nesvrš. [prez. jd. 1. obigrãvam, mn. 3. obigrãvaju/obigrãvadu, prid. rad. jd. m. obigrȃva] – salijetati koga, oblijetati oko koga, obigravati • Obigrãvadu oko jȅnga, kaj bi im zrȉhta posȁ za dȅčeca.

ž. [jd. G obilȋnke, mn. G obilȋnki(h)] – oguljena kora (voća, krumpira i sl.) • Obilȋnke ot jȁbuk dãjem sviȁm.

svrš. [prez. jd. 1. obĩlim, mn. 3. obĩliju/obĩlidu, imp. jd. 2. obīlȉ, prid. rad. jd. m. obīlȉ, prid. trp. jd. m. obĩlen, ž. obĩlena] – oguliti (voće, krumpir i sl.) • Obīlȉ si je hrȗšku, pak u jĩ. Krumpĩr je obĩlen, mȍreš ga narȉzat i dȉt kȕhat.

s. [jd. G obȉraa] – 1. branje (plodova), obiranje, 2. pren. nevolje • Imȁ sam prãvoga obȉraa ž ĩm.

nesvrš. [prez. jd. 1. obȉram, mn. 3. obȉraju/obȉradu, prid. rad. jd. m. obȉra, prid. trp. jd. m. obrãn, ž. obrãna] – odvajati, otkidati plodove, cvijeće, biljke itd.; brati, obirati • Obȉrali smo slȉve cĩli dȃn. Hrȗške su sȅ obrãne.

svrš. [prez. jd. 1. obȉsim (se), mn. 3. obȉsiju/obȉsidu (se), prid. rad. jd. m. obȉsi (se), prid. trp. jd. m. obȉšen, ž. obȉšena] – 1. pričvrstiti, smjestiti tako da ne dodiruje tlo svom težinom, da visi, 2. usmrtiti koga vješajući ga o konopac, 3. a. počiniti samoubojstvo vješanjem, b. pokunjiti se, snemoći, c. uvrijediti se, 4. pren. biti ovisan o komu i dodijavati mu; objesiti (se) • Obȉsim rȕbače na štrȉk da se sušĩju. Za vrȃtum ȉmam obȉšen zlãti lȃncek.

ž. [jd. G ȍbisti, mn. G ȍbisti(h)] – razuzdanost, obijest • Ot ȍbisti nȅ znaju kȁj bi dȉlali, a povĩda se tȁk da stȏ lȋt nĩ bogȁctva ni stȏ lȋt siromȁštva.

m. [jd. G obišeākȁ, mn. G obišeākȍf] – vragolan, vjetropir, zgubidan • Tã obišeãk sȉkam nȏs porȉne i sȉgdi ga jẽ.

m. [jd. G obȉda, mn. G obȉdof] – objed, ručak • Stãra mȁma je skȕhala obȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. obĩdem, mn. 3. obĩdeju/obĩdedu, prid. rad. jd. m. obȉša] – obići • Kȗmi nas obĩdeju i donesẽju nam dȃrof.

m. umanj. [jd. G oblāčkȁ, mn. G oblãčkof] – mali oblak, oblačić • Brȋk zelẽni s cĩrkvicum i tȗrnum se zdĩže, oblãčke svȉne dosȉže.

s. [jd. G oblačȉla, mn. G oblačȋlof] – ono što služi za odijevanje, odjeća → oblȉka • H ormãru ȉmam sȉkakvoga oblačȉla.

svrš. [prez. jd. 1. oblȁjtrim, mn. 3. oblȁjtriju/oblȁjtridu, prid. rad. jd. m. oblȁjtri] – 1. preletjeti oko koga ili oko čega, 2. pren. saletjeti koga, optrčati oko koga ulagujući se, motati se oko koga radi postizanja nekog cilja; obletjeti • Vnȉ se z Nȅmačke i mȃm je oblȁjtri cĩlu famȉliju.

m. [jd. G ȍblaka, mn. G ȍblakof] – 1. meteor. oblak, 2. pren. svaka masa čestica koja se kreće zrakom ili lebdi u zraku • Nat selȕm su čni ȍblaki.

ž. [jd. G oblȁtne, mn. G oblȁtni(h)] – tvrdo pečena lomljiva i drobiva kora za kolače, oblatna • Naprȁvila sam fĩni kolãčec z oblȁtnum.

nesvrš. [prez. jd. 1. oblȁzim, mn. 3. oblȁziju/oblȁzidu, prid. rad. jd. m. obilȁzi] – plaziti, gmizati • Po nogȁh me oblȁzi nȉkakaf kūkȁc.

ž. [jd. G ȏblice, mn. G ȏblic] – okrugli komad drva • Rȃnte mȅčemo na ȏblice, dȉlamo ograjẽnac za svȋe.

svrš. [prez. jd. 1. oblĩčem, mn. 3. oblĩčeju/oblĩčedu (se), imp. jd. 2. oblĩči, prid. rad. jd. m. oblĩko (se)/oblĩka, prid. trp. jd. m. oblȉčen, ž. oblȉčena] – obući (se) • H nedȉlju se oblĩčem h nȃjlipšu kȋklju. Čȉ je korȕza fȇjst oblȉčena, velĩju da bu hūdȁ zīmȁ.

ž. [jd. G oblȉke, mn. G oblȋk/oblȉk(ih)] – odjeća • Oblȉka ti je na klȋnčanici.

ž. [jd. G oblȉtnice, mn. G oblȉtnic] – obljetnica nekog događaja ili doživljaja • H nedȉlju nam bu petnãjsta oblȉtnica kaj smo se pȍručili.

svrš. [prez. jd. 1. oblĩpim, mn. 3. oblĩpiju/oblĩpidu, prid. rad. jd. m. oblĩpi, prid. trp. jd. m. oblĩplen, ž. oblĩplena] – lijepljenjem prekriti veliku ili cijelu površinu čega (ili prekriti čime što je ljepljivo, što se lijepi), oblijepiti • Cĩlu hȉžu je oblĩpi zi slȋkam z novȋn. Zȋdi su mu oblĩpleni s kȍjekakvim slȉkam.

m. [jd. G oblizēkȁ, mn. G oblizẽkof] – poslastica • Za oblizẽke jĩmo bȕfline zi slȉvinim pȅkmezum.

m. umanj. [jd. G oblōčkȁ, mn. G oblõčkof] – mali prozor, prozorčić → oblȏčec • F štȉblecu ȉmam oblõčak zi šlȋnganum fȉrungum.

m. umanj. [jd. G oblȏčeca, mn. G oblȏčecof] – mali prozor, prozorčić → oblõčak • Ȍtpro sam oblȏčec i nalūknȉ se vȃn da vȉdim kȁkvo je vrȋme.