nesvrš. [prez. jd. 1. lẽčim (se), mn. 3. lẽčiju/lẽčidu (se), prid. rad. jd. m. lēčȉ] – 1. njegom i lijekom otklanjati bolest, činiti da tko ozdravi, 2. biti na liječenju, primati medicinsku njegu, uzimati lijekove; liječiti se • Prehlajȅn sam, pĩjem vrãštvo i tȁk se lẽčim.

prid. [ž. ledenȁ] – koji se odnosi na led, hladan, leden • Ščȅra je pȁdala ledenȁ gȍdina.

prid. [ž. lȅdična] – koji nije oženjen, neoženjen • Jȍš sam lȅdičan, nĩs se oženȉ.

prid. neskl. – neoženjen → lȅdičan • H selȕ je dȍst pȗc i dečkȏf kȁj su jȍš lȅdik.

ž. [jd. G ledȉne, mn. G ledȋn/ledȉni(h)] – zemljište koje se obrađuje oranjem, sijanjem i sadnjom; oranica, njiva, ledina • Cĩla ledȉna je zasajȅna s kurȕzum.

ž. umanj. [jd. G ledĩnke, mn. G ledĩnk(ih)] – mala njiva, njivica → ledȉna • Na unõj ledĩnki vus hȉžu bumo zasȉjali jačmȅn.

s. [jd. G lēglȁ] – 1. mjesto gdje se legu životinje, leglo, 2. ukupnost onih životinja koje su se okotile zajedno 3. pren. žarište (zla, bolesti, urote itd.), izvor • Ovĩ dvȃ mȃceki su z ȉstoga lēglȁ.

m. [jd. G lȇka, mn. G lȇkof] – sredstvo kojim se suzbija bolest; medikament, lijek → vrãštvo • Õf lȇk mi je nȃjbȍl hasnovȉt, čũtim da mi je bȍlše.

nesvrš. [prez. jd. 1. lẽmam (se), mn. 3. lẽmaju/lẽmadu (se), prid. rad. jd. m. lēmȁ (se)] – tući, udarati, mlatiti koga • Poslũhni kȁk kričĩju i lẽmaju se, hȍdi ih zmīrȉ.

m. [jd. G lenĩra, mn. G lenĩrof] – dio crtaćeg pribora koji služi za povlačenje ravnih crta, ravnalo • Vȕz õf lenĩr vlĩči z ȍlofkum da buš narĩso rãvnu lȁjnu.

ž. [G Lȇnke] – varijanta ženskog imena Helena

m. [G Lẽnota] – varijanta muškoga imena Leonard • Cĩlu smo nȏč poslȕšali Rũdota i Lẽnota kȁk su igrȁli.

s. [jd. G lēpčȁ, mn. G lēpčȉ(h)] – dio seljačkih kola uz kotač • Lēpčȅ se zvȋlo, kotãč strũže po ẽm.

s. [jd. G lȅpila] – ljepilo → kelȉlo, keljȇ • Lȅpilo je fȇjst prȉjalo, poplȁti dobrȍ držĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. lẽpim, mn. 3. lẽpiju/lẽpidu, prid. rad. jd. m. lẽpi] – lijepiti → kelȉt • Decȁ rȁdi lẽpiju slȉkice po tẽkah i knjȉgah.

m. [jd. G lȅpuha, mn. G lȅpuhof] – vrsta biljke s velikim listovima, lopuh • Dȉ sam si lȅpuh na glȃvu da se ne zmȍčim.

m. [jd. G lȅda, mn. G ledȏf] – voda u čvrstom agregatnom stanju, smrznuta voda, led • Pret škȏlum na lȅdu smo se slȉčuhali.

nesvrš. [prez. jd. 1. letĩm, mn. 3. letĩju/letĩdu, prid. rad. jd. m. lȅti] – kretati se zrakom, letjeti • Rȁt gledĩm ȅroplane kak letĩju.

m. [jd. G lȅtkȏlna, mn. G lȅtkȏlnof] – sprava za lemljenje, lemilo • Trȋba mi lȅtkȏln da zalȏtam tã plȅh.

ž. [jd. G lȅtlȃmpe, mn. G lȅtlȃmpi(h)] – plamenik za lemljenje • Z lȅtlȃmpum buju zalȏtali cȉvi.

ž. [jd. G lȅtve, mn. G lȅtvi(h)] – uska tanka daska • Zrȉzali smo lȅtve kaj bumo dȉlali plȏt ȍko hȉže.

nesvrš. [prez. jd. 1. lȅtvam, mn. 3. lȅtvaju/lȅtvadu, prid. rad. lȅtva] – pribijati letve → lȅtva • Mȏraš mi ĩt pomȍč lȅtvat ograjẽnac za pȉščance.

s. [jd. G ležãa] – ležanje → ležȁt • Dȍst je ležãa, hȍte nȉkaj dȉlat!

m. [jd. G ležãka, mn. G ležãkof] – 1. onaj koji leži, 2. pren. lijenčina • Tȑsje trȋba težãka, a ne ležãka.