s. [jd. G fugiraa] – fugiranje, popunjavanje razmaka između keramičkih pločica masom za fugiranje → fugȋrat • Fugȋrae mi nȉkak nẽde od rũk.

nesvrš. [prez. jd. 1. fugȋram, mn. 3. fugȋraju/fugȋradu, prid. rad. jd. m. fugȋra, prid. jd. m. fugȋran, ž. fugȋrana] – fugirati → fugȋrae • Z bĩlum fugȋr-mȁsum fugȋraju plȍčice. Plȍčice h kupaõni su na bĩlo fugȋrane.

– izraz za gađenje • Fȕj, smrdĩš kȁj tõrac!

m. [jd. G fujtȁflena, mn. G fujtȁflenof] – 1. smrdljivac, onaj koji smrdi, 2. pren. karakterno bezvrijedna osoba • Bȅži od tȍga fujtȁflena, fȇjst smrdĩ.

ž. [jd. G fȕksije, mn. G fȕksiji(h)] – rod ukrasnih biljaka s visećim cvjetovima, fuksija • Na oblȍku f tȅglinu rãsteju fȕksije.

nesvrš. [prez. jd. 1. fūlȁm, mn. 3. fūlȁju/fūlȁdu, prid. rad. jd. m. fūlȁ] – 1. ne pogoditi pri gađanju, 2. otići krivim putem, 3. pren. krivo usmjeriti, promašiti • Dȍša je sȃm pred gȏl, a ȕnda je fūlȁ, nĩ zabȉ gȏl.

s. [jd. G fulȋraa] – 1. izmišljanje, laganje, 2. udvaranje → fulȋrat • Tȍga fulȋraa je dȍst, povȋte prãvu ȉstinu.

nesvrš. [prez. jd. 1. fulȋram, mn. 3. fulȋraju/fulȋradu, prid. rad. jd. m. fulȋra] – 1. prikazivati stvari drugačijima; izmišljati, lagati, 2. udvarati • Sȁmo fulȋraju da nȉš nĩmaju, a ȉmaju sȅga dȍst. Dȅčki oj fulȋraju, rezmĩšlja tȅroga bu zibrãla.

s. [jd. G fȗmaa] – pušenje → fȗmat • Fȗmae fȇjst škȍdi za pljũča.

svrš. [prez. jd. 1. fȗmam, mn. 3. fȗmaju/fȗmadu, imp. jd. 2. fȗmaj, prid. rad. jd. m. fȗma] – uvlačiti dim (ob. duhana) u usta ili u dišne organe, pušiti → fȃjfat • Nĩs znȁla da mi decȁ poskrivẽčki fȗmadu.

m. [jd. G fundamȅnta, mn. G fundamȅntof] – temelj za kuću → cȍklen, fȕnduš • Ščȅra je skopȁ fundamȅnt za hȉžu.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. fȗndam (se), mn. 3. fȗndaju/fȗndadu (se), impj. jd. 2. fȗndaj (se), prid. rad. jd. m. fȗnda (se), prid. trp. jd. m. fȗndan, ž. fȗndana] – 1. uništiti (se), 2. ubiti (se) • Niktẽrim ljudȉm nȉkaj dõjde i sȃmi se fȗndaju.

m. [jd. G fȕnduša, mn. G fȕndušof] – temelj → fundamȅnt • Dȅnes smo zbetonȋrali fȕnduš za štȁlu.

ž. [jd. G fȗre, mn. G fȗri] – vožnja, tura vožnje → fȕringa • Sūsȅt nam je dopeljȁ dvȋ fȗre pĩska i šũdra.

m. [jd. G fūrkȁ, mn. G fūrkȍf] – okrugli komad drveta, oblica • Na ogã sam dȋla jȅn fūrȁk, dȕgo bu gorȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. fȗrbam, mn. 3. fȗrbaju/fȗrbadu, prid. rad. jd. m. fȗrba, prid. trp. jd. m. fȗrban, ž. fȗrbana] – otklanjati dlaku i perje sa zaklane životinje nakon polijevanja vrućom vodom, šuriti → sfȗrbat • Svīčȅ fȗrbaju f korȉtu i z lȁnci ga okrẽčeju. Zgledĩ kȁk fȗrbana kȍkoš.

m. [jd. G fūrȅža, mn. G fūrežȍf] – 1. parenje, polijevanje vrućom vodom, šurenje, 2. pren. grđenje • Bȗ fũreža kȁt dõjdeš domȏm kȁj si brez pĩtaa prȅšo.

ž. [jd. G fũrije, mn. G fũrijih] – ljuta, namrgođena osoba • Tã fũrija je nakostrũšena i gȑdo gledĩ.

ž. [jd. G fȕringe, mn. G fȕrink] – najamna usluga prijevoza tereta, prijevoz zaprežnim kolima → fȗra • Kȁt si trȅba fȕringu, zvȁ si stãroga Gȕsteka.

m. [jd. G furingāšȁ, mn. G furingāšȍf] – vozač, kočijaš → fȕringa • Furingāšȉ su čȕdaj klȇli.

nesvrš. [prez. jd. 1. fȕrim, mn. 3. fȕriju/fȕridu, imp. jd. 2. fȕri, prid. rad. jd. m. fȕri, prid. trp. jd. m. fȕren, ž. fȕrena, gl. im. fȕree] – 1. pariti, polijevati kipućom vodom, 2. vrijeđati se, biti uvrijeđen • Pȕru fȕrim z kropȕm i ȕnda pũčem pẽrje. Nȉkaj se nã me fȕriju, a nȅ znam zãkaj.

m. [jd. G Furjȁna] – oblik imena Florijan, sveti Florijan, kršćanski svetac i mučenik, zaštitnik vatrogasaca • Velečȃsni je darovȁ Furjȁna sȋm vatrogāscȅm.

m. [jd. G furnĩra, mn. G furnĩrof] – furnir, oplatnica, tanak list plemenita drva, služi za oblaganje vanjskih dijelova pokućstva • Natkȁslen mi je oblȍžen z lĩpim furnĩrum.

nesvrš. [prez. jd. 1. furnȋram, mn. 3. furnȋraju/furnȋradu, imp. jd. 2. furnȋraj, prid. rad. jd. m. furnȋra, prid. trp. jd. m. furnȋran, ž. furnȋrana] – oblagati furnirom → furnĩr • Tȉšljar mi mȏra furnȋrat vrãta od ormārȁ, kȁj su se sa znȕcala. Ovã stȃra psȉha je furnȋrana zi orȉhovim furnĩrum.