ž. [jd. G bȁle, mn. G bȃl/bȁlih] – namotaj, svežanj, bala platna • Z bȁle plātnȁ mȍrem zišȉt čȕdaj vȁkušnic i šlȉferof.

prid. [ž. bȁlava] – balav, šmrkav • Sȁf si bȁlaf, dȅ si obrȉši nȏs.

nesvrš. [prez. jd. 1. balȁndrujem, mn. 3. balȁndrujeju/ balȁndrujedu, prid. rad. jd. m. balȁndrova] – uznemireno hodati • Cĩlu nȏč nȋs mȍgla spȁt pak sam balȁndrovala po hĩži.

m. [jd. G bȁlafca, mn. G bȁlafcof] – 1. dijete kojem viri sluz iz nosa, 2. pogr. nedorasla, nezrela osoba • Nȅ bu me õf bȁlavac vȕči kȁk se tȏ dȉla.

m. [jd. G balavȁndera, mn. G balavȁnderof] – nedorasla osoba → bȁlavac • Kȏmaj tã balavȁnder dohãja k pȁmeti.

ž. [jd. G bȁlavice, mn. G bȁlavic] – nedorasla ženska osoba → bȁlavac • Kȁj si tã bȁlavica zamȉšla, da mȍre sȅ povȉdat okȏlo.

nesvrš. [prez. jd. 1. balẽzgam, mn. 3. balẽgaju/balẽzgadu, prid. rad. jd. m. balēzgȁ] – govoriti gluposti, baljezgati → blēzgȁt • Nãj tȕliko balēzgȁt, dȅ se spamẽti.

nesvrš. [prez. jd. 1. balȋram, mn. 3. balȋraju/balȋradu, prid. rad. jd. m. balȋra, prid. trp. jd. m. balȋran, ž. balȋrana] – strojno slagati travu, slamu u bale, balirati • Sȁt pȑvi pũt vȉdim kȁk balȋraju slȁmu. Posprãvlamo balȋranu slȁmu.

m. [jd. G balȏna, mn. G balȏnof] – 1. dječja igračka, balon, 2. vrsta krupnoga graha • Jȉli smo balȏn pȃžulj s kobasĩčkam.

m. [jd. G balȍnera, mn. G balȍnerof] – lagani kaput, ogrtač • Na ȁfingeru je obȉšen čȓni balȍner.

m. [jd. G bȁlvana, mn. G bȁlvanof] – 1. neotesan komad stabla dobiven obaranjem i piljenjem; trupac, balvan, 2. pogr. glupan → fūrȁk • Čez brĩk smo skotȕrali jȅn hrastȍf bȁlvan.

m. [jd. G bānȁ, mn. G banõf] – nekadašnji prvi dostojanstvenik u vlasti s nekim vladarskim punomoćima, ban • Za bānȁ su seljākȉ sȅ dȉlali.

nesvrš. [prez. jd. 1. bȃnčim, mn. 3. bȃnčiju/bȃnčidu, prid. rad. jd. m. bȃnči] – pijančevati, trošiti novce i vrijeme, bančiti • Bȃnčili su z nočĩ h nȏč.

ž. [jd. G bȃnde, mn. G bȃndi(h)] – 1. grupa razbojnika, 2. ološ, loši ljudi • Bȃnda mu je fkrȁla geltȁšlin zi žepȁ.

ž. [jd. G bandẽre, mn. G bandẽri(h)] – drveni električni ili telegrafski stup → stũp • Ščȅra se jȅn čovȉk z ȁtum zaletȉ h bandẽru, tȁk da u je ftȑgni.

m. [jd. G bandȉta, mn. G bandȉtof] – 1. razbojnik, 2. loš čovjek • Ũn je bandȉt, ž ĩm nãj kȅtušit.

m. [jd. G bȁnhofa, mn. G bȁnhofof] – željezničko čvorište s više kolosijeka i perona, željeznički kolodvor • Pȉšice smo hodȉli do bȁnhofa.

svrš. [prez. jd. 1. bȁnem, mn. 3. bȁneju/bȁnedu, prid. rad. jd. m. bȁni] – naglo, iznenada doći, najednom iskrsnuti; nahrupiti, banuti • Bȁni je nȕtri kȁk vȉtar.

nesvrš. [prez. jd. 1. bantȕjem, mn. 3. bantȕjeju/bantȕjedu, prid. rad. jd. m. bantovȁ] – širiti dosadu, dosađivati, dodijavati, ometati, smetati • Bantȕjeju me s povĩdaem o ȉhovim krȁvam.

m. [jd. G bȁnzeka, mn. G bȁnzekof] – tračna pila • Z bȁnzekum smo spīlȉli sȁ dȑva.

prid. [ž. bȃpska] – koji se odnosi na babe, bapski • Sȅ su tõ bȃpski poslȉ!

čest. – najmanje, u najmanju ruku, barem, bar • Da me bȃr hȍčeš poslūhnȉt!

ž. [Bãre, Bãreta] – glavna varijanta ženskog imena Barbara → Bȁrek, Bȁrica, Bãreta • Bãre nĩ domȏm.

ž. [jd. G bȁre, mn. G bȁrih] – 1. bara, lokva, mlaka, 2. dublji dio lokve → tũjka, mlȁka • H bȁri se rȁce kũpleju.