ž. pl. t. [G gorȋc/gorȉci] – zemljište zasađeno vinovom lozom, vinograd • Nȁše gorȉce su h Vrbofčãku.

ž. [G Gorȉce] – toponim • Gorȉca je mȉsto h srĩdi Drĩa kadȉ skāpȁju nȉkaj z rimskȏga vrȉmena. H Gorȉcam je stãra cĩrkva tẽru su dȉlali frãefci.

ž. [G Gorȋc] – toponim, Marija Gorica • H nedȉlju pȍjemo k mȁši na Gorȉce.

m. [jd. G Gorȉčana, mn. G Gorȉčanof] – stanovnik Marije Gorice • Jȅn Gorȉčan je na sȁkoj mȁši.

ž. [jd. G Gorȉčanke, mn. G Gorȉčankih] – stanovnica Marije Gorice • Mojȁ je vȗjna Gorȉčanka.

ž. [G Gorȉčkih lȏs] – toponim • Čez Gorȉčke lozȅ dõjemo do cĩrkve.

prid. [ž. gorȉčka] – koji se odnosi na Mariju Goricu → Gorȉce • Poslȕšamo gorȉčke zvȍne kak lȋpo zvonĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. gorĩm, mn. 3. gorījȕ/gorīdȕ, imp. jd. 2. gorȉ, prid. rad. jd. m. gorȉ, s. gorȉlo] – 1. gorjeti, 2. imati vrućicu, 3. biti uzbuđen • Štāgȁlj je dȕgo gorȉ. Decȁ mi gorīdȕ, ȉmaju vručīnȕ.

m. [jd. G gorjākȁ] – vjetar gornjak → zgȍrac • Stȁ sam v zavĩtje, kaj gorãk fȇjst pũše.

m. [G Gȏrjaka] – hidronim, potok • Gȏrjak je mãli potȏčak.

komp. [ž. gȍrja] – komparativ pridjeva loš, gori → lȍš, gȍrši • Gȍrji je tȃt nek mu je čȁča bȉ.

prid. [ž. gȏra] – gornji • Na gȏroj stalȃži su tanīrȉ.

komp. [ž. gȍrša] – komparativ pridjeva loš, gori → lȍš, gȍrji • Mȉsto da se kaj poprȁviju jȍš su gȍrši.

ž. [jd. G gõspe, mn. G gõspi] – dama, gospođa • Gõspe su lĩpo oblȉčene h svȉnim kȋkljam.

prid. i pril. [ž. gospõcka, komp. gospockȉji] – koji se odnosi na gospodu, gospodski • Držĩ se gospõcki.

s. [G Gospõckoga] – toponim • Gospõcko je na Vȗkovomu Selȕ, grȕnt na tẽromu su žīvȉli vincȋliri ot barȗnice Tȋlde.

s. pl. t. [G gospodẽ, mn. G gospõt/gospodĩ(h)] – uglađeni i pristojni ljudi, časni ljudi, gospoda • Sȉ bi rȁdi bȋli gospodȁ.

m. [jd. G gospodārȁ, mn. G gospodãrof/gospodãri(h)] – 1. vlasnik imanja, 2. glavni u kući • Gospodārȉ po hȉži lũčeju, kȁj nam povȉsma ȉščeju. Mȅni f hȉži nȋ trȋba drȕgih gospodãrof.

nesvrš. [prez. jd. 1. gospodãrim, mn. 3. gospodãriju/gospodãridu, prid. rad. jd. m. gospodārȉ] – 1. gospodariti vladati, upravljati, držati u vlasti, 2. upravljati omjerom primitaka i izdataka, voditi ekonomske poslove • Ũn nȅ zna gospodārȉt, zȁto je prepȁ. Prȁf gospodãriju pak ȉmaju sȅga.

s. [jd. G gospodãrstva, mn. G gospodãrstvof/gospodãrstvi(h)] – imanje, posjed • Mõj dȉda ȉma dvȃ gospodãrstva.

m. [jd. G gospodȉna, mn. G gospodȋnof] – 1. svećenik, velečasni, 2. Bog • Pȅla je gospodȉna na sprẽvot kat je kadȏ hmȑ.

m. [jd. G gȍspona, mn. G gȍsponof] – 1. za oslovljavanje u konvencionalnom ophođenju u građanskom društvu, 2. uglađen i pristojan čovjek; gospodin • Či bȕju sȉ gȍsponi, dȏ bu ȕnda kopȁ?

ž. [jd. G gospoščȉje] – 1. posjed u vlasništvu plemstva, 2. pogr. ukupnost osobina gospode; gospoština • Sȉ bi rȁdi bȋli gospoščȉja, nȉgdo nȅ bi nȉš dȉla.

m. [jd. G gȍsta, mn. G gostȏf/gȍsti(h)] – posjetitelj, gost • H nedȉlu smo imȁli pȕnu hȉžu gostȏf.