prid. [ž. gda] – 1. koji vanjštinom ili oblikom izaziva neugodan dojam, 2. nepristojan, neuljudan, sramotan (o postupku, ponašanju); ružan • Nȉgdo nĩ tȁk gdi da se nȉkomu ne mȍre dȍpast, sȁke ȍči ȉmaju svẽga mȁlara.

ž. [jd. G grdobẽ, mn. G grdȏp/grdobĩ(h)] – ružna ili nakazna osoba, grdoba • Zmȁzan je, tõ je grdobȁ ot čovȉka.

ž. [jd. G grebȁče, mn. G grebȃč/grebȁči(h)] – veće grablje za skidanje viška slame sa stoga • Z grebȁčum vlĩčem sȇno s kopȉča, tẽro vȉsi za dȏl.

nesvrš. [prez. jd. 1. grebẽm, mn. 3. grebējȕ/grebēdȕ, prid. rad. jd. m. grebȁ] – 1. grepsti; ribati, 2. grepsti se → čȏhat se • Bȁbe grebēdȕ zagorẽne rȃjgle. Grebẽm se, srbĩ me, nȉkaj me je spȉkalo.

ž. [jd. G grȇblice, mn. G grȇblic(ih)] – grabljice za vađenje žara iz krušne peći • Zȅmi grȇblicu i rezgrnȉ žȃr, bum dȉla krȕh pȅč.

ž. [jd. G grēdȅ, mn. G grẽt/grēdȉ(h)] – 1. drveni podupirač kod gradnje, greda, 2. lijeha, gredica u vrtu • Dȉli smo vȉše grēdȉh da se lȁhko dȉla.

m. [G Grẽdalja] – toponim • Grẽdalj su tȑsja spot svetokrȋškum cĩrkvum.

m. [jd. G grẽdlja, mn. G grẽdljof/grẽdlji(h)] – dio pluga • Na plȗk je narȉhta nȍvi grẽdalj.

m. [jd. G gredȇnca, mn. G gredȇncof] – kuhinjski ormar → kredȇnc, kredȇnac • V gredȇncu je sȅ posudjȇ ot rȃjglih, loncȏf, kȕpic i tanĩrof.

ž. [jd. G gredȉce, mn. G gredȋc/gredȉci(h)] – lijeha, gredica • Na vȑtu sam naprȁvila trȋ gredȉce šalȃte.

s. [G Grẽdljefcinoga] – toponim • Na Grẽdljefcino je sȅ pȕno posajȅnih tȑsih.

prid. [ž. grẽnka] – koji ima okus pelina, gorak • Vȕgorak je grẽnki, nĩ za jȉst.

nesvrš. [prez. jd. 1. grēbȅm, mn. 3. grēbȅju/grēbȅdu, prid. rad. jd. m. grēbȁ] – 1. zadirati u površinu, oštećivati, grepsti, 2. grepsti se, 3. pren. otimati, prisvajati • Decȁ mi fȍrt grēbȅdu zi špȅnadlini po stolȕ. Fȍrt se grēbȅdu za imȁe.

m. [jd. G grȇsa, mn. G grȇzof] – mjesto gdje je glib, gdje se može zaglibiti • F tȏm klãncu pri lozȉ su grȇzi do koščȋc.

m. [G Grȅvičevoga brȋga] – toponim • Grȅvičef brȋk je brȋk na Vȗkovomu Selȕ.

svrš. i nesvrš. [prez. jd. 1. grȅznem, mn. 3. grȅzniju/grȅznidu, prid. rad. jd. m. grȅzni] – propasti/propadati • Kad koȉ grȅzneju h blȁtu, tȅško se zvlīčȅju vȃn.

ž. [jd. G grgĩne, mn. G grgĩn(ih)] – vrsta ukrasne biljke iz porodice glavočika, vrsta cvijeta, dalija, georgina • H tȅglinim ȉmam posãjenih lĩpih grgĩn.

s. [jd. G grgljãa, mn. G grgljãof] – grgljanje, ispiranje grla tekućinom bez gutanja → grgljȁt • Grgljãe zi žȁlfijum mi pomãže kad me požerãk bolĩ.

nesvrš. [prez. jd. 1. gȑgljam, mn. 3. gȑgljaju/gȑgljadu, prid. rad. jd. m. grgljȁ] – ispirati grlo, grgljati • Lȋpo si gȑgljadu požerãke z rȁkjum.

m. [G Grȋča] – toponim, središte Šenkovca • Hodȉli smo h Grȋč f štacũn il smo se tȗ zistȁjali.

m. [jd. G grȋfa, mn. G grȋfof/grȋfi(h)] – 1. zahvat (potreban za neku radnju da se što podigne, okrene, u borbi), 2. pren. vještina, umješnost • Dȍša sam prȁf v grȋf v zĩdau.

m. [jd. G grȉfiga] – oštro brašno • Z mȅlina smo dopeljȁli žȃklec grȉfik mȇlje.

m. [jd. G grīhȁ, mn. G grihȏf/grīhȍf] – 1. čin kojim se krši zapovijed ili propis, 2. neispravan postupak prema onome što se očekuje; grijeh • Nĩ čovȉka bez grīhȁ. Nĩ grĩh, al je sramotȁ!

ž. [jd. G grihotẽ, mn. G grihõt(ih)] – ono što izaziva sažaljenje i samilost, žaljenje nad čim, grijeh, grehota • Grihotȁ je Bȍga klẽt!