pril. – izražava mogućnost da se što izvrši, dogodi itd., vjerojatno, valjda • Vȁlda se bum zmȉslila kȁj sam ftȉla povȉdat.

m. [G Vȁlenta] – muško ime, Valentin, Valent • Velĩu da je Vȁlent pȑvi protulĩti sȋn.

m. [G Vȁlenta] – toponim • Vȁlent je grȕnt h Ladūčȕ tȁk nazvãn po čovȉku tẽromu je tȁk bȋlo ȉme.

s. [jd. G Valentȋnovoga] – blagdan svetog Valenta, Valentinovo • Za Valentȋnovo se tȉčice žȅniju, a mĩ smo decȁ iskȁli po gmju svȃrbene kolãčece. Hlȍvili smo tȉčicu zẽbu, kaj smo sȉ ozẽbli.

nesvrš. [prez. jd. 1. vȃlcam, mn. 3. vȃlcaju/vȃlcadu, prid. rad. jd. m. vȃlca, prid. trp. jd. m. vȃlcan, ž. vȃlcana] – raditi uzorke na zidu valjkom s uzorcima • Ščȅra smo vȃlcali zȋde h stãroj hȉži. Nȉgda su sȉ zȋdi po hižȁm bȋli vȃlcani.

m. [jd. G vȃlčeka, mn. G vȃlčekof] – valjak za izradu uzoraka na zidu • Kūpȉ sam nõvi vȃlček, jȕtri bum vȁlca zȋde.

nesvrš. [prez. jd. 1. valĩm se, mn. 3. valĩju/valĩdu se, prid. rad. jd. m. vȁli se] – izlaziti iz jajeta; valiti se • Pȋceki se valĩju, kvȍčka ih priga k sȅbi.

m. [jd. G vȁlunka, mn. G vȁlunkof] – 1. fiziol. iznenadno i kratkotrajno povećanje topline tijela u klimakteriju, 2. pren. neočekivana, razdražljiva reakcija • Čũtim vȁlunge po cĩlomu tȋlu, pȍjem se reshlãdit.

m. [jd. G vampȁ, mn. G vampȏf] – pogr. trbuh • Tȁk ȉma vȅliki vȁmp, kȁj vȏžicu.

prid. [ž. vampȃsta] – koji ima veliki trbuh • Kȏmaj hȍdi kak je vampȃst.

uzv. – uzvik kojim se nekog tjera, osobito iz kuće, van • Mȁrš vȃn iz mẽ hȉže.

pril. – 1. izvan mjesta ili izvan onoga o čemu je riječ; vani, 2. razg. u inozemstvu, u stranim zemljama • Ũn je trȉst lȋt žĩvi vanĩ, h Nȅmački.

s. [jd. G vāpnȁ, mn. G vāpnȍf] – vapno • Zmĩšali smo cimȅnt, pīsȁk i vāpnȍ, tȁk bumo dȉlali mȍrt.

m. [jd. G vȁserlajtunka, mn. G vȁserlajtunkof] – 1. naprava, strojni element za zatvaranje i podešavanje protoka vode; slavina, pipa, 2. sustav postrojenja mreže cjevovoda za opskrbljivanje pitkom vodom, vodovod • Sȁt jẽmljemu vȍdu z vȁserlajtunga, a prĩ smu u vlĩkli zi štȇrne ȉl zi zvȋrkof.

ž. [jd. G vȁservȁge, mn. G vȁservȁgih] – sprava za utvrđivanje vodoravnosti površina; razulja, libela • Zidãr ne mȍre zĩdat brȅz vȁservȁge.

ž. [jd. G vȁservȅlne, mn. G vȁservȅlnih] – frizura dobivena vodenom ondulacijom • Dȉlam si vȁservȅlne, hȍčem bȉt lĩpa.

m. [jd. G vȁštruka, mn. G vȁštrukof] – posuda za pranje rublja → vȁjglin • H vȁštruku perẽm bĩlo rubjȇ.

ž. [jd. G vȁtre, mn. G vȁtrih] – 1. prirodna pojava koja nastaje kad što gori, oslobađanje topline uz plamen i svjetlo u procesu gorenja; oganj, 2. a. pucanje iz oružja; paljba, b. okršaj, boj, 3. svjetlo, sjaj, 4. crvenilo, žar u licu, 5. razg. povišena temperatura tijela; vrućica, 6. pren. žestina, bujnost nekog osjećaja ili uzbuđenja; oduševljenje, zanos, žar, 7. pren. (u pridjevskom značenju) temperamentan → ogȁ • Dȅčec je fȇjst žȋf, prãva vȁtra!

m. [jd. G vatrogāscȁ, mn. G vatrogāscȍf] – član organizacije koja se bavi gašenjem požara, vatrogasac • Vužgãla se štȁla, vatrogãsci su mȃm dȍbežali i pȍgasili sȅ.

prid. [ž. vatrogãsna] – koji se odnosi na vatrogasce ili na (organizirano) gašenje vatre, požara • Pri nȁm sȁko mȉsto ȉma vatrogãsno drũštvo i vatrogãsni dȏm.

m. [jd. G vȁtara, mn. G vȁtarof] – naprava kojom se diže i spušta kopanja pri hranjenju svinja • Čȕbe ti vȉsiju kaj vȁteri.

nesvrš. [prez. jd. 1. vãvolim, mn. 3. vãvoliju/vãvolidu, prid. rad. jd. m. vãvoli] – ponovo žvakati hranu koja se vraća iz posebno građenog želuca, preživati • Krȁve ležĩju i vãvoliju sȇno.

ž. [jd. G vãze, mn. G vãzi(h)] – posuda namijenjena držanju ubranog cvijeća, često i sama oblikovana u dekorativne namjene, vaza • Pȕcica je nabrãla lĩpo cvĩtje, bu ga dȉla h vãzu.

prid. [ž. vãžna] – 1. koji je bitan, koji ima veliko značenje, 2. koji zauzima visok ili utjecajan položaj (o osobi); važan • Dȉla se fȇjst vãžan, a zaprȁf je nȉgdo i nȉš.