svrš. [prez. jd. 1. nazĩmim se, mn. 3. nazĩmiju/nazĩmidu se, prid. rad. jd. m. nazĩmi se] – nauživati se hladnoće • Cĩli dȃn sȁm vanȉ, fȇjs sam se nazĩmi.

nesvrš. [prez. jd. 1. nazĩram, mn. 3. nazĩraju/nazĩradu, prid. rad. jd. m. nazīrȁ] – obavljati nadzor, stalno provjeravati i pratiti stanje ili djelovanje koga ili čega, nadgledati, nadzirati • Nazĩram po dvorȉšču živȃt, da kȁm ne vũjdeju.

nesvrš. [prez. jd. 1. nazĩvam, mn. 3. nazĩvaju/nazĩvadu, prid. rad. jd. m. nazĩva] – 1. davati naziv, ime ili nadimak, imenovati, nazivati, 2. obraćati se telefonski, telefonirati • Fȕrt me nazĩvadu i nȅ daju mi mȋra.

svrš. [prez. jd. 1. nazmãgam, mn. 3. nazmãgaju/nazmãgadu, prid. rad. jd. m. nazmāgȁ] – domoći se željene količine čega nastojanjem, trudom, skupljanjem itd., nagomilati, nakupiti, zgrnuti, privrijediti • Nazmāgȁ je cīlo bogȃctvo h Nȅmačkoj.

m. [jd. G nãzornika, mn. G nãzornikof] – onaj koji po dužnosti obavlja kontrolu rada, nadzornik • Nãzornik nas je h škȏlu dȍšo spitãvat kȕlko smo se nȁfčili.

prid. [ž. nazvānȁ] – uvažen, cijenjen • Sȉ ga cinĩju i poštĩvaju, ũn je nazvãn h selȕ.

nesvrš. [prez. jd. 1. nazvĩščam, mn. 3. nazvĩščaju/nazvĩščadu, prid. rad. nazvīščȁ] – nagoviještavati o nekom događaju ili doživljaju, nagovijestiti • Sȉm nazvĩščaju da se sprãvljaju za čȇrinu svȃrbu. Ot hȉže do hȉže hȍdiju navĩščat da se bȕju prȍč odselȉli.

pril. – na čiju štetu, nažao • Bȁš mi se vȉdlo nažȁ či mi nĩsu ftȉli pomȍč.

svrš. [prez. jd. 1. nažerẽm (se), mn. 3. nažerẽju/nažerẽdu (se), prid. rad. jd. m. nȁžera (se), prid. trp. jd. m. nažerãn, ž. nažerānȁ] – 1. pogr. prejesti se, 2. napiti se • Nažerẽju se tȁk da ne mȍreju dȉhat. Sȁki dȁn je nažerãn, ȍpče se ne trĩzni. Čȉm prẽde Korȉzma, nažȅran je kȁj prasȉca.

nesvrš. [prez. jd. 1. nažȉcam, mn. 3. nažȉcaju/nažȉcadu, prid. rad. jd. m. nažȉca, prid. trp. jd. m. nažȉcan, ž. nažȉcana] – razg. dobiti moljakanjem ili trikovima; užicati, nažicati → žȉcat • Kȁj me nĩsu nažȉcali da im kȗpim kotãč?!

svrš. [prez. jd. 1. nažifcȋram (se), mn. 3. nažifcȋraju/nažifcȋradu (se), prid. rad. jd. m. nažifcȋra (se)] – iznervirati, naživcirati • Nažifcȋra me õf nȁš dȅčec, tȁk je zlȍčest.

svrš. [prez. jd. 1. naživĩm (se), mn. 3. naživĩju/naživĩdu (se), prid. rad. jd. m. nažĩvi (se)] – 1. dugo proživjeti, 2. provesti život bogat doživljajima i užitcima, naživjeti se → žĩvit • Hmrȕ je kȁt je ȉma devedȅst lȋt, bȍme se nažĩvi!

nesvrš. [prez. jd. 1. nažle(m)pam, mn. 3. nažlẽ(m)paju/nažlẽ(m)padu, prid. rad. jd. m. nažlē(m)pȁ, prid. trp. jd. m. nažlẽ(m)pan, ž. nažlẽ(m)pana] – naglo, pohlepno se napiti → žle(m)pat • Sȉ se kȏmaj nažlēmpȁ tẽ vodẽ? Sȁki je dȃn nažlẽmpan, tȏ je za ponorȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. nažrẽm se, mn. 3. nažrẽju/nažrẽdu se, imp. jd. 2. nažerȉ, prid. rad. jd. m. nȁžera se, prid. trp. jd. m. nažrĩt, ž. nažta/nažrĩta] – pogr. pohlepno, halapljivo i previše se najesti ili napiti → žlȇpat • Nȁžera se ščȅra, dȅnes cĩli dȃn spĩ. Dȅ ga poglȅ kȁk je nažrĩt!

čest. – 1. riječ za odricanje, negiranje, ne, 2. ili nȅ – relativizira rečeno i najavljuje rečenicu ili dio rečenice kao zaključak • Ne mȍrem ti povȉdat kȕlko te ȉmam rȁt!

s. pl. t. [G nebẽs] – 1. a. atmosfera i svemirski prostor koji se sa Zemlje vidi kao svod, b. vrijeme ili klima kao pokazatelj toga; nebo, 2. pren. baldahin; natkrovlje, nebnica, 3. rel. prebivalište viših bića i onih koji su zaslužili zagrobni život, raj; nebesa • Tȁk je vlĩvalo kȁj da su se nebẽsa ȍtprla.

prid. [ž. nebẽska] – koji se odnosi na nebo, nebeski → nebẽsa • Strĩla nebẽska vudrȉla vũ te!

ž. [jd. G nečakȉe, mn. G nečakȋ] – bratova ili sestrina kći, nećakinja • Mojȁ nečakȉa lȋpo popĩva sȅ popĩfke.

m. [jd. G nečastĩvoga] – vrag, đavao, nečastivi • Kȁk da je sȃm nečastĩvi zȁšo vȕ jenga!

[prez. jd. 1. nȇčkam se, mn. 3. nȇčkaju/nȇčkadu se, prid. rad. jd. m. nȇčka se] – dvoumiti se, nećkati se • Nȇčkam se čȉ bi ȉšo dȅnes žȅt il nȅ.

pril. – kao nečovjek, na način nesvojstven čovjeku, nečovječno • Povĩdaju da se za rȁta nečovȉčno dȉlalo z ljudȋm.

m. [jd. G nečovȉka, mn. G nečovȉkof] – pogr. 1. onaj koji nije čovjek u smislu potpune i cjelovite ličnosti, 2. onaj koji je bez dobrih svojstava čovjeka, sposoban za zlo; nečovjek • V ẽm nĩ nȉš vrĩdnoga, nečovȉk je, sȁkoga fkȁne.

m. [jd. G nedȉlafca, mn. G nedȉlafcof] – onaj koji neće raditi, koji ljenčari, neradnik • Ũn je prãvi nedȉlavac, nẽče se lotȉt nȉkakvoga dȉla.

ž. [jd. G nedȉl(j)e, mn. G nedȋl(j)/nedȉl(j)ih ih] – sedmi dan u tjednu, nedjelja • Sȁku nedȉlju pȍjemo k mȁši.