m. [jd. G bātkȁ, mn. G bātkȍf] – 1. dio između dvaju glavnih donjih nožnih zglobova u peradi ili ptica, batak, 2. pren. razg. ženska noga, 3. boca → bedrȁ • Piščȇčji bātkȉ su fȋni za jȉst.

m. umanj. [jd. G bãteca, mn. G bãtecof] – batić, drveni čekić za meso → bȃt • Nĩmam bãteca za tũč mȇso.

ž. [jd. G bȁtine, mn. G bȁtin(of)] – štap za hodanje, batina • I ȕnda zȅme bȁtinu i prȇde h lȉtnu kȕhu.

ž. [jd. G batȍnike, mn. G batȍniki] – vrsta cvijeta, božur, peonija • Batȍnika mȍre bȉt črlẽna, rõza ȉl bĩla.

nesvrš. [prez. jd. 1. batȑlam, mn. 3. batȑlaju/batȑladu, prid. rad. jd. m. batlȁ] – nesigurno hodati, posrtati • Batȑladu po cȉsti kȁj da su pijȁni.

nesvrš. [prez. jd. 1. batrovȋm, mn. 3. batrovĩju/batrovĩdu, prid. rad. jd. m. batrovȉ] – upućivati riječi utjehe, ublaživati tugu, pružati utjehu, olakšavati tugu; tješiti • Rezbȉla sam lȁburu, pak me stãra mȁma batrovȉla kak je lȁbura i tȁk bȋla stȁra i za nȉš.

ž. [jd. G batũde mn. G batũdih] – sitan kamen za posipanje cesta; tucanik, drobljenac • Dopelȁ je pȕnu tãčku batũde.

s. [jd. G batvȁ, mn. G batvȏf] – jedan od osnovnih organa biljaka papratnjača i sjemenjača, koji lista i provodi hranjive tvari, stabljika (kukuruzna i sl.) • Batvȍ na batvȕ, tȁk je korȕza gȗsto posȉjana.

uzv. – za plašenje djece • Bȁ-bȁ, dȏ tȏ gledĩ zȃt vȕgla?

m. [jd. G bȁca, mn. G bȁcof] – 1. izmišljeno biće kojim se plaše djeca, 2. sekret iz nosa • Dȍšo bu bȁc! Imaš pȕn nȏs bȁcof.

ž. [jd. G bȁte, mn. G bȁti, I. bȁtam] – 1. željezno oruđe za sječenje i cijepanje drva, sjekira, 2. oruđe koje se upotrebljavalo kao hladno oružje, sjekira • Z bȁtum su se dȍšli svȁdit za mejãš.

ž. umanj. [jd. G bȁtice, mn. G bȁtic] – mala sjekira, sjekirica → bȁta • Z bȁticum si dȉlam trȋšče za potkurȇvat.

nesvrš. [prez. jd. 1. bȁvim, mn. 3. bȁviju/bȁvidu, prid. rad. jd. m. bȁvi] – a. podnositi teškoće ili nevolje; mučiti se; stradavati, b. osjećati moralnu, duševnu bol; patiti, c. imati štetne, negativne posljedice, gubiti vrijednost, značenje, utjecaj, podnositi negativne posljedice izazvane utjecajem koga ili čega, trpjeti → zbȁvit • Tȅško z vȁmi bȁvim.

nesvrš. [prez. jd. 1. baždãrim, mn. 3. baždãriju/baždãridu, prid. rad. jd. m. baždārȉ, prid. trp. jd. m. baždãren, ž. baždãrena] – 1. uspoređivati s poznatom mjerom, baždariti, 2. prid. trp. kojemu se zna mjera, odnosno koji ima određenu mjeru, 3. pogr. onaj koji dosta pije; baždaren • Tũ vȃgu su ščȅra baždãrili. Prȁf je ũn baždãren, mȍre čũdaj popȉt.

pridj. [ž. bazdȑkana] – koji ne može usredotočiti pozornost; nepažljiv, nepribran, smušen, rastresen • Nȋ ga mȍč prijȅt za rȋč, kaj je bazdȑkan.

ž. [jd. G bāzgȅ, mn. G bāzgȉ(h)] – grmolika biljka s grozdastim bijelim cvjetovima i crnim bobicama, bazga • Vuz potȏčak rãsteju bāzgȅ.

pridj. [ž. bāzgȍva] – koji se odnosi na bazgu → bāzgȁ • Bāzgȍf cvĩt je hasnovȉt za prehlajȅne bubrȉge.

ž. [jd. G bazgovĩne, mn. G bazgovĩn] – drvo od bazge, bazgovina • Tã ščãp je od bazgovĩne, nȅ buš nȉš naprȁvi ž ĩm.

ž. [jd. G bazlamȁče] – tanak jednostavan kukuruzni kolač, kukuružnjača → pȑga • Bȁbica su spȅkli pȗn prȍtva bazlamȁče.

m. [jd. G bȁžul(j)a, mn. G bȁžul(j)of] – jednogodišnja biljka iz porodice leptirnjača, jajolika zrnata ploda u ovojnici (mahuni), grah → pȃžul(j) • Za obȉt smo jȉli bȁžulj s korẽem.

prid. [ž. bȁžulova] – koji se odnosi na grah, koji je od graha • Rȉpa, zẽlje, rȉpa, zẽlje, bȁžulova jūhȁ.

čest. – prestani, dosta je • Bẽ, mũči več jempũt!

ž. [jd. G bȅbe, mn. G bȅbi(h)] – 1. novorođenče, 2. dojenče, 3. dječja igračka u obliku djeteta; lutka • Pȕcice su dȉlale bȅbe s kpja i perušȉne.

ž. [jd. G Bȅbe] – ime za kravu • Bȅba me sȕnila z rȍgum.