prid. neskl. – bljedoljubičasta boja • Onũ lȉla kȋklju si nȃjrȁjši oblīčȅm.

ž. [jd. G lȉlije, mn. G lȉlij] – vrsta cvijeta, ljiljan • Na Pȑvoj prĩčesti sȉ smo v rũki dȑžali bĩlu lȉliju.

ž. [jd. G limarȉje, mn. G limarȋj] – 1. radionica u kojoj se izrađuju limeni proizvodi, 2. sami proizvodi od lima, 3. svi limeni dijelovi automobila • Na fȉčeku mi je još dobrȁ mašĩna, al je limarȉja prȅšla.

ž. [jd. G limũnke, mn. G limũnkih] – vrsta jabuke • Nabrãla sam fĩnih jȁbuk limũnkih, rȁdi ih jījȕ.

prid. [ž. līnȁ, s. lȋno, odr. lĩni] – koji ne voli raditi, koji malo radi, koji izbjegava napor; lijen → lahkokrȕh • Tȁk je lȋn da kȏmaj gledĩ.

m. [jd. G Lȉnarta, L Lȉnartu] – 1. muško ime Leonard, 2. kapela i groblje u Laduču kojima je zaštitnik sveti Leonard • Sȁku nedȉlju hȍdimo k mȁši Svẽtomu Lȉnartu h Ladũč.

s. [G Lȉnartovoga] – toponim, groblje u Laduču • Sȉ bumo prȅšli na Lȉnartovo, al tȏ bumo ostȁvili za zȁde.

nesvrš. [prez. jd. 1. linčãrim, mn. 3. linčãriju/linčãridu, prid. rad. jd. m. linčãri] – ljenčariti → lȋn • Nȉš ne dȉlaju, po cĩle dȃne linčãriju f hlãdu.

ž. [jd. G lĩnčine, mn. G lĩnčin/lĩnčini(h)] – lijenčina → lahkokrȕh • Vȅkšu lĩnčinu nȉs vȉdi kȁj je ũn.

nesvrš. [prez. jd. 1. lȉnčujem, mn. 3. lȉnčuju/lȉnčudu, prid. rad. jd. m. lȉnčova] – pren. javno progoniti i kažnjavati koga • Čȉ tȏ zȉde vȃn, bȕju ga lȉnčovali.

ž. [jd. G linobẽ, mn. G linõp/linȏbi] – lijenčina → lahkokrȕh, linũh • Ũn je prãva linobã, nȉš nẽče dȉlat.

ž. [jd. G lĩnosti] – lijenost → lȋn • Ot lĩnosti kȏmaj hȍdi i gledĩ.

m. [jd. G linūhȁ, mn. G linūhȍf] – pogr. lijenčina → lahkokrȕh, linũh, linoba • Kȁkov si tĩ linũh pak dȅ se prȉmi nȉkakvoga dȉla!

ž. [jd. G lȉpe, mn. G lĩp/lȉpih] – lipa, drvo i cvijet • Kat lȉpe cvatẽju jȃko lȋpo dišĩju.

 m. [G lȋpa] – šesti mjesec u godini, lipanj • Kȁt dõjde lȋpa mȉsec, vȅč se mȍremo kūpȁt.

prid. [ž. lȋpaska] – lipanjski → lȋpa • Dohãjaju lȋpaski dȃni, a decȁ se veselĩju fẽrju.

ž. [G lĩpih kãtih] – vrsta cvijeta • Ȉmam posajȅnih lĩpih kãtih.

prid. [ž. lĩpa; komp. lȉpši, nȃjlȉpši/nȃjlipši] –lijep, krasan, divan • Na brȉskvi su precvȁli lĩpi rõzi cvȋti.

m. pl. t. [G lĩpih dȅčkih] – vrsta cvijeta • Precvȁli su lĩpi dȅčki pret hȉžum.

nesvrš. [prez. jd. 1. lĩpim, mn. 3. lĩpiju/lĩpidu, imp. jd. 2. līpȉ, prid. rad. jd. m. līpȉ] – spajati što ljepilom → kelȉt • Lĩpiju mi se pȑsti od brȉskve.

pril. – na lijep način, tako da bude lijepo • Šĩpak, šĩpak, mȃ rȏžica, sam ti lȋpo povȉdala...

prid. [ž. lȉpova] – koji se odnosi na lipu, lipov • Čȉ sam prehlajȅn, spĩjem si lȉpof čãj.

ž. [jd. G lipotẽ, mn. G lipȏt/lipotĩ(h)] – ljepota → lĩpi • H tȏm mȉstu smo se naglẽdili lipȏt.

m. [jd. G lipotȃna, mn. G lipotȃnof] – ljepotan → lĩpi • Jȅngof sȋn je prȃvi lipotȃn.