nesvrš. [prez. jd. 1. svedȍčim, mn. 3. svedȍčiju/svedȍčidu, prid. rad. jd. m. svedočȉ] – 1. davati izjavu kao svjedok, 2. potvrđivati istinitost ili vjerodostojnost čega; dokazivati, svjedočiti • Sȉ mȍreju svedočȉt da nĩs nȉš fkrȁ.

m. [jd. G svedȍka, mn. G svedȍkof] – svjedok • Nȅ bum ȉšo za svedȍka, rȁjši se vȕgnem dok se tũčeju.

s. [jd. G svȅkla] – svjetlo → svȉklo • Zgasnȉlo se svȅklo i sȁt smo f kmĩci.

m. [jd. G svȅkra, mn. G svȅkrof] – muževljev otac; svak, svekar • Jȅnin svȅkar je dȕgo lȋt bȉ h Nȅmačkoj.

ž. [jd. G svekȑve, mn. G svekȑvi] – muževljeva majka, svekrva • Unã se dobrȍ slȁgala zi svekȑvum.

m. [mn. G S(v)emogũčega] – Svemogući, Bog • Mȍliju Semogũčega da im pomȍre.

prid. [ž. svēta, odr. svẽti] – svet • Svẽta Kãta, snȋk na vrãta!

m. [jd. G svēcȁ, mn. G svēcȍf] – 1. svetac, 2. pren. jako dobra osoba • Tȏ je svētȁc kaj sȁkomu pomȍre.

m. [jd. G svẽtka, mn. G svẽtkof] – 1. svetak, blagdan 2. razg. svaki neradni dan • Nĩmaju svẽtka ni pẽtka, čȕdaj dȉlaju. Tȋlovo je zapovȉdni svẽtak.

prid. [ž. svetãša] – 1. koji se odnosi na svečanost, na svečano raspoloženje, 2. koji je prikladan za svečanosti; formalan, izvrstan, svečan • Kat ȉdem k mȁši, oblĩčem si svetãši ȁncuk.

m. [G Svẽtoga Krīžȁ] – toponim • Svẽti Krĩš je selȍ na vrhȕ brȋga ȍbar Šenkȏfca, Vȗkovoga Selȁ i Ladũča z bĩlum cĩrkvicum tẽra je nȃjstarȉja h cĩlomu krȁju.

ž. [jd. G svetĩce, mn. G svetĩc] – 1. svetica, 2. pren. jako dobra ženska osoba • Držĩ se kak svetĩca, a sȉ znȁju kak nĩ fȇjst pobȍžna.

ž. [jd. G svȅtie, mn. G svȅti] – ono što se smatra svetim i nepovredivim, svetinja • Bõže rȋči i nãvuk su nȁše svȅtie.

s. [jd. G svetȉšča, mn. G svetȉščof] – mjesto koje se pohodi kao osobito štovano u vjerskom životu; sanktuarij, svetište • Sȁko lȉto hȍdimu h svetȉšče Mȃjke Bõže Bȉstričke pomolȉt se za zdrȃvje.

nesvrš. [prez. jd. 1. svẽtim, mn. 3. svẽtiju/svẽtidu, prid. rad. jd. m. svētȉ] – činiti posvećenim obavivši nad čim crkveni obred, posvećivati, blagoslivljati • Na Vȅliku Subȍtu nesẽmo svētȉt jȉlo k raspēlȕ.

m. [jd. G Svetokrȉščana, mn. G Svetokrȉščanof] – mještanin Svetoga Križa, onaj koji je podrijetlom iz Svetoga Križa → Svẽti Krĩš • Svetokrȉščani živĩju po brĩgi.

ž. [jd. G Svetokrȉščanke, mn. G Svetokrȉščanki(h)] – mještanka Svetoga Križa, onaj koji je podrijetlom iz Svetoga Križa → Svẽti Krĩš • Mojȁ sũseda je Svetokrȉščanka.

prid. [ž. svetokriščȃnska] – koji se odnosi na Sveti Križ → Svẽti Krĩš • Svetokriščȃnski brȋgi su tȁk lĩpi.

prid. [ž. svetokrȉška] – koji se odnosi na Sveti Križ → Svẽti Krĩš • Svetokrȉška cĩrkva se zdalekȍga vȉdi.

 m. [jd. G svȋba] – peti mjesec u godini, svibanj • H svȋbu zȍriju čerȉše.

prid. [ž. svȋbaska] – koji se odnosi na svibanj, svibanjski • Hȍdimo na svȋbaske pobõžnosti Mȃjki Bõžoj.

prid. [ž. svȉcka] – svjetski • Za jȅnga su navȋk povīdȁli kak je ũn svȉcki čovȉk.

ž. [jd. G svīčȅ, mn. G svĩč/svīčȉ(h)] – 1. rasvjetno sredstvo izrađeno od voska, loja ili parafina i stijenja, 2. jedinica jačine rasvjetnog tijela (žarulje i sl.); svijeća • Na grõbje nesẽm svīčȅ i rȏže.

ž. [jd. G svičȉce, mn. G svičȋc] – dio uređenja za paljenje motora • Svičȉca je na matõru zgorȉla, mȏram u preminȉt.