prid. [ž. neporȅdna] – neuredan • Zãkaj si tȁk neporȅdan?

prid. [ž. neposȉjana] – neposijan → posȉjat • Ledȉna nam je još neposȉjana, mȏramo u čĩm prȋ posȉjat.

prid. [ž. nepovȉdana, s. nepovȉdano] – neizrečeno, neobjašnjeno • Pozãbila je sȅ znȅst o ẽm, ostȁlo je jȍš nepovȉdano.

prid. [ž. nepozvānȁ] – koji nije pozvan u goste, onaj koji je došao bez poziva u kuću, na priredbu; nezvan, nepozvan • Unã nȁvik dõjde nepozvānȁ.

prid. [ž. nepravȉčna, s. nepravȉčno] – nepravičan, nepravedan • Prȁma brȁtim i sestrȁm je nepravȉčan, sȅ je zȅ.

pril. – na nepravedan, nepravičan način, nepravedno • Nepravȉčno su mu zȇli hȉžu i grȕnt.

prid. [ž. neprifčȅna] – koji nije naviknut na što; nenaviknut, nepriučen • Jȍš je neprifčȅn na posȁ, pak je sȁki dȃn trũdan.

prid. [ž. nerazvĩta] – koji nije razvijen, koji je zaostao u razvoju, nerazvijen • Tȇlek je nerazvȋt, ne mȍre prežīvȉt.

prid. [ž. nesakdãa] – izniman, koji se rijetko događa, rijedak, nesvakidašnji • Nesakdãi kȕp tȋc je zletȉlo na pȍplin.

prid. [ž. nesklavȗrna] – nespretan, neusklađen → neorȕdan • Bȁš si nesklavȗran!

ž. [jd. G nesnāgȅ, mn. G nesnāgȉ] – životinja koja nanosi štetu, štetočina • Nesnāgȁ se zavlĩkla f kotȁc i fȗndala sȅ pȋceke.

ž. [jd. G nespanĩce, mn. G nespanĩc] – nedostatak sna, nemogućnost padanja u san; nesanica • Tȁre me nespanĩca, ne mȍrem spȁt.

prid. [ž. nespočȉena] – koji nije odmoran, umoran • Na mȍreš tȁk nespočȉen vozȉt.

m. [jd. G nȅšpriha, mn. G nȅšprihof] – vrsta voća, mušmula • F trnācȕ smo nȁbrali kȏrbu nȅšprihof, dȉli smo ih na mȅhčae h slȁmu.

prid. [ž. nesrȅčna] – 1. koji je bez sreće, koji nema sreće, 2. zlosretan, neprikladan, neupotrebljiv; nesretan • Nesrȅčan je kȁj mu je tȕča fȗndala sȁf žītȁk.

nesvrš. [prez. jd. 1. nesẽm, mn. 3. nesẽju/nesẽdu, prid. rad. jd. m. nȅso/nȅsa] – 1. nositi, 2. nesti jaja • Na plȁc nesẽm kȏrbu s hrȗškam i jȁbukam. Črlẽna kȍkoš nȅsla je debẽla jȁjca.

svrš. [prez. jd. 1. nestȁnem, mn. 3. nestȁneju/nestȁnedu, prid. rad. jd. m. nestȁ] – 1. prestati postojati, više ne biti, 2. prestati biti prisutan, izgubiti se iz vida, iščeznuti, nestati • Nestȁlo je strũje, ne vȉdimo nȉš vȅč dȉlat.

prid. [ž. nesũjena] – onaj koji nije postao ono što je trebao biti ili se pretpostavlja da je želio biti, nesuđen • Rezȉšli su se, bȉ joj je nesũjen.

ž. [jd. G nȅsvesti, mn. G nȅsvesti(h)] – stanje bez svijesti kad se ona izgubi djelovanjem čega i kad osoba ne vlada funkcijama tijela; nesvijest, nesvjestica • Opȁla je h nȅsvest ot žẽje.

prid. [ž. netȁkena] – koji je čitav, onakav kakav je po svojoj prirodi, u kojega nitko nije dirao, netaknut • F tanĩru je ostȁ netȁken pȁžulj, nȅčeju ga jȉst.

m. [jd. G nȅvinčiča, mn. G nȅvinčičof] – duša nekrštena djeteta • Krȉčali su kȁj nȅvinčiči.

ž. [jd. G nevȉste, mn. G nevȋst/nevȉsti(h)] – 1. ženina sestra, 2. muževa sestra, 3. žena ženina brata, 4. žena muževa brata; šogorica; nevjesta • Mojȁ nevȉsta mĩsi tȋsto za krȁfline.

prid. [ž. nevrẽjena] – koji nije sređen, nesređen • Pũt do tȑsja je nevrẽjen, nĩ se mȍč po ȅm peljȁt.

s. [jd. G nȅvrimena, mn. G nevrimẽn] – općenito ružno vrijeme (vrlo jak vjetar, grmljavina, pljusak, tuča i sl.), nepogoda, nevrijeme • Dohãja nȅvrime, hȍte zaprĩt oblȍke.