svrš. [prez. jd. 1. natečẽm, mn. 3. natečẽju/natečẽdu, prid. rad. jd. m. natȅka, prid. trp. jd. m. natečẽn, ž. natečẽna] – (o tjelesnim tkivima i organima) povećati obujam zbog bolesti, ozljede i sl.; nateknuti, oteći • Osȁ me pȉknila, cĩla rūkȁ mi je natȅkla.

svrš. [prez. jd. 1. natȅntam, mn. 3. natȅntaju/natȅntadu, prid. rad. jd. m. natentȁ, prid. trp. jd. m. natȅntan, ž. natȅntana] – 1. potaknuti riječima da se učini, da se u što upusti itd.; podgovoriti, 2. učiniti da tko u što povjeruje; uvjeriti, nagovoriti • Lȁhko me mȍreju natentȁt da bȕm ž ĩmi jȉla.

svrš. [prez. jd. 1. natepẽm, mn. 3. natepẽju/natepẽdu, prid. rad. jd. m. natȅpa, prid. trp. jd. m. natepȅn, ž. natepȅna] – onečistiti prašinom ili komadićima čega, naprašiti • Nĩ pȁzila, pak je mlīkȍ natȅpla s tȃrvinum. Sȁ su nãkla natȅpena s pȅpelum s pečĩ.

svrš. [prez. jd. 1. natȉram, mn. 3. natȉraju/natȉradu, prid. rad. jd. m. natȉra, prid. trp. jd. m. natȉran, ž. natȉrana] – 1. tjerajući usmjeriti, nagnati kamo, potjerati, rastjerati, 2. postići da tko što čini protiv svoje volje; prinuditi, prisiliti, natjerati • Či dõjdu cūckȉ h dvorȉšče, mȁm ih natȉram. Ščȅra je bȉ natȉran zi škȏle, kaj je bedastȏče spelȃva.

nesvrš. [prez. jd. 1. natirãvam (se), mn. 3. natirãvaju/natirãvadu (se), prid. rad. jd. m. natirāvȁ (se)] – natjeravati (se) → natȉrat • F tȑsje hȍdim natirãvat škōrcȅ da ne zȍbljeju grõjzje.

svrš. [prez. jd. 1. natiščĩm, mn. 3. natiščiju/natiščidu, prid. rad. jd. m. natišči, prid. trp. jd. m. natĩščan, ž. natĩščana] – 1. napuniti tako da bude nabijeno, napuniti tako da se (prema unutra) tiska, nagurati (se) u što, sabiti, 2. obaviti tiskanjem, izdati određenu količinu čega što se tiska; naštampati, tiskati, 3. prouzročiti komu žulj(eve), nažuljati; natiskati • Tĩ čni šȏleni me znȁju natĩščat. Do Zȁpršiča smo se pelȁli sȉ natĩščani.

m. [jd. G nȁtkȁslina, mn. G nȁtkȁslinof] – noćni ormarić • Na nȁtkȁslinu je lĩpi miljȇ.

nesvrš. [prez. jd. 1. natkrĩlim, mn. 3. natkrĩliju/natkrĩlidu (se), prid. rad. jd. m. natkrĩli (se)] – 1. a. pokriti krilom, b. nadnositi se nad koga ili što, zakloniti odozgo, nadviti se nad što, 2. pren. nadmašiti koga, biti bolji u čemu • Mõj me dȅčec natkrīlĩ, bȍli je ȍt mene.

nesvrš. [prez. jd. 1. natkrĩvam, mn. 3. natkrĩvaju/natkrĩvadu, prid. rad. jd. m. natkrȉ, prid. trp. jd. m. natkrĩt, ž. natkrītȁ] – prekriti krovom, lukom, svodom i sl., natkriti • Natkrȉli smo šȕpu zi stãrim čirȋpum kaj nam je ostȁ ot stãre hȉže. Sũša je natkrītȁ, bȕmo zapelȁli vȏs pȍd ju.

nesvrš. [prez. jd. 1. natȍčim, mn. 3. natȍčiju/natȍčidu (se), imp. jd. 2. natočȉ, prid. rad. jd. m. natočȉ (se), prid. trp. jd. m. natȍčen, ž. natȍčena] – 1. uliti, naliti, natočiti, 2. pren. napiti se • Ščȅra sam se natočȉ, kȏmaj sam se dovlĩko domȏm. Sȅ su flȁše natȍčene z vīnȕm.

pril. – u taj čas, upravo tada • S prȁčkum smo zdrȍbili oblȍk, a nȃtoma je dȍšo čȁča.

svrš. [prez. jd. 1. natȑgam, mn. 3. natȑgaju/natȑgadu, prid. rad. jd. m. natȑga, prid. trp. jd. m. natȑgan, ž. natȑgana] – nakidati na komadiće, natrgati • Natȑgali smo korȕze z ledȉne i dopelȁli domȏm. Mlĩnci su natȑgani, mȍreš ih pofȕrit i začinȉt z māščȕm.

svrš. [prez. jd. 1. natrĩbim, mn. 3. natrĩbiju/natrĩbidu, prid. rad. jd. m. natrībȉ, prid. trp. jd. m. natrĩbl(j)en, ž. natrĩbl(j)ena] – oguliti, natrijebiti • Natrĩbim pȁžulja za cĩlu zȋmu. Žȃklec je pȕn natrĩbljenoga pȁžulja.

svrš. [prez. jd. 1. natȑpam (se), mn. 3. natrpȁju/natȑpadu (se), prid. rad. jd. m. natȑpa (se)] – 1. staviti u što onoliko koliko može primiti (predmeta ili suhih tvari, ne tekućine), 2. veliku količinu smjestiti bez reda; nagomilati, 3. a. natovariti se, b. razg. pogr. najesti se preko mjere → naklȁčit, nametȁt, tȑpat • Natȑpa sam se bȁžulja, sȁd me h drȍbu tiščĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. natũcam, mn. 3. natũcaju/natũcadu, prid. rad. jd. m. natūcȁ] – slabo govoriti neki jezik, natucati • Sȁmo mãko natũcam krãski.

svrš. [prez. jd. 1. natȕknem, mn. 3. natȕkniju/natȕknidu, prid. rad. jd. m. natȕkni] – reći što neodređeno o čemu se izričito ne govori; nabaciti, nagovijestiti, naznačiti • Nȉkaj mi je natȕkni kȁj su se spomȉnali.

nesvrš. [prez. jd. 1. naturẽvam, mn. 3. naturẽvaju/naturẽvadu, prid. rad. jd. m. naturȇva] – nametati komu, naturati • Naturẽvaju mu da se zvučĩ za špȅnglara.

svrš. [prez. jd. 1. navãbim, mn. 3. navãbiju/navãbidu, prid. rad. jd. m. navābȉ] – vabeći pridobiti; namamiti • Kȏmaj ih navãbiju da se ž ȉmi ȉdeju kūpȁt.

ž. [jd. G navȃde, mn. G navȃdi] – navika, običaj, navada • Nĩmam navȃde klẽt.

svrš. [prez. jd. 1. navȁdim (se), mn. 3. navȁdiju/navȁdidu (se), prid. rad. jd. m. navȁdi (se), prid. trp. jd. m. navȁjen, ž. navȁjena] – priviknuti se, naučiti se na što, steći naviku, naviknuti se • Na sȅ se trȋba čȍvik navȁdit, bȋlo lĩpo il gdo. Dȅčec je navȁjen na stãru mȁmu kȁj ga pȁzi.

prid. [ž. navãdna] – koji se odnosi na navadu, uobičajen, prirodan, običan • Nȉš to nĩ põsebno, tõ su navãdne stvȃri.

nesvrš. [prez. jd. 1. navãjam, mn. 3. navãjaju/navãjadu, prid. rad. jd. m. navājȁ), prid. trp. jd. m. navȁjan, ž. navȁjana] – 1. vodeći koga učiniti da dođe na mjesto ili da učini ono što onaj koji navodi želi, 2. odrediti čemu putanju ili smjer; skrenuti, 3. spomenuti, ponoviti čije riječi, doslovno prenijeti; citirati, navoditi • Sȉkak ih navãjaju da bi povȉdali kȁj su ziznȁli.

nesvrš. [prez. jd. 1. navajẽvam se, mn. 3. navajẽvaju/navajẽvadu se, prid. rad. jd. m. navajȇva se] – 1. a. sticati naviku, b. upoznavati se i miriti se s čim ili kim, 2. a. činiti da mu što postane navikom, b. tjerati koga da prihvati koga ili što; navikavati • Pȃjceki se polȁfko navajẽvaju jȉst širȏt.

nesvrš. [prez. jd. 1. navãžam (se), mn. 3. navãžaju/navãžadu (se), prid. rad. jd. m. navāžȁ (se)] – 1. dopremati vozeći na željeno mjesto u željenoj količini, 2. mnogo se voziti, voziti se do mile volje; navažati (se) • Po cĩle dȃne se sȁmo navãžaju gȍr i dȍl po cȉsti.