nesvrš. [prez. jd. 1. naprẽžem, mn. 3. naprẽžeju/naprẽžedu, prid. rad. jd. m. naprȅza] – činiti velik napor da se što ostvari, naprezati (se) • Naprẽžedu se da okȍpaju sȕ kurȕzu do nočĩ.

pril. – 1. u pravcu onoga što leži ispred (u vremenu i prostoru), 2. ispred, pred, sprijeda; naprijed • Hȍdi naprȋ, buš bȍl vȉdla kȁk tȃncaju.

m. [jd. G nãpršaka, mn. G nãpršakof] – navlaka za vrh prsta od tvrdoga materijala, služi za potiskivanje igle pri šivanju; napršnjak, naprstak • Dȍk šĩvam na pȑst si dȅnem nãpršak da se ne hbõdem zi šȉvenkum.

svrš. [prez. jd. 1. napȑtim, mn. 3. napȑtiju/napȑtidu, prid. rad. jd. m. napȑti, ž. napȑtila] – staviti tovar na leđa, pretovariti se, ponijeti previše tereta, naprtiti → pȑtit • Napȑtila je kȏrbu na glȃvu i nȍsi u na plȁc.

pril. – ispred, sprijeda • Kȕpice dȅni nȃprvo, a tanĩre pȍlek.

nesvrš. [prez. jd. 1. napučẽvam, mn. 3. napučẽvaju/napučẽvadu, prid. rad. jd. m. napučȇva] – upućivati, nagovarati • Napučẽvaju ga nȃj fkrādȅ sũsedof picȉklin.

m. [jd. G napũhanca, mn. G napũhancof] – uobražen čovjek, napuhanac • Tã napũhanac tȁk hȍdi kȁj da je cĩli svȋt jȅngof.

svrš. [prez. jd. 1. napũšem, mn. 3. napũšeju/napũšedu, prid. rad. jd. m. napūhȁ, prid. trp. jd. m. napũhan, ž. napũhana] – 1. napuniti zrakom (mijeh, balon), 2. pren. prikazati što kao mnogo veće ili važnije nego što jest, napuhati (se) • Napūhȁ se kȁk purȃn, kȁk je bȉ gizdȁf! Hȍdi po cȉsti kȁk napũhani purȃn.

svrš. [prez. jd. 1. napũhnem se, mn. 3. napũhneju/napũhnedu, prid. rad. napũhni, prid. trp. jd. m. napũhen, ž. napũhena] – izraz za kravu kad se najede svježe djeteline i postane naduta; napuhati se • Krȁva se napũhnila kat se najȉla sũsedove dȉteline, ȕnda smo u mõrali jȃko sprehājȁt.

svrš. [prez. jd. 1. napũjam, mn. 3. napũjaju/napũjadu, prid. rad. jd. m. napūjȁ, prid. trp. jd. m. napũjan, ž. napũjana] – pogr. nagovoriti (ob. na nešto loše) • Napũjali su me pȉt tȍga nevaljȃloga vīnȁ, sȁt me glãva bolĩ, hȍče mi se respȕknit. Povĩda da je bȉ napũjan, da tȏ nĩ ftȉ naprȁvit.

svrš. [prez. jd. 1. napũkam, mn. 3. napũkaju/napũkadu, prid. rad. jd. m. napūkȁ, prid. trp. jd. m. napũkan, ž. napũkana] – navaditi iz zemlje u dovoljnoj količini (ob. o povrću koje raste pod zemljom) • Napūkȁla sam mlãdoga lȕka kaj bȕmo imȁli za Vuzȁm. Pȕna je košȁra napũkanoga mlãdoga lȕka.

svrš. [prez. jd. 1. napȕknem, mn. 3. napȕkneju/napȕknedu, prid. rad. jd. m. napȕkni, prid. trp. jd. m. napȕken, ž. napȕkena] – puknuti tako da se dijelovi ne odvoje potpuno, djelomično puknuti; naprsnuti, napuknuti • Zletȉ mi je kȁmen h šȃjbu, pak mi je napȕknila. Tã zdȉla je napȕkena, nãj metȁt mlīkȍ h ũ.

svrš. [prez. jd. 1. napȕlim, mn. 3. napȕliju/napȕlidu, imp. jd. 2. napȕli, prid. rad. jd. m. napȕli] – napuniti posudu tekućinom (vodom), naliti • Zi štȇrne napȕlim škȁf vodẽ.

svrš. [prez. jd. 1. napȗmpam, mn. 3. napȗmpaju/napȗmpadu, prid. rad. jd. m. napȗmpa, prid. trp. jd. m. napȗmpan, ž. napȗmpana] – napuniti pumpanjem, napumpati • Gȕmu na pȉciklinu trȋba napȗmpat, zdušĩla se. Gȕme su ti dȍst napȗmpane, mȍreš se ĩt peljȁt.

svrš. [prez. jd. 1. napȕnim, mn. 3. napȕniju/napȕnidu, imp. jd. 2. napȕni, prid. rad. jd. m. napȕni, prid. trp. jd. m. napȕen, ž. napȕena] – 1. učiniti da što bude puno kakva materijala, zauzeti kakav prostor dokraja, zaposjesti, dostići mjeru, broj, navršiti, 2. postati pun, napuniti • Ȍf mȉsec nȁš bu dȅčec napȕni jednȍ lȉto.

svrš. [prez. jd. 1. napȗntam, mn. 3. napȗntaju/napȗntadu, prid. rad. jd. m. napȗnta, prid. trp. jd. m. napȗntan, ž. napȗntana] – pogr. nagovoriti (obično na pobunu) • Dȅčeca su napȗntali pak vȉše nẽče ĩt h škȏlu.

nesvrš. [prez. jd. 1. napũščam, mn. 3. napũščaju/napũščadu, prid. rad. jd. m. napūščȁ, prid. trp. jd. m. napuščãn, ž. napuščānȁ] – 1. ostavljati, odlaziti, napuštati, 2. a. prestajati upotrebljavati ili obrađivati, b. prestajati sudjelovati u radu čega, c. odvajati se od koga, prestajati se brinuti o kome; zanemarivati, zapuštati • Tȉči letĩju z gnīzdȁ i sȁd ga napũščaju. Krȍf je dȍst napuščãn prȉk zȋda, tȁk da ne zacurẽva.

svrš. [prez. jd. 1. napũtim, mn. 3. napũtiju/napũtidu se, imp. jd. 2. napūtȉ, prid. rad. jd. m. napūtȉ] – dati savjet, posavjetovati, naputiti • Napūtȉli smo ga da posȉje šenȉcu, a nȅ korȕzu na tõj ledȉni.

ž. [jd. G nãravi, mn. G nãravi(h)] – osobine ličnosti, temperament, priroda, ćud, narav • Ũn ȉma tẽšku nãraf, nĩ lȁhko ž ĩm se bȁvit.

svrš. [prez. jd. 1. narȃjmam se, mn. 3. narȃjmaju/narȃjmadu se, prid. rad. jd. m. narȃjma se, prid. trp. jd. m. narȃjman, ž. narȃjmana] – povećati se, narasti (ob. o kvascu ili tijestu) • Kvȃs se trȋba narȃjmat, a ȕnda ga se dȅne f tȋsto. Kvȃs je narȃjman, mȍreš ȉt mīsȉt tȋsto.

[prez. jd. 1. narȃjtam se, mn. 3. narȃjtaju/narȃjtadu se, prid. rad. jd. m. narȃjta se, prid. trp. jd. m. narȃjtan, ž. narȃjtana] – uspješno rasti • Svȉe se mõraju dȍbro hrānȉt či hȍčeš da se narȃjtaju.

ž. [jd. G nȁranđe, mn. G nȁranđi(h)] – 1. zimzeleno vrtno ili plantažno stablo, naranča 2. sladak plod te voćke narančaste boje • Vȕjča je h špitālȕ, pȍjem k ȅmu, kūpȉ mu bum kȉlu nȁranđi.

ž. [jd. G naranđãde, mn. G naranđãdi(h)] – piće od soka naranče; oranžada, narančada • Rĩtki su si mȍgli privūščȉt pȉt naranđãdu.

svrš. [prez. jd. 1. narãšim, mn. 3. narãšiju/narãšidu, prid. rad. jd. m. narāšȉ, prid. trp. jd. m. narãšen, ž. narãšena] – prevrtanjem prozračiti (o sijenu, o posteljini) • Stãra mȁma mi je nȃjlȉpše narāšȉla pȍstelju. Pȍstelja ti je narãšena, sȁt buš lȋpo spȁ.