nesvrš. [prez. jd. 1. lakotĩm se, mn. 3. lakotĩju/lakotĩdu se, prid. rad. jd. m. lakotȉ] – pohlepno, gramzivo grabiti, otimati se • Lakotĩju se zã ti falȁček grȕnta.

ž. [jd. G lãloke, mn. G lãlok] – pogr. donja čeljust • V tũ lãloku prȁscu mȍre stȁt cĩli štrȗk kurȕze.

nesvrš. [prez. jd. 1. lãmam, mn. 3. lãmaju/lãmadu, prid. rad. jd. m. lāmȁ] – 1. primjenom sile dijeliti na dva ili više komada što kruto ili tvrdo, lomiti, 2. pren. vršiti pritisak na koga da postupi drugačije nego što želi • Vȉtar je lãma pȍplinovo kĩtje.

nesvrš. [prez. jd. 1. lamãčem, mn. 3. lamãčeju/lamãčedu, prid. rad. jd. m. lamātȁ] – mahati, raditi nagle pokrete • Nãj z rukȁm tȁk gȓdo lamātȁt dok povĩdaš.

ž. [jd. G lȃmpe, mn. G lȃmpi(h)] – svjetiljka, lampa • Vuz cȉstu svitĩju lȃmpe.

m. [jd. G lȁmpaša, mn. G lȁmpašof] – lampion, svjetiljka → petrȍlemka • V rũki nesẽm lȁmpaš dok hȍdim po kmĩci.

ž. umanj. [jd. G lȃmpice, mn. G lȃmpic] – mala svjetiljka • Lȃmpice na bȏru svitĩju cĩlu nȏč.

m. [jd. G lȃna, mn. G lȃnof] – 1. bot. jednogodišnja zeljasta biljka, ima vlaknasto stablo i sjemenke bogate uljem, lan, 2. a. predivo dobiveno preradom te biljke, b. platno od tog prediva • Nȉgdo ne sȉja lȃn, nit nȅ znaju kȁk zglẽda, a nȉgda su sȉ z lȃna dȍma dȉlali plātnȍ f tẽromu su bȋli oblȉčeni.

m. [jd. G lancȁ, mn. G lancȏf] – niz spojenih metalnih karika, lanac • Pȅs se ȍtpe z lancȁ i nȉkam je vȕša.

m. umanj. [jd. G lȃnceka, mn. G lȃncekof] – lančić → lȁnc • Nȉgdi sam zgubĩla zlãti lȃncek.

m. [jd. G lȁncmana, mn. G lȁncmanof] – čovjek iz istog kraja, iz iste zemlje, zemljak • Ũn je mȏj lȁncman, mĩ dvȃ smo z ȉstoga mȉsta.

nesvrš. [prez. jd. 1. lȃndram, mn. 3. lȃndraju/lȃndradu, prid. rad. jd. m. lȃndra] – bezbrižno skitati, lutati • Lȃndraš okȏlo kȁj pȅs.

m. [jd. G lȁndrafca, mn. G lȁndrafcof] – lutalica, skitnica → cȕnderman, fȕda, klātȅš, lȕftrȃjzar, lȕftigȗs, potepēnȁc, potepũh, rȃjzer, trȃjbar, vagabȕnt • Tȁkvoga lȁndrafca kȁk si tĩ nȋ vȉdi svȋt!

pril. – prošle godine, lani • Lãni smo brȃli trȋ hȅkte grõjzja, a ȍvo lȉto kȏmaj dvȋ.

m. [jd. G lȁpora, mn. G lȁporof] – klastična stijena, smjesa gline i vapnenca, upotrebljava se u proizvodnji cementa, lapor • Lȁpor čȉ si, bilȉčina čȉ si, tĩ si mojȁ grȕda!

čest. – besmislica, nepovezano pričanje • Sȅ kaj povĩda i dȉla, tȏ je sȅ lȁrifȁri.

ž. [jd. G lȃrme, mn. G lȃrmi(h)] – vika, galama • Hvȇčer se z birtȉje fȍrt čȗje lȃrma.

nesvrš. [prez. jd. 1. lȃrmam, mn. 3. lȃrmaju/lȃrmadu, prid. rad. jd. m. lȃrma] – galamiti, vikati → lȃrma • Tȁk lȃrmaju da ih je zdalekȍga čȕt.

m. [jd. G lȃsi, mn. G lȃs(ih)] – nit, vlas kose • Nȁš dȅčec ȉma lĩpe, čne lȃsi.

m. [jd. G lȃza, mn. G lȃzih] – 1. dio brdske kosine podesan za savlađivanje hodom; lazina, laz, 2. put u šikari utaban gaženjem, 3. otvor kojim se ulazi/izlazi u neki prostor; prolaz, 4. obradivo tlo nastalo krčenjem šume; krčevina • Na lȃzu sam posȉja korȕzu.

ž. [jd. G lȁsice, mn. G lȁsic] – mala grabežljiva životinja iz porodice kuna, lasica • Lȁsica nam je sȅ pȉceke podãvila.

s. zbir. [jd. G lãsja] – vlakna na klipu kukuruza • Zi štrȗka smo popũkali lãsje i mũtili smo se tȁk da smo si ž jȉmi dȉlali bȑke.

ž. [jd. G lȁstavice, mn. G lȁstavic] – vrsta ptice, lastavica • Lȁstavice nȉsko letĩju, gȍdine bu!

prid. [ž. lȁstavičina] – koji se odnosi na lastavice, koji pripada lastavicama, lastavičji • Pot strȉhum je lȁstavičino gnīzdȍ.