[prez. jd. 1. šlãtam, mn. 3. šlãtaju/šlãtadu, imp. jd. 2. šlãtaj, prid. rad. jd. m. šlãta] – neugodno dirati • Nãj me šlȁtat.

ž. [jd. G šlȇmpe, mn. G šlȇmpi] – otpad pri preradi piva • S fabrȉke vȍziju šlȇmpu za hrānȉt svȉe.

m. [jd. G šlepȁ, mn. G. šlepȏf] – veo (ob. na vjenčanici) • Mlãdenkin šlȅp se vlĩče čes cĩlu cĩrkvu.

nesvrš. [prez. jd. 1. šlȅpam, mn. 3. šlȅpaju/šlȅpadu, prid. rad. jd. m. šlȅpa] – 1. tegliti ili vući (automobil i sl.), 2. pren. vući koga za sobom u životnim uspjesima, u životu uopće • Ũn se fȕrt šlȅpa z nȁmi, i fȕrt je tȁm di i mĩ.

m. [jd. G šlȉca, mn. G šlȉcof] – prorez na odjeći (sprijeda u visini bedara na hlačama, sprijeda i straga na ženskim suknjama i haljinama); rasporak • Na hlȁčam je šlȉc na cȉferšlus.

ž. [jd. G šlȉčuhe, mn. G šlȉčuhih] – klizaljka → slȉčuha, sklȉčuha • Nĩmam šlȉčuhih a rȁt bi jih imȁ.

m. [jd. G šlȋfa, mn. G šlȋfof] – 1. uglađeno ponašanje, finoća, otmjenost, 2. izbrušeno mjesto, uglađen brid (stakla) • Tã čovȉk ȉma šlȋfa, kȁk se znȃ lȋpo spomȉnat.

m. [jd. G šlȉfera, mn. G šlȉferof] – dio posteljine, platnena navlaka za krevetni pokrivač (poplun ili deku) • Z bĩloga damȁsta je zȉšit šlȉfer.

nesvrš. [prez. jd. 1. šlȉhtam (se), mn. 3. šlȉhtaju/šlȉhtadu (se), prid. rad. jd. m. šlȉhta (se)] – redati, slagati, stavljati u red • Šlȉhtaju se v rȇd i čȅkaju jȉlo.

ž. [jd. G šlȋnge, mn. 3. šlȋngi(h)] – petlja koja služi da se o nju što objesi ili da se za nju povuče, omča • Stõak ȉma mȁjše i vȅkše šlȋnge.

s. [G šlȋngaa] – vezenje čipke, ukrašavanje čipkom • Šlȋngae nȅ zna sȁko dȉlat.

[jd. G šlingerȁja, mn. G šlingerȁjof] – tekstilna radionica, krojačnica • Vȅč petnȃjst lȋt dȉlam h šlingerȁju.

nesvrš. [prez. jd. 1. šlȋngam, mn. 3. šlȋngaju/šlȋngadu, prid. rad. jd. m. šlȋnga, prid. trp. jd. m. šlȋngan, ž. šlȋngana] – vesti, ukrašavati vezom • Nafčĩla sam se ot vȗjne šlȋngat. H ormãru ȉmam čȕdaj šlȋnganih vȁkušnic i plȁhti.

m. [jd. G šlȉpera, mn. G šlȉperof] – drvena, betonska ili metalna greda koja služi kao podloga za željezničke tračnice, željeznički prag • Po šlȉperim smo bȅžali i glẽdili da ne dõjde cȗk.

m. [jd. G šl(j)ȉvofca, mn. G šl(j)ȉvofcof] – otpad od šljiva nakon pečenja rakije • Sȅ kȁj je ostȁlo šlȉvofca, sȅ smo hȉtili na gnȏj.

ž. [jd. G šlȏgarice, mn. G šlȏgaric] – gatara, vračara • Šlȏgarica mi je povȉdala da se bum tȁki oženȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. šlȏgam, mn. 3. šlȏgaju/šlȏgadu, prid. rad. jd. m. šlȏga] – gatati, čitati sudbinu, proricati budućnost, vračati • Ciganȉce hȍdiju po selȕ bȁbam šlȏgat.

svrš. [prez. jd. 1. šl(j)ȍknem, mn. 3. šl(j)ȍkneju/šl(j)ȍknedu, prid. rad. jd. m. šl(j)ȍkni] – naglo ispiti • Šljȍknem štȁmperlen rȁkje več nataščȅ.

m. [jd. G šlopȁ, mn. G šlopȏf] – način pripravljanja jela, na gusto • Rȁt jĩm pȁžulj na šlȍp.

uzv. – pri padu • Šlȍp h vȍdu!

ž. [jd. G šlopartȉke, mn. G šlopartȋk] – 1. raskvašen snijeg, bljuzga, 2. raskvašeno tlo, blato → župetlȉka • Hȍdim po šlopartȉki.

svrš. [prez. jd. 1. šlȍpim, mn. 3. šlȍpiju/šlȍpidu, prid. rad. jd. m. šlȍpi] – 1. udariti, 2. pasti • Tȁk je šlȍpi z brȉskve da se sȁf rezbȉ.

m. [jd. G šlȏsara, mn. G šlȏsarof] – 1. bravar, onaj koji izrađuje brave, 2. pov. zanatlija šire metalske struke; • Vučĩm se za šlȏsara.

ž. [G Šl(j)ũnčare/Šȕdar grȁbe] – toponim • Šlũnčara je grȁba h Drĩu zȃt fabrȉkinoga plȍta kadȉ su zdencȉ za vodȕ.