prid. [ž. nedȋl(j)na] – koji se odnosi na nedjelju, nedjeljni • Na nedȋljni obȉt nam dõjdeju rođākȉ z Drȋja.

prid. [ž. nedlȏžna] – osakaćen, s manom • Zlẽgo se nedlȏžan tȅlek, nĩma zȁdih nõk.

prid. [ž. nedopovȉdana] – koji uporno ostaje pri svome, koji ne uzima u obzir razloge i dokaze, koji ne prihvaća savjete; zadrt, svojeglav, tvrdoglav • Sȉkak mu restumačẽvam, al je nedopovȉdan, tȉra sȁmo svojȅ.

prid. [ž. nedušl(j)ȉva] – koji boluje od astme, astmatičan • Pȍje h špitãl, nedušlȉf je.

m. [jd. G nefdȉlanca, mn. G nefdȉlancof] – neradnik → nedȉlanac • Tã nefdȉlanac sȁmo pohãja po selȕ.

pril. – 1. davno, u davna vremena, 2. s vremena na vrijeme, od vremena do vremena; katkad, ponekad, nekada, povremeno • Nȅgda su ljȗdi sȉkam hodȉli pȉšice.

pril. – iz prošlih vremena, od nekada, koji je bio nekad; ondašnji, prijašnji, nekadašnji • Negdãi cȗgi su polȁfko peljȁli po štrȅki.

pril. – 1. a. na neodređenom mjestu, b. mjestimično, gdjegdje, c. nekuda, nekamo (uz gl. kretanja), 2. razg. pri približnom određivanju vremena, količine i sl.; nekako, otprilike, valjda oko, 3. čest. izražava vjerojatnost, pretpostavku čega; negdje • Nȅgdi se zgȕbi mãcek, ne mȍrem ga nãjt.

svrš. [prez. jd. 1. nȇham, mn. 3. nȇhaju/nȇhadu, prid. rad. jd. m. nȇha] – više ne djelovati, više ne postojati, prestajati (o vremenu) • Vȉtri kȏmaj nȇhaju, mȍrem zĩt vȃn.

ž. [jd. G neimãščine, mn. G neimãščin] – stanje kad se što nema, neimaština • F tȍj hȉži je od navȋk neimãščina, rẽvni su.

vez. (čest.) – 1. vezn. (zavisni) a. (namjerni) da, b. (pogodbeni) ako, ako samo, c. (dopusni) makar, makar da, iako, 2. riječ za iskazivanje zapovijedi i poticaja, neka → nãj • Nȅk bu tȁk kȁk je čȁča zapovīdȁ.

pril. – kojim se ističe opravdanost i prihvaćanje onoga što se govori; dakako, jasno, logično, prirodno, razumljivo, svakako, razumije se, naravno • Nekȁj da ti bum zišȉla fȅrtun.

zamj. – 1. jedan, bilo koji, ma koji, 2. koji, pokoji, poneki, 3. nekakav, 4. neodređen, nejasan, teško prepoznatljiv, neki → nȋkoji • Nȇkoji cũcki su hȗdi, hȍčeju vgrȉznit.

pril. – od vremena do vremena, katkad, ponekad • Nȇkoji pũt se navrnem rođākȕm v Dȕbovo.

zamj. – 1. jedan, bilo koji, ma koji, 2. koji, pokoji, poneki, 3. nekakav, 4. neodređen, nejasan, teško prepoznatljiv, neki → nȇkoji • Nektẽri ljȗdi me hȍčeju vnȉštit.

m. [jd. G nȅmara, mn. G nȅmarof] – pomanjkanje potrebne brige ili mara oko koga ili čega, nebriga, nemar • Dȍst mi je tȍga nȅmara, dȅte se prĩmite kȁkvoga poslȁ!

prid. [ž. nemārnȁ] – lijen, neuredan, nemaran • Nȉgdo ga ne zȅme za dȉlo kat je nemãran.

prid. [ž. neobdȉlana] – koji nije obrađen, koji se ne obrađuje, neobrađen (o zemlji) • Sȁf grȕnt mu je lȉtos ostȁ neobdȉlan.

prid. [ž. neobrītȁ] – neobrijan • Tȁk zamȁzan i neobrĩt hȍdi po cȉsti.

prid. [ž. neoprānȁ] – neopran • Nãj jȉst neoprānȅ jȁbuke, bȕ ti zlȍ.

prid. [ž. neorȕdna] – nespretan, neusklađen → nesklavȕran • Na tĩm dũgim nogȁm zgledĩ neorȕdan.

prid. [ž. neotptȁ] – neotvoren • Ostȁlo nam je neotptih flȃš vĩna.

prid. [ž. neožȅena] – neoženjen → lȅdik, lȅdičan • Prȅšla su mu lȋta, a ũn je ostȁ neožȅen.

prid. [ž. nepohȏblana] – koji nije obrađen blanjanjem, neoblanjan → pohȏblat • Tẽ su dȁske i lȅtve nepohȏblane, trȋba ih pȑvo pohȏblat, pa ȕnda fȃrbat.