nesvrš. [prez. jd. 1. gradĩm, mn. 3. gradĩju/gradĩdu, prid. rad. jd. m. gradȉ] – zidati, graditi • Mojȉ rođākȉ gradĩdu sviākȅ, pak im pȍjem pomȍč.

ž. [jd. G grahĩce, mn. G grahĩci(h)] – grahorasta kokoš • Grahĩce su lipe šãre kȍkoši.

ž. [jd. G grãje, mn. G grãji(h)] – izmiješani glasovi i uzvici većeg broja ljudi, mnoštva, graja • Na nȁšemu dvorȉšču je navȋk grãja.

prid. [ž. gramežl(j)ȉva] – grabežljiv, gramzljiv • Nãj bȉt tȕlko gramežljȉf, kaj nĩmaš sȅga dȍst?

nesvrš. [prez. jd. 1. gramežĩm, mn. 3. gramežĩju/gramežĩdu, prid. rad. jd. m. gramēžȉ] – grabiti, otimati → grābȁt se, gramzȁt • Jȃko su lȁkotni pak gramežĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. grȁmzam, mn. 3. grȁmzaju/grȁmzadu, prid. rad. jd. m. grȁmza] – grabiti, otimati → grȁbat se, gramēžlȉt • Jã ne grȁmzam.

nesvrš. [prez. jd. 1. granãm, mn. 3. granājȕ/granādȕ, prid. rad. jd. m. granȁ] – 1. dobivati grane, 2. raščlanjivati; granati se • Hrȕške i slȉve se prȁf granādȕ.

ž. [jd. G granãte, mn. G granãt(ih)] – topovski metak; granata • Za rȁta je čȕdaj granãt opȁlo na cȉstu.

s. [jd. G granatȋraa] – granatiranje → granãta • Kȁt se zȁčelo granatȋrae, sȉ smo vȕšli.

nesvrš. [prez. jd. 1. granatȋram, mn. 3. granatȋraju/granatȋradu, prid. rad. jd. m. granatȋra] – granatirati → granãta • Soldãti su granatȋrali cĩlu nȏč.

ž. [jd. G grȁnice, mn. G grȁnic(ih)] – crta koja obilježava dokle se prostire jedna, a počinje druga državna, upravna ili administrativna jedinica; granica • Sȕkla je navĩk bȋla grȁnica.

ž. [jd. G grȁničara, mn. G grȁničarof] – 1. vojnik ili policajac koji čuva granicu, koji ima službu na granici, 2. vrsta dječje igre s loptom; graničar • Grȁničari nas fȕrt gledĩju kat pȍjemo prik Sȕkle. Mūtȉli smo se grȁničara, tõ nam je bȋlo jȃko lȋpo.

m. [jd. G granīrȁ, mn. G granīrȍf/granīrȉ(h)] – nabor na haljini • Na kȉklji je lĩpih granīrȍf.

m. [jd. G grābȁ, mn. G grabȏf/grābȉ(h)] – vrsta drveta, grab • Grãp ima rascefȗndrano pẽrje.

m. [jd. G grȃda, mn. G gradȏf/grȃdi(h)] – 1. grad, 2. srednjovjekovna utvrda koja je služila za stanovanje i obranu; tvrđava, utvrda • Sȁki dȃn pȍjem h grȃt dȉlat.

ž. [jd. G grȃdi, mn. G grãt/gradȏf/grȃdi(h)] – mjera za jakost alkohola • Kȕlko gradȏf ȉma tvã rȁkja?

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. gratulȋram, mn. 3. gratulȋraju/gratulȋradu, prid. rad. jd. m. gratulȋra] – 1. izraziti/izražavati dobre želje o kakvu danu ili ugodnu događaju, 2. odati/odavati priznanje na uspjehu; čestitati • Jȕtri pȍjemo gratulȋrat Jȏžetu jȅngof gȏt.

ž. [jd. G grbẽ, mn. G gp/gȑbi(h)] – 1. izbočina na leđima, grba, 2. izbočina na predmetima → grbȁča • Ũn ȉma gȑbu na plẽči.

ž. [jd. G grbȁče, mn. G grbãč/grbȁči(h)] – 1. leđa, 2. na grbȁči pren. neželjena briga ili trošak • Prȅveč te ȉmam na grbȁči. Kȁj te bum cĩlo živlẽe imȁ na grbȁči?

prid. [ž. gȑbava] – pognut, grbav → pȕklaf • Dȅ se zrȁvnaj, nãj bȉt gȑbaf.

ž. [G Gȑbih] – toponim • Tȑsja na Vȗkovomu Selȕ tẽra su obena prama Sȕkli i Kapȅlam, a do ĩh se dõjde po pūtȕ prama Svẽtomu Krĩžu.

nesvrš. [prez. jd. 1. grbĩm se, mn. G gbȉju/gbȉdu se, prid. rad. jd. m. gbȉ se] – mučiti se, teško raditi • Za jȅnga se tȕliko gbȉdu, a od jȅnga nȉš. Gbȉju se da si mȍreju kȁj bȍlšega privūščȉt.

m. [jd. G grčȁ, mn. G grčȇf/gȑči(h)] – bolno stezanje mišića nezavisno od volje, grč • Gȑči me vlīčȅju po nogȁh.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȑčim, mn. 3. gȑčiju/gȑčidu, pri. rad. gȑči] – 1. mrštiti, borati kao izraz bola ili nelagode (o licu), 2. svijati se u tijelu, previjati se u grčevima; grčiti se • Gȑčim se, v rukȁh me tȑga.