m. [jd. G barȁbe mn. G barȃb/barȁbih] – loš čovjek, propalica, nasilnik, grub čovjek • Ũn je barȁba i vagabȕnt.

ž. [jd. G barȁke, mn. G barȃk] – daščara, baraka → bȃjta • Zbȉli su h tȑsju barȁku, nȕtri buju dȑžali orũdje.

nesvrš. [prez. jd. 1. barȁtam, mn. 3. barȁtaju/barȁtadu, prid. rad. jd. m. barȁta] – rukovati čime, znati čime raditi i upravljati, vješto rukovati • Kad mojȁ stãra mȁma zis kuhȁčum barȁta i mãše, bȅšte!

ž. – varijanta ženskog imena Barbara → Bȁra

ž. uveć. [jd. G barȅtine, mn. G barȅtin(ih)] – velika bara, velika lokva → bȁra • Kȗlka je ovã barȅtina!

s. [jd. G barȉla, mn. G barȋl] – 1. posuda za vodu, 2. manja bačva • Barȉlo je rȃzoma pȕno vodẽ.

m. umanj. [jd. G barȉčeka, mn. G barȉčekof] – mala plosnata bačvica → barȉlo • Pȕn si kȁj barȉček.

m. [jd. G bȁrjaka, mn. G bȁrjakof] – zastava, barjak • Na hȉžu su obȉsili hrvãcki bȁrjak.

m. [jd. G barjaktārȁ, mn. G barjaktãrih/barjaktãrof] – čovjek koji nosi zastavu, barjaktar • Barjaktãr na svãrbi mȏra fȇjst jũškat i popĩvat.

m. [jd. G bȃršuleka, mn. G bȃršulekof] – jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice usnača, bosiljak → žȁmet • Bȃršulek lȋpo dišĩ.

m. [jd. G barȗna, mn. G barȗnof] – plemićki naslov nižega ranga, u hijerarhijskom redu stoji između nižeg plemića i grofa, baron, barun • H dvõru h Ladūčȕ su nȉgda žīvȉli barȗni Vranicȃni.

ž. [jd. G barunȅse, mn. G barunȇs] – barunova kći • Barunȅsu su na bȁgrlenu dopeljȁli k mȁši.

ž. [jd. G barȕnice, mn. G barȕnic/barȕnicof] – barunova žena, barunica • Tõ ti je bȉ Vranicȃnof dvõr, a dobȉla ga je pȍkle ȉhova čẽr, barȕnica Matȋlda.

m. [jd. G bȁruta] – eksplozivna tvar koja izgaranjem vrlo brzo prelazi iz čvrstoga u plinovito stanje, puščani prah, barut • Drȋvo je sȗho kak bȁrut.

ž. [G Basȁlice] – toponim • Basȁlica su tȑsja i trnācȉ na Svȇtomu Krīžȕ, nȃjvȅč zasajȅni zi slȉvam. Jȅn komȃt Basȁlice spȁda pot Ladũč.

nesvrš. [prez. jd. 1. basȋram, mn. 3. basȋraju/basȋradu, prid. rad. jd. m. basȋra] – svirati/pjevati bas-dionicu • Popĩvali su cĩlu vȅčer, a jã sam im basȉra.

ž. [jd. G basmarȉje, mn. G basmarȋj] – glupost, izmišljotina • Povĩda basmarȉje.

nesvrš. [prez. jd. 1. bȁsmam, mn. 3. bȁsmaju/bȁsmadu, prid. rad. jd. m. basmȁ] – govoriti gluposti, izmišljotine, izmišljati → zbasmȁt • Tȁk bȁsmadu da sȃmi sȅbi vȅrujeju.

uzv. – dosta, gotovo • Bȁsta, dȍst si povīdȁ!

nesvrš. [prez. jd. 1. bastažȋram, mn. 3. bastažȋraju/bastažȋradu, prid. rad. jd. m. bastažȋra] – skrbiti se o nemoćnoj osobi, njegovati • Bastažȋram stãru mȁmu, kaj je betẽžna.

nesvrš. [prez. jd. 1. basl(j)am, mn. 3. basl(j)aju/ basl(j)adu, prid. rad. jd. m. basl(j)ȁ] – spoticati se u hodu, bauljati → bahūljȁt • Baslȁ je po dvorȉšču, kȁk da je pijȁn.

pril. – baš, upravo • Bȁš bi ftȉla vȉdit, kȁj je tõ mojȁ mȁma naprȁvila.

m. [jd. G batȁ, mn. G batȏf] – 1. drveno oruđe, držak s glavom kao kod malja, 2. bat, veći čekić • Vudrȉ sam se z batȕm po pȑsti.

ž. [jd. G bãte, mn. G bãti(h)] – gumena obuća koja seže do koljena ili preko koljena, gumena čizma • Bãte škȍre su nãredne za hodȉt po blȁtu.