ž. [jd. G nogẽ, mn. G nõk/nogĩ(h)] – 1. ud čovjeka ili životinje kojim se hoda, 2. pren. dio na kojem neki predmet stoji, npr. stol; noga • Nafȕren je kȁk da se zdȉgni na lĩvu nȍgu.

m. [jd. G nogārȁ, mn. G nogārȍf] – postolje, stalak • Dȅni nogārȅ, bȕmo žȃgali stūpȅ.

m. [jd. G nȍkleca, mn. G nȍklecof] – žličnjak, okruglica • Za obȉt smo jȉli nȍklece zi šalȃtum.

m. [jd. G nȍkrlena, mn. G nȍkrlenof] – žličnjak, okruglica → nȍklec • Skȕhala sam grãšak z nȍkrlenima, rȁdi ga jĩmo.

m. – nadimak, varijanta muškog imena Zvonko • Naš sūsȅt se zovẽ Nȏno.

prid. [ž. norȁ] – 1. lud, budalast, 2. glup • Nȍr je či se zãjde kūpȁt h glȉboko, a nȅ zna plȁvat.

m. [jd. G norcȁ, mn. G norcȏf/nȍrcof] – 1. luđak, 2. glupan • Nȍrc jȅdan, kȁj ne vȉdiš da si se nȃpak oblĩko.

nesvrš. [prez. jd. 1. norĩm, mn. 3. norĩju/norĩdu, imp. jd. 2. norȉ, prid. rad. jd. m. norȉ] – ludovati, divljati • Po cĩle nȍči nȍriju, a h jȗtro se ne mȍreju stȁt.

ž. [jd. G nȏrme, mn. G nȏrmi(h)] – 1. pravilo, propis, obrazac, norma, 2. utvrđena mjera ili količina čega • Dȉlam cĩli dȃn, kȁk da sam na nȏrmi.

m. [jd. G nȍsa, mn. G nȍsof] – organ njuha i jedan od dišnih organa u ljudi i životinja, nos • Rȉvaš nȏs di ga nĩ trȋba.

prid. ž. – trudna, u drugom stanju → širokȁ • Nosẽča sam, tȁki bum rodĩla.

svrš. [prez. jd. 1. nȍsim (se), mn. 3. nȍsiju/nȍsidu (se), prid. rad. jd. m. nȍsi (se)] – tijelom (u pokretu) ili čim drugim držati što odozdo u svoj težini, nositi • Kȏmaj nȍsim tã žȃklec, tȁk je tẽški.

m. [jd. G nȍsoe, mn. G nȍsoi] – koji je dugačkog, velikoga nosa • Zmĩrjaju ga da je nȍsoa, kȁj ȉma vȅlki nȏs.

m. [jd. G nōžȁ, mn. G nōžȍf] – oruđe za rezanje i hladno oružje za sječenje i bodenje, nož • Zabȉ mu je nõš f plẽča, tõ je bȋlo za fãlu kȁj mu je pomȍgo.

ž. [jd. G nȍše, mn. G nȍši(h)] – nošnja, domaća odjeća • V škrȉi je sprȁvljena nȍša stãre mȁme.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. notȉram, mn. 3. notȉraju/notȉradu, prid. rad. jd. m. notȉra] – (za)bilježiti, zapisati/zapisivati radi podsjećanja, evidentirati upisivanjem podataka o čemu, (za)pamtiti, zabilježiti • Pri sũdu sam svedočȉ, a sũdac je sȅ notȉra.

nesvrš. [prez. jd. 1. novãčim, mn. 3. novãčiju/novãčidu, prid. rad. jd. m. novāčȉ] – 1. pozivati novake, uzimati u vojsku one koji prvi put služe, novačiti, 2. uvoditi novosti, uvoditi ono što je novo, uvoditi novotarije, inovirati • Prȋ rȁta su novãčili dȅčke za vȍjsku.

m. [G Novãkovoga gãja] – toponim • Novãkof gãj je mãli komȁček lozẽ na Vȗkovomu Selȕ čes tẽri tečẽ mãli potõčak, tẽri je mȅja zȉs Krȁjum Dȏim.

ž. [jd. G novĩne, mn. G novĩn] – ukupnost mladih, onih koji će naslijediti, pomladak, mladi • Lȉtos nam se sȁ novĩna dȍbro rȃjta.

ž. pl. t. [G novȋn] – tiskana publikacija koja se pojavljuje dnevno ili tjedno, novine • Stãri čȁča sȁko jȕtro kȕpi novȉne i cĩli dȃn sprečitãva.

prid. [ž. novȋnska] – koji se odnosi na novine, novinski → novȉne • Flȃnce sam zamotȁla h novȋnski papĩr.

prid. [ž. novolȉtna] – koji se odnosi na novu/Novu godinu, novogodišnji, novoljetni • Novolȉtni dȃni su nȃjlȉpši.

m. umanj. [jd. G nõžeca, mn. G nõžecof] – mali nož, nožić • Dȅčecu sam kũpi žȅpni nõžec na proščẽu.

čest. – daj, no → lȅ, nȍ • Nȕ, povȉ vȅč jempũt! Nȕ, zdȉgni tȃ žȃklec.