svrš. [prez. jd. 1. zgũlim, mn. 3. zgũliju/zgũlidu, imp. jd. 2. zgũli, prid. rad. jd. m. zgũli, prid. trp. jd. m. zgũlen, ž. zgũlena] – s podloge skinuti guleći, sljuštiti površinski sloj, koru, kožu, što prilijepljeno i sl.; oguliti, zguliti • Zgũlili smo sȕ kȍru s kõlja, našpȉčimo ih i mȍremo kolȉt. Sȁ su mi kolȉna zgũlena, kȁk sam opȁ.

svrš. [prez. jd. 1. zgȕsnem (se), mn. 3. zgȕsneju/zgȕsnedu (se), imp. jd. 2. zgȕsni (se), prid. rad. jd. m. zgȕsni (se), prid. trp. jd. m. zgȕšen, ž. zgȕšena] – 1. a. postati gust, b. postati gušći, 2. prijeći iz plinovitog stanja u tekuće ili iz tekućeg u kruto zgusnuti (se) • Kȁša se mõra kȕhat sȅ dok se ne zgȕsne. Žgãnci su prȅveč zgȕšeni, predȕgo su se kȕhali.

svrš. [prez. jd. 1. zguštȋram (se), mn. 3. zguštȋraju/zguštȋradu (se), imp. jd. 2. zguštȋraj (se), prid. rad. jd. m. zguštȋra (se), prid. trp. jd. m. zguštȋran, ž. zguštȋrana] – pren. 1. zadovoljiti žudnju za čim 2. ne željeti više što, biti zamoren čime (o onome što bi trebalo biti zabava i sl.); dosaditi (o duševnoj hrani) • Tȕliko je cvĩli da mu kȗpim ȁteka, a zguštȋra ga je za dvȃ dãna. Cĩla hȉža je pȕna zguštȋranih mũtic.

svrš. [prez. jd. 1. zgȕžvam, mn. 3. zgȕžvaju/zgȕžvadu, imp. jd. 2. zgȕžvaj, prid. rad. jd. m. zgužvȁ, prid. trp. jd. m. zgȕžvan, ž. zgȕžvana] – 1. stiskajući i gnječeći uništiti oblik (list papira itd.); izgužvati, 2. upotrebom i nehotice bez izravne radnje naborati i učiniti neurednim, uništiti glatkoću (odijelo), 3. stisnuti, zgnječiti (kudjelju) • Pa kȁj nĩsi pȁzi, sȅ si se na kapȗt, sȅga si zgȕžva. Ne mȍreš si oblĩč tȗ rȕbaču, kaj ne vȉdiš kȁk je zgȕžvana.

prij. – 1. iz, 2. s(a) → z • Operȉ si rȗke zi sȍpunum, nȅ sȁmo z vodũm.

nesvrš. [prez. jd. 1. zĩbam/zĩblem, mn. 3. zĩbaju/zĩbadu/zĩbleju/zĩbledu, prid. rad. jd. m. zībȁ] – dovoditi u ritmičko kretanje s jedne strane na drugu; njihati, ljuljati (ob. dijete) • Kȉte se zĩbljeju kȁk vȉtar jȃko pũše.

ž. umanj. [jd. G zȋbice, mn. G zȋbic] – krevetić za dojenče koji se može zibati, ljuljati; kolijevka; zipka • Dȅnem dītȅ h zȋbicu, pak ga zȋblem kaj bi zȁspalo.

nesvrš. [prez. jd. 1. zibȉram, mn. 3. zibȉraju/zibȉradu, imp. jd. 2. zibȉraj, prid. rad. jd. m. zibȉra] – 1. davati komu ili čemu prvenstvo po kakvoj poželjnoj odlici, birajući izdvajati ili uzimati, 2. odlučivati se za koga; izabirati • Zibȉram pȁžulj tẽri bu za sȉme.

svrš. [prez. jd. 1. ziberẽm, mn. 3. ziberẽju/ziberẽdu, prid. rad. jd. m. zȉbra/zȉbro, prid. trp. jd. m. zibrãn, ž. zibrãna] – 1. dati komu ili čemu prvenstvo po kakvoj poželjnoj odlici, birajući izdvojiti ili uzeti, 2. odlučiti se za koga; izabrati • Ziberȉ si šȏlene tẽri ti nȃjbȍl pȁšeju. Sȁf je bȁžulj zibrãn.

m. [jd. G zȉca, mn. G zȉcof] – sjedalo, sjedište, ob. vozila (bicikla, automobila) → sȉc • Na picȉklenu ȉmam mẽhki zȉc.

ž. [jd. G zȉc daskẽ, mn. G zȉc daskĩ(h)] – sjedalo na kolima • Čȁča tȉra koȅ, a jã sidĩm pȍlak jȅnga na zȉc daskĩ.

ž. [jd. G zĩdanice, mn. G zĩdanic] – zidana kuća (od cigle ili kamena) • Naprȁvili su lĩpu zĩdanicu gȍr na brĩgu.

m. [jd. G zidārȁ, mn. G zidārȍf] – onaj koji zida, zidar • Zidārȉ dȉlaju cĩli dȃn.

ž. [jd. G zidarȉje, mn. G zidarȋj] – 1. zidarski zanat, 2. zidanje, zidarski posao • Dȉla zidarȉju dvȁjst lȋt.

pril. i prid. [ž. zidãrska] – 1. kao zidar, na način zidara, 2. koji se odnosi na zidare; zidarski • Zȅmi zidãrsku žlȉcu i namēčȉ mi žbȕku f hȁmper.

nesvrš. [prez. jd. 1. zĩdam mn. 3. zĩdaju/zĩdadu, prid. rad. jd. m. zīdȁ, prid. trp. jd. m. zĩdan, ž. zĩdana] – 1. podizati, graditi (ciglama, opekama, kamenom, betonom), 2. pren. izgrađivati, graditi; zidati • Zidārȉ su zīdȁli cĩli dȃn. Nȉgda smo imȁli drvȅne kȏčake, a dȁnas ȉmamo zĩdane.

nesvrš. [prez. jd. 1. zȋfkam mn. 3. zȋfkaju/zȋfkadu, imp. jd. 2. zȋfkaj, prid. rad. jd. m. zȋfka] – 1. umanj. od zvati, 2. pogr. gnjaviti stalnim dozivanjem, nazivanjem (ob. telefonom); zivkati • Fȕrt me zȋfkaju na telefȏn, ne dãju mi mȋra.

svrš. [prez. jd. 1. zignĩjem, mn. 3. zignĩjeju/zignĩjedu, prid. rad. jd. m. zȉgni, prid. trp. jd. m. zignĩjen, ž. zignĩjena] – potpuno biti zahvaćen truljenjem; izgnjiliti • Na vȅlikomu fȁjtu krumpĩri zignĩjeju.

svrš. [prez. jd. 1. zigrĩjem, mn. 3. zigrĩjeju/zigrĩjedu, prid. rad. jd. m. zigrȉ, prid. trp. jd. m. zȉgrit, ž. zȉgrita] – 1. a. izložiti utjecaju topline, učiniti toplim, toplijim, zagrijati, b. odstraniti osjećaj hladnoće, ispuniti (se) osjećajem topline, 2. početi jače grijati (o Suncu); ugrijati • Zakūrȉ sam, začȁs se bu hȉža zigrȉla. Sȁt su mi cãpe zȉgrite, nĩ mi vȅč zĩma za ȉh.

ž. [jd. G ziharice, mn. G ziharic] – sigurnica, učvrsnica, ziherica → zȉherica.

nesvrš. [prez. jd. 1. zĩham/zȋšem, mn. 3. zĩhaju/zĩhadu/zȋšeju/zȋšedu, imp. jd. 2. zĩhaj/zȋši, prid. rad. jd. mprid. rad. jd. m. zĩha] – 1. lagano otvarajući usta duboko udahnuti, a zatim produženo izdahnuti, ob. od pospanosti ili dosade, 2. loše se zatvarati, loše prianjati; zjapiti, 3. glupo gledati; blenuti, blejati, 4. razdvajati se, praviti prevelik otvor, naglo se ukazati kao otvor; zijevati • Pȍče sam zĩhat, drȋmlje mi se, ȉdem spȃt.

pril. – pouzdano, izvjesno, neminovno, sigurno • Bu tõ zȉher da buš dȍšo na obȉt?

m. [jd. G ziherãša, mn. G ziherãšof] – onaj koji sve radi samo ako je siguran u uspjeh ili povoljan ishod, onaj koji izbjegava nesigurnost, koji ne voli rizik, onaj koji je pretjerano oprezan, ziheraš • Ũn je tȁkof ziherãš, nȉš se ne ȕfa sȃm naprȁvit.

nesvrš. [prez. jd. 1. ziherãšim, mn. 3. ziherãšiju/ziherãšidu, imp. jd. 2. ziherãši, prid. rad. jd. m. ziherãši] – pren. igrati na sigurno, ništa ne prepuštati slučaju • Fȕrt ziherãši, nẽče nȉš naprȁvit sȃm.