pril. zamj. – 1. kakav jest, kakav se pokazuje, na način kakav se pokazuje i kakav se sada vidi u našoj prisutnosti ili najbliže govorniku, ovako, 2. (riječ koja uvodi u neko izlaganje), poštapalica, 3. na najjednostavniji način, bez pomagala, aparata i sl., 4. općenito, sve u svemu, inače • Glēdȉ, ovȁk se mĩsi tȋsto.

prid. [ž. ovȁkva, ovakȍva] – koji je nalik na ovoga, ovakav • Ovakȍva mȇlja je nȃjbolša za žgãnce.

prid. [ž. ovdãa] – koji je odavde, iz ovoga mjesta ili kraja, ovdašnji • Ovdãi ljȗdi dȍst dȉlaju grȕnt i hrãniju blȃgo.

m. [jd. G ovȉnka, mn. G ovȉnkof] – izvijeni dio puta, ceste ili rijeke i dr., zavoj jezaovȉnk • Na ovȉnku smo se zistȁli.

svrš. [prez. jd. 1. ovĩm, mn. 3. ovĩjeju/ovĩjedu, prid. rad. jd. m. ȍvi, prid. trp. jd. m. ovĩt, ž. ovĩta] – omotati (se), oviti (se) • Selȍ, kak gnīzdȍ ovĩto.

prid. [ž. ovolĩčka] – ovako velik, ovolik • Zrãso je ovolĩčki zȃjček.

prid. [ž. ovolȉtna] – ovogodišnji • Ovolȉtna šenȉca nĩ prȁf dozorȉla.

prid. [ž. ovomȉsečna] – koji je od ovoga mjeseca, ovomjesečan • Ovomȉsečna plãča mi je ȁpcȋgana.

m. [jd. G ovška, mn. G ovškof] – vršak biljke → bȑk • Tȋčeki su na ovšak pȕšpana.

pril. – ovim putem, ovim smjerom, u ovom smjeru (koji je blizu onoga koji odgovara na pitanje kuda?), ovuda • Sȁt je ovũdar prȅša cȗk.

pril. – otraga, iza → odzȃj • Korāčȉ ozãjdi hȉže, bȕš nȉkaj vȉdi.

ž. [jd. G ozeblĩne, mn. G ozeblĩn] – oteknuće i crvenilo dijelova tijela, ob. prstiju, izazvano hladnoćom, ozeblina • Imȁ je ozeblĩne po nogȁm.

svrš. [prez. jd. 1. ozelẽnim, mn. 3. ozelẽniju/ozelẽnidu, prid. rad. jd. m. ozelẽni, prid. trp. jd. m. ozelẽen, ž. ozelẽena] – postati zelen, ozelenjeti • Lozȅ su se ozelẽnile. Cĩli je brȋk ozelẽen.

svrš. [prez. jd. 1. ozẽbem, mn. 3. ozẽbeju, prid. rad. jd. m. ozẽba, ž. ozẽbla] – prehladiti se, ozepsti • Mȍrem ozẽpst či dȕgo stojĩn vanĩ. Mãli tȋček je sȁf ozẽba.

pril. – s gornje strane, odozgo, iznad → odozgõr • Ozgõr zvonȉ lȋpo zvonĩju. Ozgõra dohãja nȅvrime.

nesvrš. [prez. jd. 1. ozĩram se, mn. 3. ozĩraju/ozĩradu se, prid. rad. jd. m. ozĩra se] – derati se na koga; obraćati se komu grubim riječima i povišenim tonom, otresati se • Sȁki pũt kat mu hȍčum nȉkaj rȅč, mȃm se nã me ozĩra.

nesvrš. [prez. jd. 1. označẽvam, mn. 3. označẽvaju/označẽvadu, prid. rad. jd. m. označẽva] – postavljati znak, obilježavati, označavati → okãšat se, ohrukȃvat se, otrẽsat se • Vlĩčeju špȃgu i označẽvaju dȉ buju dȉlali grȇde.

svrš. [prez. jd. 3. oždribĩ, mn. 3. oždribĩju/oždribĩdu, imp. jd. 2. oždrībȉ, prid. rad. jd. ž. ȍždribila, prid. trp. jd. m. oždrȉbl(j)en, ž. oždrȉbl(j)ena] – oždrijebiti (se) • Za mȉsec dȃn kobȉla se trȋba oždrībȉt.

svrš. [prez. jd. 1. ožẽdnim, mn. 3. ožẽdniju/ožẽdnidu, prid. rad. jd. m. ožẽdni] – postati žedan, ožedniti • Ožẽdni sam kȁk sam fȇjst dȉla.

svrš. [prez. jd. 1. ožȅgnem, mn. 3. ožȅgneju/ožȅgnedu se, prid. rad. jd. m. ožegnȉ se, prid. trp. jd. m. ožȅgen, ž. ožȅgena] – 1. izgubiti vlagu 2. pokvariti se od stajanja i vrućine (o masnoćama), užegnuti se • Čĩm sȗnce posvitĩ, fȁjtne zemlẽ bȑš ožȅgneju. Mȃst se h bȁici ožegnȉla. Tã mȃst je ožȅgjena, mȍreš u hȉtit.

svrš. [prez. jd. 1. ožȅnim (se), mn. 3. ožȅniju/ožȅnidu (se), prid. rad. jd. m. oženȉ (se), prid. trp. jd. m. ožȅ(e)n, ž. ožȅ(e)na] – 1. udati (se) (žena) 2. oženiti (se) (muškarac) 3. pren. nekoga prevariti • Sȉ mi povĩdaju da se trȋbam oženȉt. Dobrȍ ga je oženȉ kaj je ostȁ brez pinȇs. Ožȅn je i ȉma dvȋ čȇri.

svrš. [prez. jd. 1. oživĩm, mn. 3. oživĩju/oživĩdu, prid. rad. jd. m. ožĩvi] – 1. oživiti koga, 2. oživjeti, postati živ, živahan • Nȉkak oživĩš kat je lĩpi dȃn.

svrš. [prez. jd. 1. ožmȁknem, mn. 3. ožmȁkneju/ožmȁknedu, prid. rad. jd. m. ožmaknȉ, prid. trp. jd. m. ožmȁken, ž. ožmȁkena] – iscijediti vodu (iz tkanine, spužve) • Plȁftu ožmȁknem i dȅnem u na štrȉk sušȉt. Rubjȇ je ožmȁkeno, mȍreš ga dȉt na štrȉk.

m. [G ȍžuljka] – treći mjesec u godini, ožujak • Ȍžuljak je mȉsec kat je sȅ vȅč rescvatȅno.