pril. – bez prisutnosti drugih osoba osim sugovornika, ondje gdje su sugovornici sami; nasamo • Bȉ sam nȃsamo ž ĩm, sȅ smo se dopovȉdali.

svrš. [prez. jd. 1. nasekȉram (se), mn. 3. nasekȉraju/nasekȉradu (se); prid. rad. jd. m. nasekȉra (se), prid. trp. jd. m. nasekȉran, ž. nasekȉrana] – dosta se uzrujati → nasikȉrat (se) • Dȍst sam se nasekȉra, kaj je sȅ dȉla kȁt je bȉ dȅčec.

svrš. [prez. jd. 1. naselĩm (se), mn. 3. naselĩju/naselĩdu (se), prid. rad. jd. m. naselȉ (se)] – dovesti koga da živi na nekom mjestu, nastaniti koga negdje, doći živjeti negdje, nastaniti se, naseliti • H zȁde vrȋme se h nȁšemu selȕ naselȉlo dȍst famȉlijih z decũm.

svrš. [prez. jd. 1. nasedẽm, mn. 3. nasedẽju/nasedẽdu, prid. rad. jd. m. nasȅ] – nasjesti, biti prevaren • Nasȅ je na jȅnine lĩpe rȋči, prȁf ga je fkȁnila.

svrš. [prez. jd. 1. nasĩčem, mn. 3. nasĩčeju/nasĩčedu, prid. rad. jd. m. nasȉka] – 1. dobiti željenu količinu sječenjem; nasijecati, 2. izvesti nasjek; nasjeći • Trȋba nasȉč trĩšča za potkūrȉt špȍrot.

svrš. [prez. jd. 1. nasidĩm se, mn. 3. nasidĩju/nasidĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁsidi se] – dugo sjediti, nasjediti se • Kȁt se dȍst nasĩdiju, ȕnda se prĩmiju dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. nasikȉram (se), mn. 3. nasikȉraju/nasikȉradu (se); prid. rad. jd. m. nasikȉra (se), prid. trp. jd. m. nasikȉran, ž. nasikȉrana] – mnogo se uzrujati → sikȉrat (se) • Dȍst sam se nasikȉra zȃga kat je bȉ dȅčec.

pril. – uz uporabu sile, nasilu • Vatrogãsci su nasȉlu mõrali zãjt f hȉžu, kaj je bȋla zaklȅena.

m. [jd. G nāsȉpa, mn. G nāsȉpof] – pojas zemlje, betona i drugih građevnih materijala nasut i izdignut nad razinu vode ili tla, nasip • Sãva je zrãsla i zdla nāsȉp pak je poplȁvila Drĩe i Kljũč.

svrš. [prez. jd. 1. nasȉpam, mn. 3. nasȉpaju/nasȉpadu, prid. rad. jd. m. nasȉpa] – pokriti ili napuniti čim sipkim ili rastresitim, nasipati • Nasȉpa sam pũt zi šȕdrum, kaj nȅ bu tȁkvo blȁto pret hȉžum.

svrš. [prez. jd. 1. nasladĩm se, mn. 3. nasladĩju se/nasladĩdu se, prid. rad. jd. m. nȁsladi se, prid. trp. jd. m. naslajȅn, ž. naslajȅna] – 1. osjećati veliko zadovoljstvo, uživati, 2. osjećati zlobno zadovoljstvo, uživati u tuđoj nevolji; nasladiti se • Bȁš sam se nȁsladi z ovĩm hrȗškam!

svrš. [prez. jd. 1. naslȍžim, mn. 3. naslȍžiju/naslȍžidu, prid. rad. jd. m. naslȁga, prid. trp. jd. m. naslȁgan, ž. naslȁgana] – složiti jedno na drugo, složiti više predmeta jedan preko drugog • Naslȁgali smo dvȁjst mȅtri drvĩ. Pȕna mi je komȏra naslȁganoga rubjȃ.

nesvrš. [prez. jd. 1. naslȁam (se), mn. 3. naslȁaju/naslȁadu (se), prid. rad. jd. m. naslȁa (se)] – 1. oslanjati se, 2. naslanjati se • Nãj se naslȁat na kopȉč, bȕ se zrȕši.

nesvrš. [prez. jd. 1. naslajẽvam se, mn. 3. naslajẽvaju/naslajẽvadu se, prid. rad. jd. m. naslajȇva se] – naslađivati se → nasladȉt se • Nãj se naslajȇvat ž ȉhovim zlũm, tõ mȍre tȅbe nãjt.

svrš. [prez. jd. 1. naslẽdim, mn. 3. naslẽdiju/naslẽdidu, prid. rad. jd. m. naslēdȉ] – 1. dobiti, primiti što od predaka, srodnika ili onoga tko je oporučno ostavio, 2. dobiti poslije koga; nastaviti, produžiti; naslijediti • Mȍreju naslẽdit cĩlo jȅngovo imãe.

svrš. [prez. jd. 1. naslȉkam, mn. 3. nȁslikaju/nȁslikadu, prid. rad. jd. m. nȁslika, prid. trp. jd. m. naslȉkan, ž. naslȉkana] – načiniti slikanjem, naslikati • Slȉkar Mȉško je naslȉka čũdaj lĩpih slȋk. Lĩpe su ti rȏže, kȁk da su naslȉkane.

pril. – bez gledanja, naslijepo, otprilike • Pogãjaju se naslȋpo s cīnȕm za ždrȋbe.

m. [jd. G nāslȍva, mn. G nāslȍvof] – 1. riječi koje naznačuju sadržaj dijela knjige ili teksta, naslov, 2. navedeno ime i mjesto stanovanja ili rada pojedinca, poduzeća, ustanove itd., adresa, 3. oznaka čina u službi, titula • Na mõj nãslof su dȍšle čitãbe.

svrš. [prez. jd. 1. naslȍnim, mn. 3. naslȍniju/naslȍnidu, prid. rad. jd. m. naslonȉ, prid. trp. jd. m. naslȍen, ž. naslȍena] – 1. postaviti uz koga ili što tako da taj ili to pruža oslonac, 2. postaviti se uz ili na neki oslonac; nasloniti (se) • Naslonȉ sam se na drȋvo, tȁk si mȁlo počĩvam. Lȏjtra je naslȍena na kuružãk.

svrš. [prez. jd. 1. naslovĩm, mn. 3. naslovĩju/naslovĩdu, prid. rad. jd. m. nȁslovi] – dati naslov, uputiti na adresu • Nȁslovi sam pĩsmo nȁ jenga.

nesvrš. [prez. jd. 1. naslučẽvam, mn. 3. naslučẽvaju/naslučẽvadu, prid. rad. jd. m. naslučȇva] – 1. predosjećati, 2. stvarati predodžbu o čemu u općim crtama; naslućivati • Naslučẽvaju da se bu nȉkaj prȉpetilo pri ĩh.

nesvrš. [prez. jd. 1. nasmetĩm, mn. 3. nasmetĩu/nasmetĩdu, prid. rad. jd. m. nȁsmeti] – napraviti smeće, ostaviti smeće • Sȅ ste nȁsmetili, kadȏ bu tȏ počȉsti?

svrš. [prez. jd. 1. nasmĩjem, mn. 3. nasmĩjeju/nasmĩjedu, prid. rad. jd. m. nȁsmija, prid. trp. jd. m. nasmijãn, ž. nasmijānȁ] – potaknuti na smijeh, zasmijati, do sita se smijati, početi se smijati • Na tẽ sam se rȋči sȁmo nȁsmija. Na tõj su slȉki sȉ nasmijānȉ, bȋlo im je lȋpo.

nesvrš. [prez. jd. 1. nasmijãvam, mn. 3. nasmijãvaju/nasmijãvadu, prid. rad. jd. m. nasmijãva] – poticati koga na smijeh • Tȁk su me nasmijãvali, mȉsli sam da bu mi drȏp pȕkni!