svrš. [prez. jd. 1. nasnũbim, mn. 3. nasnũbiju/nasnũbidu, prid. rad. jd. m. nasnūbȉ] – isprositi; nasnubiti i snũbit • Nasnũbili su me kȁj sam im kūpȉ cȕkora.

nesvrš. [prez. jd. 1. nasȍlim, mn. 3. nasȍliju/nasȍlidu, prid. rad. jd. m. nasolȉ, prid. trp. jd. m. nasȍljen, ž. nasȍljena, s. nasȍljeno] – posuti što potrebnom količinom soli, nasoliti → solȉt • Nasolȉ sam špȅke i šȗnke, sȁt se mõraju pȃcat. Mȇso je nasȍljeno, mȍreš ga dȉt pȇč.

svrš. [prez. jd. 1. naspĩm se, mn. 3. naspĩju/naspĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁspa se, prid. trp. jd. m. naspãn, ž. naspānȁ] – zadovoljiti potrebu za spavanjem, naspavati se • Decȁ se naspĩju i mȃm me ȉščeju jȉst. Spȁ sam do devẽte vȕre, sȁt sam naspãn.

svrš. [prez. jd. 1. naspomȉnam se, mn. 3. naspomȉnaju/naspomȉnadu se; prid. rad. jd. m. naspomȉna se] – dosta razgovarati, narazgovarati se • Stȅ se kȏmaj naspomȉnale, bȁbe?

pril. – na suprotnoj strani, nasuprot, naspram • Nȃspram nȁšega štāgljȁ su sũsedovi sviākȉ.

svrš. [prez. jd. 1. nasȑdim (se), mn. 3. nasȑdiju/nasȑdidu (se), prid. rad. jd. m. nasȑdi (se)] – 1. naljutiti koga, izazvati kod koga srdžbu, 2. naljutiti se • Fȇjst sam se nasȑdila nã u, kȁj me je ogovãrala po selȕ.

svrš. [prez. jd. 1. nasnem, mn. 3. nasneju/nasnedu, prid. rad. jd. m. nasnȉ] – silovito naletjeti na koga, napasti, navaliti, nasrnuti • Gusãk je nasnȉ na pȕcicu kat je ȉšla k ȅmu.

[jd. G nasrtlȋfca, mn. G nasrtlȋfcof] – onaj koji je nasrtljiv, nastrljivac • Ũn je prãvi nasrtlȋvac, fȍrt se zapikãva h vũ me.

svrš. [prez. jd. 1. nastãnim, mn. 3. nastãniju/nastãnidu, prid. rad. jd. m. nastānȉ, prid. trp. jd. m. nastãen, ž. nastãena] – naseliti koga gdje, dati komu stan na raspolaganje, naseliti se, smjestiti se negdje, unajmiti stan • Prȋ dvȁjst lȋt sȁm se nastānȉ h Šenkȏfcu. Ĩkafci su nastãeni h ovõm krȁju prȋ čȕdaj čȕdaj lȋt.

svrš. [prez. jd. 1. nastȁnem, mn. 3. nastȁneju/nastȁnedu, prid. rad. jd. m. nastȁ] – biti na početku, postati, razviti, proizići iz čega • Kȁk je protulĩtje dȍšlo, tȁk su nastȁli toplȉji dȃni.

svrš. [prez. jd. 1. nastȁvim, mn. 3. nastȁviju/nastȁvidu, prid. rad. jd. m. nastȁvi] – 1. a. opet početi nakon završetka ili prekida; produžiti, b. ne prestajati (s kakvim poslom), 2. dodati što kao dodatak, dometanjem učiniti kakav predmet dužim; produžiti, 3. ostati po starom, produljiti trajanje ili postojanje, 4. razg. nadovezati se; nastaviti • Nastȁvi se na lȉsu, tȁk da ga sȉ vȉdiju.

nesvrš. [prez. jd. 1. nastãvljam, mn. 3. nastãvljaju/nastãvljadu, prid. rad. jd. m. nastāvljȁ] – njegovati → nastȁvit • Dȉda je betȅžan i sȉ ga nastãvljaju da se bȑš okomãri.

prid. [ž. nāstȍrna] – zavidan, jalan • Sȁkomu je nāstȍran dȏ ȉma vȅkšu hȉžu ȍt jenga.

pril. – 1. pokraj, na strani, 2. ići obavljati nuždu • Lupȉe od jȃjc mečȉ nastrãn, pȍkle ih bum hȉtila. Prȅša je nastrãn, mȃm bu dȍšo nazȃj.

svrš. [prez. jd. 1. nastrilĩm, mn. 3. nastrilĩju/nastrilĩdu, prid. rad. jd. m. nȁstrili, prid. trp. jd. m. nastrilȅn, ž. nastrilȅna] – raniti hitcem iz vatrenoga oružja, nastrijeliti • Lōfcȉ su nȁstrilili srãka h vrbĩni. Srãk je nastrilȅn pak ostãvla krvãvi trȃk.

svrš. [prez. jd. 1. nastrũžem, mn. 3. nastrũžeju/nastrũžedu, prid. rad. jd. m. nastrūgȁ, prid. trp. jd. m. nastrũgan, ž. nastrũgana] – dobiti željenu količinu čega struganjem, nastrugati • Nastrūžȉ korẽe i dȅni ga kȕhat h jȗhu. Rȁdi jĩmo nastrũgani hrȅn.

pril. – bez vlaženja vodom ili drugom tekućinom, suhim načinom • Kotãč na zdencȕ vrtĩ se nasȗho pak cvĩli.

zamj. – (posv. 1. mn.) izriče pripadanje koga ili čega paru ili skupu onih kojima pripada govornik, naš • Nȁš čovȉk se sȉgdi snãjde.

svrš. [prez. jd. 1. našarãfim, mn. 3. našarãfiju/našarãfidu, prid. rad. jd. m. našarāfȉ, prid. trp. jd. m. našarãlfen, ž. našarãlfena] – učvrstiti, namontirati što pomoću vijaka • Jȍš sȁmo našarãfim poklȏpce, pak sam gotȍf s poslȕm. Nȅk bȕju štȍplini fȇjs našarãfleni na flȁše, kaj vũlje nȅ bu scũrilo.

pril. – detaljno, s mnogo detalja i podataka, naširoko → nadȕgo • Sȅ mi je povȉdala, nadȕgo i našȉroko.

m. [jd. G nãšifka, mn. G nãšifkof] – ukras na tkanini napravljen šivanjem ili našivanjem • Stãra mȁma mi je na blũzi naprȁvila lĩpi rožnȃti nãšivak.

s. [jd. G našivãvaa] – izrađivanje našivenih ukrasa na tkanini, našivanje → nãšivak • Kat ȉmam cȁjta lȍtim se našivãvaa. Našivãvae ručnĩkof mi je lĩpi posȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. našivãvam, mn. 3. našivãvaju/našivãvadu, prid. rad. jd. m. našivȃva, prid. trp. jd. m. našivȃvan, ž. našivȃvana] – našivati, vesti • Š črlẽnum mȇrkum našivãvam rȏžice na vȁkušeku.

svrš. [prez. jd. 1. naškȍdim, mn. 3. naškȍdiju/naškȍdidu, prid. rad. jd. m. naškȍdi] – učiniti štetu, naštetiti komu • Grȉžava hrȗška mi mȍre naškȍdit.