svrš. [prez. jd. l. plasĩknem, mn. 3. plasĩkneju/plasĩknedu, imp. jd. 2. plasīknȉ, prid. rad. jd. m. plasīknȉ] – 1. udariti, ošamariti, 2. potrčati • Dȉda me je z bičȕm plasīknȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. plaskȅčem, mn. 3. plaskȅčeju, prid. rad. jd. m. plasketȁ] – 1. gorjeti plamenom, plamtjeti 2. pucketati (o vatri) • H špȍrotu plaskȅčeju sũha drĩfca.

m. [jd. G plāstȁ, mn. G plāstȍf] – plast slame ili sijena složen oko stožera, stog; plast • Sȇno mȅčemo h plāstȅ, pȍkle ih pȅljamo domȏm.

nesvrš. [prez. jd. 1. plãstim, mn. 3. plãstiju/plãstidu, imp. jd. 2. plāstȉ, prid. rad. jd. m. plāstȉ] – slagati u stog, plast; plastiti • Rođãki nam pomãžeju plāstȉt sȇno.

m. [jd. G plãšča, mn. G plãščof] – odjevni predmet kojim se zaogrće povrh ostalog odijela; ogrtač, plašt • Milostĩva ȉma prik plẽč plãšč.

s. [jd. G plašȉla, mn. G plašȋl] – 1. strašilo, plašilo, 2. neukusno odjevena osoba • Oblĩče se kaj plašȉlo i tȁk hȍdi.

prid. [ž. plašl(j)ȉva] – strašljiv, plašljiv • Kȁj si tȁk plašlȉf, nȅ bum ti nȉš.

m. [jd. G plȁtfȗsa, mn. G plȁtfȗsof] – deformacija stopala, spušteno stopalo; ravna stopala • Dītȅ ȉma plȁtfȗs pak tȅžije hȍdi

svrš. [prez. jd. 1. platĩm, mn. 3. platĩju/platĩdu, imp. jd. 2. plātȉ, prid. rad. jd. m. platȉ] – 1. dati naknadu za neki posao, dati plaću, 2. dati novac za neku robu ili uslugu; platiti → naplatȉt, splatȉt • Ne mȍrem ti mȃm platȉt, pozãbi sam zẽt pobelãr.

ž. [jd. G platnȉce, mn. G platnȋc/platnȉci(h)] – 1. podna daska 2. vrsta riječne ribe • Dȉli smo nõve platnȉce na vȏs.

s. [jd. G plātnȁ] – glatka lanena ili pamučna tkanina koja nastaje prepletanjem niti; platno • Plȁfte dȉlamo ot lanȅnoga plātnȁ.

m. [jd. G platȏna, mn. G platȏnof] – kola s platformom • Či se pȅlja šȕdar, ȕnda ga pȅljamo na platȏnu.

m. [jd. G plāfcȁ, mn. G plāfcȍf] – 1. sorta crnog grožđa, 2. vino od istoimene sorte; plavac • H tȑsju ȉmam posajȅna dvȃ rȇda plāfcȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. plȁvam, mn. 3. plȁvaju/plȁvadu, imp. jd. 2. plȁvaj, prid. rad. jd. m. plȁva] – plivati • Plȁvam kȁj sekȉra, mȃm potȍnem.

ž. [jd. G plavīnȅ, mn. G plavĩn/plavīnȉ(h)] – naglašeno postojanje plave boje • Čez oknȍ gledĩm Sȕkline plavīnȅ.

m. [jd. G plavīšȁ, mn. G plavīšȍf] – pri pečenju rakije posljednja slaba rakija, patoka, plaviš • Zi kotlȁ curĩ jȍš sȁmo plavĩš.

nesvrš. [prez. jd. 1. plȁzim, mn. 3. plȁziju/plȁzidu, prid. rad. jd. m. plȁzi] – polako se pomicati po površini dotičući je cijelim tijelom; puzati → splȁzit • Po lȅpuhu plȁziju debẽli pūžȉ.

ž. [jd. G plȇbe, mn. G plȇbi] – sredstvo za izbjeljivanje rublja, plavilo • Plȇbu dȅnem da bu rubjȇ čȉst bĩlo.

m. [jd. G plebãnuša, mn. G plebãnušof] – svećenik koji upravlja župom; župnik → žȕpnik • Ščȅra nam je plebãnuš blagoslȍvi hȉžu.

nesvrš. [prez. jd. 1. plȇbam, mn. 3. plȇbaju/plebȃdu, imp. jd. 2. plȇbaj, prid. rad. jd. m. plȇba] – izbjeljivati plavilom • Pȍkle prāȁ sȁki pũt plȇbam cãpe.

s. pl. t. [G plẽč] – stražnja strana trupa čovjeka ili životinje, leđa • Dȅnes me plẽča bolĩju, vrĩme se mĩa.

m. [jd. G plehȁ, mn. G plehȏf] – limena posuda za pečenje • Z rȏla je zvȁdila pȗn plȅh pečẽa.

ž. pl. t. [G plȅhcȃngi] – kliješta za rezanje lima • Špȅngljar je zȅ plȅhcȃnge i zrȉza je plȅh za žlȋbe.

ž. [jd. G plȅhmȕzike, mn. G plȅhmȕzik] – limena glazba • Na sprẽvodu je igrȁla plȅhmȕzika z Dȕbovoga.