– osoba ili životinja koja ima tri godine, trogodišnjak • Nȁš je nȃjmlȁjši sȉnek trogodišãk.

nesvrš. [prez. jd. 1. trȏlam, mn. 3. trȏlaju/trȏladu, prid. rad. jd. m. trȏla] – skitati se, lunjati • Čȋm se zbudĩju, vȅč trȏlaju po selȕ.

m. [jd. G tropȁ, mn. G. tropȏf] – ostatak pri prešanju grožđa i voća, kom, trop • Na trȍp vlĩjem vodẽ pak ȉmamo pȉkulu.

ž. [jd. G trȍpice, mn. G trȍpic] – rakija od tropa • Trȍpica je hasnovȉta čȉ me kolȉna bolĩju, pak si ž ũm mȅčem ȕnšlage.

svrš. [prez. jd. 1. trȍpnem, mn. 3. trȍpneju/trȍpnedu, prid. rad. jd. m. trȍpni] – pasti, postati tropa, izgubiti igru • Nĩ se vȕči, pak je trȍpni rãzred.

nesvrš. [prez. jd. 1. trošĩm (se), mn. 3. trošĩju/trošĩdu (se), prid. rad. jd. m. trȍši (se)] – 1. trošiti, izdavati novac, ulagati u izdatke; upotrebljavati potrošna dobra, namirnice itd., 2. uništavati se upotrebom; habati se, izrabljivati se, 3. slabiti, iscrpljivati se, uništavati (snagu, zdravlje) • Trošĩju pȉneze kȁk da ih dȍma štȃmpaju.

m. [jd. G trȍtlina, mn. G trȍtlinof] – glupan • Õf trȍtlin ti nȅ bu nȉš pȁmetnoga povȉda.

m. [jd. G tpȅža, mn. G tpȅžof] – stanje ili svojstvo patnika, patnja • H vȅlikomu tpȅžu živĩju, nĩmaju kȁj jȉst ni za oblĩč.

nesvrš. [prez. jd. 1. trpĩm, mn. 3. trpĩju/trpĩdu, prid. rad. jd. m. tȑpi] – 1. podnositi teškoće ili nevolje; mučiti se; stradati; osjećati moralnu, duševnu bol; patiti; imati negativne posljedice, gubiti vrijednost, značenje, utjecaj, podnositi negativne posljedice, 2. podnositi koga nepoželjnog; trpjeti • Fȇjs trpĩju, tĩ kaj su tȁk betȅžni.

m. [jd. G trpūcȁ, mn. G trpūcȍf] – 1. vrsta ljekovite biljka; bokvica, muška bokvica, janjeći jezik, trputac • Trpūtȁc je hasnovȉt kȁt si prehlajȅn.

m. [jd. G trsȁ, mn. G trsȏf] – stabljika vinove loze, trs, čokot • Vȅč trsȏf ȉmamo hotȅle, a mȁ cĩplenoga.

s. zbir. [G tȑsja] – zemljište pod trsom, zemljište zasađeno vinovom lozom, vinova loza na određenom zemljištu, vinograd • Tȑsje ne ȉšče molȉtve, nek mȍtike.

prid. [ž. trsnȃ, s. trsnȏ] – 1. koji se odnosi na trs, 2. trsnȃ vȗš – vrsta nametnika na listovima vinove loze • Pȍjem šprȉcat trsnȇ vȗši, tȁk ih se bȕm rīšȉ. Zȅmi trsnȇ škȁrje, pȍjemo rȉzat tȑsje.

m. [G Trstenĩka] – toponim • Kat se pȅlaš s Prĩgorja na Gorȉce, prẽdeš čȅs Trstenĩk.

m. [jd. G Trstel(j)ȁna, mn. G Trstel(j)ȁnof] – stanovnik Trstenika • Jȅn nam je Trsteljȁn prȍdo tȇleka.

ž. [jd. G Trstel(j)ȃnke, mn. G Trstel(j)ȃnkih] – stanovnica Trstenika • Trsteljȃnka mi je vȇnčana kũma.

kt. [ž. trsteljȃnska] – koji je iz Trstenika, trstenički • Trsteljȃnski brȋgi su nȃjlȉpši.

ž. [jd. G trstīnȅ, mn. G trstȋn/trstīnȉ(h)] – trska, ob. odrezana, sasušena i priređena za upotrebu (npr. za postavljanje kao zaštita od sunca), trstika • Dȉli smo trstīnȕ ȍbar stolȁ, kȁj nam bu dȉlala sȋncu.

prid. [ž. tdȁ, tȓdo, komp. m. tȑji, jd. ž. tȑja] – 1. tvrd, 2. čvrst, 3. izdržljiv, otporan, nepokolebljiv, nepromjenjiv, 4. siguran, pouzdan, neoboriv, 5. ispunjen naporima; težak, mukotrpan, 6. suzdržan u izražavanju osjećaja; neosjetljiv; koji nema milosti; bezdušan, okrutan, 7. koji izražava strogost i hladnoću; odlučan, odsječan, krut, 8. tvrdoglav, uporan • Zemlȉca je tdȁ čȉ se ne dȉla.

ž. [jd. G tȑte, mn. G tȑtih] – 1. loza, šiba loze, 2. bekova šiba, omča spletena od šiblja • Zi šĩblja zmȍtaju tȑte, kaj pȍkle vẽžeju snõpje korȕznice. Ȏj, tĩ, mojȁ vĩnska tȑta, tĩ si vesẽle mojȅga sȑca.

ž. [jd. G trūbȅ, mn. G trūbȉh] – 1. truba, trublja, limeno puhaće glazbalo sa svijenom cijevi i piskom, prisutan u simfonijskim, opernim, vojnim orkestrima i različitim plesnim sastavima, 2. naprava na vozilima za davanje zvučnih signala, 3. pren. onaj koji slabo radi, onaj koji se slabo razumije u što, bezveznjak → trubȇnta • Tȁk ga je lȋpo bȋlo čȕt kat je igrȁ h trūbȕ.

ž. [jd. G trubȇnte, mn. G trubȇnti(h)] – truba, trublja → trūbȁ • H plȅh mȕziki ȉgram trubȇntu.

m. [jd. G trubentāšȁ, mn. G trubentāšȍf] – svirač trube, trubač • Vȕči sam se za trubentāšȁ i lȋpo ȉgram.

ž. [jd. G trubȇntice, mn. G trubȇntic] – vrsta ranog proljetnog žutog cvijeta; jagačevina, jagačina, jaglica, jaglika, jagorčika, jagorčina; jaglac → piskȕtica • H protulĩtje precvãteju žũte trubȇntice.