prid. [ž. nevȕmna] – 1. koji je umno nerazvijen; ograničen, slabouman, 2. glup; malouman • Nȉš ne mȍre razmȉt kȁt je nevȕman.

prid. [ž. nezačȉena] – koji je bez začina ili u kojem je premalo začina; nezačinjen • Ne mȍrem jȉst nezačȉeni bȍp.

prid. [ž. nezlȅčiva] – koji se ne može izliječiti, neizlječiv • Ũn ȉma nȉkakaf nezlȅčif betȅk.

prid. [ž. nezmȁsna] – debela osoba • Poglȇ kȁk si nezmȁsan! Mȁ jĩ!

prid. [ž. nezrilȁ] – nedozreo (plod), onaj koji nije odrastao • Nãj jȉst tȇ slȉve, vȉš da su nezrȉle.

prid. [ž. nezvãna] – nepozvan → nepozvãn • Nezvãnom gȍstu nĩ mȉsto za stolȕm.

ž. [jd. G nȅžice, mn. G nȇžic] – glinena posuda za vodu • Decȁ su h nȅžicam nosȉla težãkum vȍdu na ledȉnu.

zamj. [G nȉčesara] – 1. nijedan predmet, stvar, pojava ili događaj, 2. pril. nikako, 3. ono što nema vrijednosti ili značenja, 4. razg. kao riječ oštre zabrane, ne dolazi u obzir, nikako, nipošto, 5. razg. nimalo; ništa • Nȉč nĩmam vũlja za šalãtu. Nȉčesara nĩmaju za jȉst, tȁk su bõgi.

pril. – 1. davno, u ranija vremena, 2. pril. nikako, 3. ono što nema vrijednosti ili značenja, 4. nikad → nȅgda • Nȉgda nĩ bȋlo ȁtih.

pril. – ni u koje vrijeme, ni u kakvoj prilici; nikada • Nigdȃr te nȅ bum pozãbila.

s. [G nigdārjȅva] – u svezi na (svȇto) nigdȃrjevo nikada → nigdȃr • Pȉneze ti bu vȑnila na svẽto nigdãrjevo.

zamj. – negdje, nigdje → nȅgdi • Nȉgdi nĩma vīnȁ kȁk pri nȃs.

zamj. [G nȉgdoga, D nȉgdomu, L nȉgdomu, I nȉgdim] – 1. nitko, 2. netko • Nȉgdo nĩ na tõm svĩtu brez grĩha.

ž. [jd. G nihãčke, mn. G nihãčki] – njihaljka, ljuljačka • Mȅd dvȋ slȉvove kȉte ȉmamo nihãčku.

nesvrš. [prez. jd. 1. nĩham/nĩšem se, mn. 3. nĩhaju/nĩhadu/nĩšeju/nĩšedu se, prid. rad. jd. m. nīhȁ se] – njihati se, ljuljati se • Decȁ se rȁdi nĩhaju, tȏ im je lȋpo.

pril. – koji izriče da se što nikada nije dogodilo; nijednom, nijedanput • Nijempũt nĩs bȉ betȅžan.

prid. zamj. [ž. nȉjena] – odriče prisutnost, postojanje i sl., onoga što označuje imenica uz koju stoji, nijedan • Nȉjen od brȁtof mu nĩ dȍšo pomȍč.

zamj. [G nȉčesa/nȉčega] – 1. u službi imenice označuje nepoznat uzrok, pojavu, predmet ili biće, 2. u službi priloga: malen, neugledan, komadić, 3. u službi priloga nesamostalno, a. malo, u maloj količini i sl., b. oko, otprilike, c. zbog nečega, povodom čega, u povodu čega, d. malo, pomalo, donekle, 4. (u situaciji koja podrazumijeva razvoj događaja, sklapanje posla itd.) ostvarit će se, dogodit će se, 5. (ob. uz etički dativ mi ili nam) čest., ob. kad se pretpostavlja da za što postoji neki poseban razlog ili svrha, 6. netko; nešto • Nȉkaj ti bum povȉdala, al nãj me prepovȉdat.

pril. – 1. na neki neodređen način, 2. otprilike, približno, 3. malo bolje, kako-tako, još i nekako, koliko-toliko bolje (ljepše); na neki način, nekako, 4. nikako • Nȉkak bȕmo prebȁvili tũ hũdu zĩmu. Nȉkak se ne mȍrem zmȉslit di je bȁutica.

prid. [ž. nȉkakva] – 1. loš, slab, bezvrijedan, loše kvalitete, nikakav, 2. nekakav • Tĩ nĩsi nȉkakaf dȉlanac, ne mȍreš nȉš na vrȋme zgotȍvit.

pril. – 1. nikamo, 2. nekamo • Nȉkam sam dȉla klĩšča i ne mȍrem ih nãjt.

zamj. – 1. jedan, bilo koji, ma koji, 2. koji, pokoji, poneki, 3. nekakav, 4. neodređen, nejasan, teško prepoznatljiv, neki → nȇkoji • Nȋkoji cūckȉ su hȗdi, hgrȉzneju rȁdi.

s. [jd. G Nikolīȁ] – blagdan svetog Nikole, Nikolinje • Za Nikolĩe se decȁ veselĩju dȃrum.

prid. [ž. nikolĩnska] – koji se odnosi na Nikolinje, na način Nikolinja • Dobrȉ su tĩ nikolĩnski ȍbičaji, decȁ ih fȇjs rȁdi ȉmaju.