nesvrš. [prez. jd. 1. narȃšpam, mn. 3. narȃšpaju/narȃšpadu, imp. jd. 2. narȃšpaj, prid. rad. jd. m. narȃšpa, prid. trp. jd. m. narȃšpan, ž. narȃšpana] – turpijati, brusiti (ob. nokte) → rȃšpat • Dȅ narȃšpaj si mãko nȍhte.

svrš. [prez. jd. 1. narȁvnam, mn. 3. narȁvnaju/narȁvnadu, prid. rad. jd. m. naravnȁ, prid. trp. jd. m. narȁvnan, ž. narȁvnana] – učiniti ravnim, izravnati, ispraviti što iskrivljeno, naravnati • Naravnȁ sam želȉznu lȉsu kȁj se spȋgala. Želȉzne cȋvi su narȁvnane, mȍremo ĩt švȃsat koružãk.

svrš. [prez. jd. 1. narãzim, mn. 3. narãziju/narãzidu, prid. rad. jd. m. narāzȉ] – napraviti ogrebotinu čim oštrim, zaparati kožu ili kakvu drugu površinu, ozlijediti grebanjem, ogrepsti • Mãčak se rȅzjadi i narāzȉ me.

ž. [jd. G nȃrbe, mn. G nȃrbi(h)] – naprava za zatvaranje na vratima • Želȋzna nȃrba zapȉra vrãca na kȏcu, da ne dõjdeju tȃti.

prid. [ž. nãredna] – prikladan, podatan • Ȍf nõžec je nãredan, lȁhko se v rūkȉ držĩ.

svrš. [prez. jd. 1. narẽdim, mn. 3. narẽdiju/narẽdidu, prid. rad. jd. m. narēdȉ] – učiniti, načiniti • Sȅ je narēdȉ kȁj smo mu rȅkli.

svrš. [prez. jd. 1. narȋbam, mn. 3. narȋbaju/narȋbadu, prid. rad. jd. m. narȋba, prid. trp. jd. m. narȋban, ž. narȋbana] – narezati potrebnu količinu ribanjem, nastrugati, naribati • Narȋbali smo sȅ zẽlje i dȉli ga kȉselit.

[prez. jd. 1. narȉhtam (se), mn. 3. narȉhtaju/narȉhtadu (se), prid. rad. jd. m. narihta (se), prid. trp. jd. m. narȉhtan, ž. narȉhtana] – 1. podesiti 2. urediti se, dotjerati se → zrȉhtat (se) • Narȉhtam vȕru da se mȍrem na vrȋme zbudȉt. Vȕra je narȉhtana, tȍčno kãže.

svrš. [prez. jd. 1. narĩšem, mn. 3. narĩšeju/narĩšedu, imp. jd. 2. narīšȉ, prid. rad. jd. m. narīsȁ, prid. trp. jd. m. narĩsan, ž. narĩsana] – nacrtati, narisati • Nȃjprȉ si narĩšem mȗštru, a ȕnda hȅkljam. Nȅ bi mu dȁ pȁzit ni narĩsanu õfcu, kȁj bi u zgȕbi.

svrš. [prez. jd. 1. narȉvam, mn. 3. narȉvaju/narȉvadu, imp. narȉvaj, prid. rad. jd. m. narȉva, prid. trp. jd. m. narȉvan, ž. narȉvana] – nagurati • H cȗgu smo se peljȁli tȁk narȋvani kjȃ do Zãgreba. Narȉvaju prȅveč h vrȉču i ne mȍreju u zvẽzat.

nesvrš. [prez. jd. 1. narivãvam se, mn. 3. narivãvaju/narivãvadu se, prid. rad. jd. m. narivȃva se] – ulizivati se, nametati se • Narivãvaju im se, ftȉli bi ȍd ih nȉkaj zvlĩč.

svrš. [prez. jd. 1. narȉžem, mn. 3. narȉžeju/narȉžedu, prid. rad. jd. m. narȉza, prid. trp. jd. m. narȉzan, ž. narȉzana] – 1. dobiti željene oblike rezanjem, 2. malo ući u površinu rezanjem na jednom ili više mjesta, označiti rezanjem, zarezati, zasjeći; narezati • Kȕlko šnȋt krȕha narȉžem, sȅ pojĩju. Kobãse su narȉzane na tãnke šnȉtice.

prid. [ž. nãrocka] – svojstven narodu; narodski → nãrodni • Ũn je bȁš nãrocki čovȉk.

ž. [jd. G nãroda, mn. G nãrodof] – 1. narod, 2. ljudi u mnoštvu ili u velikom broju, svijet • Tõ je nȁš hrvãcki nãrod.

svrš. [prez. jd. 1. narodĩm se, mn. 3. narodĩju se/narodĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁrodi se] – 1. a. donijeti na svijet dijete; poroditi, b. dati, donijeti plod, ponijeti, uspjeti (o usjevima, voćkama i sl.), c. nečim dobro ponijeti, donijeti dobar rod, ispuniti se obiljem plodova, 2. pren. razg. stvoriti što nakon mukotrpnog rada, 3. biti rođen (o čovjeku), doći na svijet rađanjem; roditi se • Nȁrodi sam se h Ladūčȕ.

prid. [ž. nãrodna] – koji pripada narodu, nacionalni, narodni, pučki → nãrocki • Jȍš sȁmo rĩtki čũvaju nãrodne nȍše.

svrš. [prez. jd. 1. naručĩm, mn. 3. naručĩju/naručĩdu, prid. rad. jd. m. nȁruči, prid. trp. jd. m. naručȅn, ž. naručȅna] – 1. zatražiti da se što pošalje, stavi na raspolaganje, dostavi, posluži ili izvrši, naručiti, 2. zakazati da netko dođe u određno vrijeme (ob. na pregled k liječniku); naručiti (se) • Nȁruči sam da mi dopȅlaju vagõn korȕze. Bȉ sam naručȅn pri dȍktoru h dvȋ vȕre, a na rȇt sam dȍša h četȉri.

ž. [jd. G nãruknice, mn. G nãruknic] – nakit koji se ob. nosi na ruci iznad šake, narukvica • Zgubĩla sam zlãtu nãruknicu.

pril. – 1. usput, 2. odgovarati, razvijati se u povoljnim okolnostima, pogodovati komu • Če ti bȗ narȗku, zȅmi mi h štacũnu vũlja.

m. [jd. G nāsȁda, mn. G nāsȁdof] – količina jaja pod kvočkom, nasad • Od dvȉh nāsȁdof zvȁlilo se je mȁlo gȗsekof.

svrš. [prez. jd. 1. nasadĩm, mn. 3. nasadĩju/nasadĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁsadi, ž. nasadĩla, prid. trp. jd. m. nasajȅn, ž. nasajȅna] – 1. nabiti, naglaviti na držalicu ili na držač (motiku, čekić i sl.), 2. staviti pod kokoš jaja da se izlegu pilići, nasaditi, 3. posaditi biljke, 4. prevariti (se), nasanjkati (se) • Nasadĩla sam kvȍčku, bȕju se zvãlili mȃli pȉščanci. Nasajȅn je, nẽče se ni spomȉnat.

nesvrš. [prez. jd. 1. nasãjam, mn. 3. nasãjaju/nasãjadu se, prid. rad. jd. m. nȁsaja] – 1. nabijati, naglavljivati na držak (motiku, čekić i sl.), 2. stavljati pod kokoš jaja da se izlegu pilići, 3. varati (se), nasanjkavati (se), nasađivati (se) • Kȁm se nasãjaš na tȗ slȉvu, bȕš opȁ!

nesvrš. [prez. jd. 1. nasajẽvam se, mn. 3. nasajẽvaju/nasajẽvadu se, prid. rad. jd. m. nasajȇva se] – 1. nabijati, naglavljivati na držak, 2. stavljati jaja pod kvočku • Nasajẽvam štĩl na sȅkiru. Nãj se nasajȇvat po lȍjtri, mȍreš opȁst.

svrš. [prez. jd. 1. nasȃkam (se), mn. 3. nasȃkaju/nasȃkadu (se), prid. rad. jd. m. nasȃka (se)] – 1. previše se sanjkati, nasanjkati se, 2. pren. doći u kakvu nepriliku • Dobrȍ sam se nasȃka kaj sam kūpȉ potte plȕge.