nesvrš. [prez. jd. 1. trũbim, mn. 3. trũbiju/trũbidu, imp. jd. 2. trūbȉ, prid. rad. jd. m. trūbȉ] – 1. trubiti, davati zvučne signale trubom na vozilu, 2. pogr. svirati trubu, 3. (u šali) proizvoditi zvuk sličan zvuku trube (u prehladi i sl.), 3. pren. pogr. raznositi, širiti glasine, senzacionalne vijesti, uporno ponavljati; dosađivati pričanjem, zanovijetanjem; dodijavati, gnjaviti • Fȕrt trũbi, a nȉgdo ga ne poslȕša.

m. [jd. G trucȁ, mn. G trucȏf] – inat, prkos, tvrdoglavost • Bȁš f trȕc mi nẽčeju povȉdat kȁj su ziznȁli.

nesvrš. [prez. jd. 1. trȕcam, mn. 3. trȕcaju/trȕcadu, prid. rad. jd. m. trȕca] – 1. predstavljati što da se prihvati, odbije ili razmisli o prijedlogu, 2. izražavati spremnost ili iskazivati nakanu; nuditi • Trȕcaju me s kurũznom pȑgum.

prid. [ž. trūdnȁ] – koji je obuzet umorom, zamorom, posustao od rada, napora i sl.; umoran • Dȍšo sam z okãpaa domȏm jȃko trūdȁn.

ž. [jd. G trȕge, mn. G trȕgi] – 1. mrtvački sanduk, lijes, 2. kola sa sandukom • Dopeljȁli smo pȕnu trȕgu rȉpe i korẽa z ledȉne.

m. [jd. G trȗna, mn. G trȗnof] – 1. vrlo sitan djelić drveta, 2. pren. sasvim mala količina čega; trunka, trun → trũnka • Opȁ mi je trȗn h ȍko, jȕtri mȏram ĩt dȍktoru.

ž. [jd. G trũnke, mn. G trũnkih] – 1. vrlo sitan djelić drveta, 2. pren. sasvim mala količina čega; truh, trunka, trun → trȗn • Dȅ mi posũdi trũnku cȕkora, vnȉla ti bum jȕtri.

nesvrš. [prez. jd. 1. trũsim, mn. 3. trũsiju/trũsidu, prid. rad. jd. m. trūsȉ] – 1. tresti, stresati, istresati nešto s (iz) čega ili u što, b. ispijati do dna, 2. stresati se, padati s čega; trusiti (se) • Kȁj trũsiju te gemȉšte, bȕju pijȃni kȁj smȗki.

m. [jd. G trȗšara, mn. G trȗšarof] – poslužitelj vina, npr. na svadbi • Na svȃrbi je čȕdaj trȗšarof kaj nȕdiju s pijȁčum.

[jd. G trūtȁ, mn. G trūtȍf] – 1. trut, pčelinji mužjak koji oplođuje maticu, 2. pren. onaj koji živi od tuđeg rada; gotovan; lijen čovjek • Tã se trũt nȅ bu vrũč mȑzle vȍde nȁpi.

nesvrš. [prez. jd. 1. tžim, mn. 3. tžiju/tžidu, imp. jd. 2. tžȉ, prid. rad. jd. m. tžȉ] – 1. trgovati na malo, 2. prihodovati; tržiti • Sȁku srȋdu hȍdim na plȁc tžȉt sȉre.

pril. – 1. tu; na mjestu koje je nadohvat pogleda ili izvan najbližega (označenog s ovdje) govorniku i sugovorniku, 2. (za vrijeme) nedavno; uskoro, 3. (općenito oznaka okolnosti koje su opisane u prethodno rečenom) nakon toga, u tim okolnostima, u toj stvari, u tim prilikama, kad je sve tako • Bȉ je tȗ cĩli dȃn pak je prȅša domȏm.

ž. [jd. G tȕče, mn. G tȗč] – 1. tuča, grad, oborina u obliku manjih ili većih kuglica leda 2. međusobni fizički obračun, tučnjava • Opȁdala je tȕča debẽla kaj orȉhi, sȅ je zlamãtala.

prid. [ž. tȕčna] – koji se odlikuje korpulencijom; jak, krupan, pozamašan, razvijen, snažan (o građi tijela ljudi) • Odjempũt zdȉgne vrȉču cimȅnta kat je tȕčan.

ž. [jd. G tȗčke, mn. G tȗčkih] – glavica maka • Zi zrȉlih tȗčkih mȁka zisipãvam mȁk.

pril. – tim putem (bliže sugovorniku ili nadohvat pogledu govornika i sugovornika), tuda, ovuda • Mȁloprȋ je tȕdar preletȉ ȅroplan. Tũt su ščȅra prȅšli svȁti.

ž. [G Tȕdorke] – toponim • Sȁt je Tȕdorka sȁ zarãščena h gmje, a prȋ smo čȅz ȗ z Vȗkovoga Selȁ napoprĩk hodȉli na cȗk.

m. [jd. G tȕduma, mn. G tȕdumof] – 1. divlja, neplemenita loza, 2. vino od divlje loze → dirȅktor • Rĩšili smo se tȕduma, sȁt sȉ sadȉju cĩpleno.

m. [jd. G tȕfera, mn. G tȕferof] – grudica vate ili gaze za upijanje krvi, vode i sl. • Kȓf mi curĩ z nȍsa, dȅ mi bȑš tȕfer dȁ u zastanovĩm.

ž. [jd. G tȕfne, mn. G tȕfni(h)] – točkica • Na kȋkli su lĩpe, črlẽne tȕfne.

ž. [jd. G tūgȅ, mn. G tūgȉh)] – tuga, žalost, potištenost • Prijȅla me tūgȁ kat sam se zmȉsli pokȏjne mȁme.

nesvrš. [prez. jd. 1. tũham/tũšem, mn. 3. tũhaju/tũhadu/tũšeju/tũšedu, prid. rad. jd. m. tūhȁ/tũši] – hodati bez cilja, skitati, lutati • Nẽčeju bȉt dȍma pak nȃjrȁjši sȅ šȋrom tũšeju.

ž. [jd. G tȕhice, mn. G tȕhic] – perina, pokrivač od perja • Z gȗščjega pẽrja ȉmam tõplu, mẽhku tȕhicu.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȕhljam, mn. 3. tȕhljaju/tȕhljadu, prid. rad. jd. m. tuhljȁ] – zakapati, zatvarati, čepiti • Ȍse su se zavlĩkle v lȕku, a sȁt u tȕhljam zi zemljũm da ne mȍreju zĩt vȃn.