svrš. [prez. jd. 1. trȅfim, mn. 3. trȅfiju/trȅfidu, imp. jd. 2. trȅfi, prid. rad. jd. m. trȅfi] – 1. pogoditi, 2. pren. sresti, slučajno naći, 3. dogoditi se • Tȁk hȍdim po lozȉ i bȁš trȅfim na kȗpček vrgãof.

m. [jd. G trȇgara, mn. G trȇgarof] – 1. a. onaj koji nosi, onaj kojemu je posao da nosi (teret i sl.), nosač, fakin, b. gepektreger, 2. traka preko ramena koja pridržava hlače; naramenica, hozentreger, tiraka, 3. arhit. potporna, nosiva greda • Dȅčecu mõram predūljȉt trȇgare na špȉlhõzicam, zrãso je pak su mu prekrātkȉ.

nesvrš. [prez. jd. 1. trȅpčem, mn. 3. trȅpčeju/trȅpčedu, imp. jd. 2. trȅpči, prid. rad. jd. m. trepčȁ] – treptati očima; titrati, podrhtavati • Vȉtar pũše po lĩstju brēzȉh i počẽlo je trepčȁt.

ž. [jd. G trepetlȉke, mn. G trepetlȋk] – 1. vrsta tanke dugačke trave, 2. trepetljika, jasika, vrsta stabla iz porodice vrba; žuborika • Nȉš je nĩ, tȁk je kȁk trepetlȉka.

nesvrš. [prez. jd. 1. trēsȅm (se), mn. 3. trēsȅju/trēsȅdu (se), imp. jd. 2. trēsȉ, prid. rad. jd. m. trēsȁ (se)] – 1. energičnim pokretima pomicati tamo-amo; drmati, drmusati; snažno mašući, udarajući uklanjati što (prašinu); istresati, otresati; drmajući činiti da padnu plodovi s drveća; stresati, 2. pomicati se tamo-amo kratkim, brzim; pokretima; drmati (se), podrhtavati, ljuljati (se); biti zahvaćen drhtavicom, jezom; drhtati (od zime, straha); tresti (se) • Sȁf sam se zmȑzni, trēsȅm se kȁk šȉba.

br. red. [G trẽtjega, ž. trẽtja] – 1. treći (3.), 2. nijedan od poznate dvojice; onaj koji je izvan situacije u odnosu na dvojicu • Nȁš trẽtji brȁt je h Zãgrebu.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȑgam (se), mn. 3. tȑgaju/tȑgadu (se), prid. rad. jd. m. tȑga (se)] – 1. trgati, naglim pokretima kidati na dijelove; čupati, rastrzavati; skidati sa stabljike; brati (grožđe), 2. sijevati, probadati (o osjećaju boli u tijelu), 3. boriti se, otimati se oko čega → potȑgat, stȑgat • Tȑga me h krĩžih, gȍdine bu.

ž. [jd. G trgȁtve, mn. G trgȁtvih] – berba, branje kukuruza • Jȕtri bumo imȁli trgȁtvu korȕze, bȕ i strãskih.

nesvrš. [prez. jd. 1. tȑgnem, mn. 3. tȑgneju/tȑgnedu (se), prid. rad. jd. m. tȑgni (se)] – 1. naglo, brzo izvući; izvaditi, iščupati; naglo, brzim pokretom povući; potegnuti, 2. pren. naglo popiti, ispiti jednim gutljajem, 3. naglo se povući, cimnuti unatrag (o vatrenom oružju); poći unazad pri naglom kretanju ili zaustavljanju, 2. naglo se probuditi; prenuti se, rasaniti se; osvijestiti se, prestati biti u zabludi; naglo se pomaknuti (zbog straha i sl.); trgnuti (se) • Tȑgni sam jednȕ rȁkju, sȁt mȍrem ĩt dȁle na posȁ.

br. gl. [G trȉh, D trȉm, I trȉmi] – tri (3) • Dītȅ je stȁro trȋ mȉsece.

nesvrš. [prez. jd. 1. trȋbam, mn. 3. trȋbaju/trȋbadu, prid. rad. jd. m. trȋba] – trebati; imati potrebu; imati obvezu, morati; imati želju • Trȋba sam ĩt h Zȁprešiče, a sȁt sam ziznȁ kȁk cȗgi ne pȅlaju.

m. [G Trȋbeža] – toponim • Trȋbeš je mȉsto na Svẽtomu Krīžȕ za tẽro velĩju dȁ su prik jȅnga bežãle trȋ bȁbe, a morzȉt su i nȉkaj trĩbile. Trȋbeš se zovẽju i ledȉne h Kljūčȕ na drȕgu strãn Ogrāȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. trĩbim (se), mn. 3. trĩbiju/trĩbidu (se), prid. rad. jd. m. trĩbi (se)] – 1. čistiti, odvajati ono što je nečisto ili nekorisno, 2. pren. istrebljivati, uništavati; trijebiti • Cūckȉ se trĩbiju ot bũh. Trĩbim pȁžulj.

m. [jd. G tricȉklina, mn. G tricȉklinof] – lagano vozilo s tri kotača na nožni pogon, tricikl • Na tricȉklinu pȅljam dȉtelinu za svȉe.

br. gl. – trideset (30) → trȉst • Mȉsec lȋpa ȉma trȉst dȃn. H rãzredu nas je bȋlo prȉk tridȇset.

br. im. [G tridesetẽrih] – (u zn. trideset) kojih ima ukupno trideset, tridesetoro • Tridesetẽri ih je h rãzredu.

br. red. [jd. G tridesẽtoga, mn. G tridesẽtih, D tridesẽtim, I tridesẽtimi, ž. tridesẽta] – trideseti (30.) • Bȉ sam tȅk tridesẽti na rẽdu, bȍrmeš sam se načȅka.

m. [jd. G trifrtāl(j)ȁ, mn. G trifrtāl(j)ȍf] – mjera od tri četvrtine ukupne predvidljive ili uobičajene mjere; tri četvrtine • Vȕra kãže trifrtȃl jȅn.

ž. [jd. G trifrtãl(j)ke, mn. G trifrtãl(j)kih] – odjeća dužine tri četvrtine od uobičajene mjere • Ȉmam bĩle trifrtãlke hlȁče.

br. gl. – trinaest (13) • Na bljũzi ȉmam prišĩtih trinȃjst gumbȏf. Trinȃjs pũt sam bȋla fȋrmanska kūmȁ.

br. im. – (u zn. trinaest) kojih ima ukupno trinaest, trinaestoro • S trinajstẽrimi pȃjcekim je tȇško, kaj prasȉca nĩma tȕlko mlīkȁ.

br. red. [ž. trinãjsta] – trinaesti (13.) • Sȉ me f hȉži zamĩčeju, tȁk sam kȁk trinãjsti pȃjcek.

m. [jd. G trȉnketa, mn. G trȉnketof] – novac koji se daje kao nagrada za trud preko cijene usluge, napojnica • Na vrȋme sam mu zgotȍvi sȅ poslȅ pak sam dȍbi pȕne žepȅ trȉnketa.

pril. – tri puta, triput • Trȋpũt sam mu povȉda kȁj nek naprȁvi, ȁl zabȁdaf.