeme tame od potpunog zalaska Sunca do sljedećeg izlaska, noć, 2. tama u to vrijeme, 3. večer posvećena određenim ili pojedinim zbivanjima • Nȏč je za spȁt, a nȅ za dȉlat.

prid. [ž. nočnã] – koji se odnosi na noć, noćni → nȏč • Nočnã frãjla je lĩpi cvȋt kȁj cvatẽ sȁmo h jȗtro i hvȇčer.

m. [jd. G nȏčvȁhtara, mn. G nȏčvȁhtarof] – noćni čuvar • Nȏčvȁhtar mȏra cĩlu nȏč čȕt, nȅ smi spȁt.

prid. [ž. nõva] – 1. koji je tek izrađen, tek nastao, na kojemu se to vidi, koji se tek pojavio itd., 2. drugi, drugačiji nego (ovaj) do sada, 3. koji smjenjuje koga ili što, 4. koji je uslijedio nakon čega; nov, 5. Nõvo lȉto – Nova godina • Kūpȉli smo nõv mȅblin za komȏru. Dȍbi je nõvi đȅmper.

prid. [ž. nõva nofcātȁ] – potpuno nov • Kũpili smo nõf-nofcȃt vȏs.

m. [jd. G noftȁ, mn. G noftȍf] – rožnata izraslina na vrhovima prstiju ruku i nogu, nokat • Zi škȁram sam si odrȉzo nȍfte.

nesvrš. [prez. jd. 3. nȍfta, prid. rad. jd. s. noftȁlo] – 1. zepsti, 2. osjećati bol u noktima • Kȁk me je pȍčelo noftȁt, pȁk si hũčem h pȑste da se zgrȉjem.