zȉherica | ž. [jd. G zȉherice, mn. G zȉheric] – igla s kopčom koja učvršćuje tkaninu; sigurnica, učvrsnica, ziherica • Zȉherice mi držĩju trȃke na fȇrtunu. |
zȉherunk | m. [jd. G zȉherunga, mn. G zȉherungof] – osigurač (za prekid struje u slučaju kratkog spoja ili prejake struje) • Zgorȉ je zȉherunk, pak nĩmamo strũje. |
zȉjat | nesvrš. [prez. jd. 1. zȉjam, mn. 3. zȉjaju/zȉjadu, prid. rad. jd. m. zȉja] – pogr. 1. bezizražajno gledati; blenuti, 2. imati velik otvor; zjapiti, 3. vikati, derati se → zĩvat • Kȁk mȍrete tȁk zȉjat, da vas sȉ poslȕšaju. |
zĩma | ž. [jd. G zĩme, mn. G zĩmih] – 1. a. kalendarsko doba od 21. prosinca do 21. ožujka, zima, b. jedno od četiriju godišnjih doba, 2. hladnoća, studen zima • Ovȁ zĩma je jãka, ȉma čȕdaj snȋga. |
zĩmica | ž. [jd. G zĩmice, mn. G zĩmici(h)] – stanje tijela koje drhti u povišenoj temperaturi; tresavica, treskavica, vrućica, groznica • Zĩmica me tȑla cĩlu nȏč. |
zimlȉt | svrš. [prez. jd. 1. zimȅl(j)em, mn. 3. zimȅl(j)eju/zimȅljedu, imp. jd. 2. zimlȋ, prid. rad. jd. m. zimlȉ, prid. trp. jd. m. zȉmlit, ž. zimlītȁ] – 1. a. pretvoriti zrnje u brašno, mljevenjem načiniti od čega prah, b. usitniti strojem za mljevenje, 2. pren. satrti, smrviti, uništiti; samljeti → zmlȉt • Nesẽm vrȉču korȕze h mȅlin zimlȉt. Sȁ je korȕza zimlītȁ, ȉmamo čȕdaj mȅle. |
zȉmnica | ž. [jd. G zȉmnice, mn. G zȉmnic] – hrana spremljena za zimu, zimnica • Kȕham paradȁjs i sprãvljam pȁpriku za zȉmnicu. |
zȋmski | prid. [ž. zȋmska] – 1. koji se odnosi na zimu, 2. koji pripada zimi, čini zimu • Zȋmsko je vrȋme, snȋk i lȇt. |
zȉnit | svrš. [prez. jd. 1. zȉnem, mn. 3. zȉneju/zȉnedu, imp. jd. 2. zȉni, prid. rad. jd. m. zȉni] – 1. a. otvoriti usta, b. pogr. reći ono što nije trebalo; izdati se, c. pren. razg. pojaviti se u obliku velikog otvora ili rupe; otvoriti se, razjapiti se, 2. začuditi se čemu; zinuti • Zȉni je kat je vȉdi kȁkve šȏline sam si kūpȉ. |
zȉpka | ž. [jd. G zȉpke, mn. G zȉpki] – krevetić za dojenče koji se može zibati, ljuljati; kolijevka, zipka • V zȉpki nȗnam dītȅ. |
zȉpkica | ž. umanj. [jd. G zȉpkice, mn. G zȉpkic] – kolijevka → zȉpka • Kūpȉli smo mãlu zȉpkicu za dītȅ. |
ziprȁt (se) | svrš. [prez. jd. 1. ziperẽm (se), mn. 3. ziperẽju/ziperẽdu (se), prid. rad. jd. m. zȉpra (se), prid. trp. jd. m. ziprãn, ž. ziprãna] – 1. a. oprati unutrašnjost čega, oprati što iznutra, b. dokraja oprati, 2. od pranja izgubiti prvobitnu boju; isprati → prȁt (se) • Ziprãla sam rubjȇ, sȁt bum ga obȉsila naj se sušĩ. Rȕbača ti je čȉst ziprãna, dȅ si kũpi nȍvu. |
zȉs | pril. – 1. kazuje mjesto iz unutrašnjosti kojega ili mjesto iz čije unutrašnjosti što izlazi ili potječe (u prostornom i vremenskom smislu), 2. kazuje uzrok, 3. kazuje ablativnost (potjecanje), 4. u vezama riječi kao: iza sna; iz • Zȉs zemljenȃte lȁbure nȁpi sam se mȑzloga mlīkȁ. |
zisȉč | svrš. [prez. jd. 1. zisĩčem, mn. 3. zisĩčeju/zisĩčedu, imp. jd. 2. zisĩči, prid. rad. jd. m. zisȉka, prid. trp. jd. m. zisičȅn, ž. zisičȅna] – 1. usmrtiti sabljom u boju, 2. nanijeti ranu oštrim predmetom, 3. sasjeći stabljiku, oboriti stablo; posjeći • I tȁk je Svẽti Jȕra zi sȁblum zisȉka gdoga pozȍja. |
zisȉpat | svrš. [prez. jd. 1. zisȉpam/zisȉplem, mn. 3. zisȉpaju/zisȉpadu/zisȉpleju/zisȉpledu, imp. jd. 2. zisȉpaj, prid. rad. jd. m. zisȉpa, prid. trp. jd. m. zisȉpan, ž. zisȉpana] – sipanjem isprazniti, isipati, istresti iz čega → sȉpat • Pȏ hȁmpera korȕze zisȉpljem sviȁm, a pȏ kokošȁm. Kȍkoši su pozȍbale sȕ zisȉpanu korȕzu. |
zisipȃvat | nesvrš. [prez. jd. 1. zisipãvam/zisipãvlem, mn. 3. zisipãvaju/zisipãvadu/zisipãvleju/zisipãvledu, imp. jd. 2. zisipãvaj, prid. rad. jd. m. zisipȃva] – sipanjem prazniti, isipati, istresti iz čega → zisȉpat • Zisipãvam ȕmet z vrȋč h kȃnte, pak ih nȍsim na ledȉnu. |
ziskȃvat | nesvrš. [prez. jd. 1. ziskãvam, mn. 3. ziskãvaju/ziskãvadu, prid. rad. jd. m. ziskȃva] – 1. truditi se da se pronađe ono što je izgubljeno, zametnuto ili još nepoznato ili ono što nije prisutno, 2. uporno moliti; zahtijevati, iskati, 3. imati potrebu za čim; iziskivati, 4. još nemati svoj životni smisao, još ne znati što se hoće, nemati jasne namjere; tražiti, pretraživati → iskȁt • Nȉkam sam potaknȉla šȉvenku i sȁt u ziskãvam. |
zislãčit (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. zislãčim (se), mn. 3. zislãčiju/zislãčidu (se), prid. rad. jd. m. zislãči (se)] – skidati (se), razodijevati (se), svlačiti (se) • Zislãčiju se, kaj ne mȍreju prebãvljat vručĩnu. |
zislĩč (se) | svrš. [prez. jd. 1. zislĩčem (se), mn. 3. zislĩčeju/zislĩčedu (se), prid. rad. jd. m. zislĩka (se), prid. trp. jd. m. zislȉčen, ž. zislȉčena] – skinuti (se), razodjenuti (se), svući (se) → slĩč se • Mõram se zislĩč, bȕm se reshlãdila. Zislȉčen je do gõloga. |
zisnẽt (se) | svrš. [prez. jd. 1. zisnẽm (se), mn. 3. zisnẽju/zisnẽdu (se), prid. rad. jd. m. zȉsne (se)] – skinuti, osloboditi ono što je bilo zakvačeno, otkačiti (se) • Pȅs se zȉsne s lancȁ i nȉkam je vȕša. |
zisnūbȉt | svrš. [prez. jd. 1. zisnũbim, mn. 3. zisnũbiju/zisnũbidu, imp. jd. 2, zisnūbȉ, prid. rad. jd. m. zisnūbȉ, prid. trp. jd. m. zisnũblen, ž. zisnũblena] – 1. dobiti djevojku za udaju činom prošnje, dobiti pristanak za udaju, 2. pogr. postići usrdnim i ustrajnim molbama; isprositi • Zisnūbȉli su me nãj ih pȅlam h Zãgreb. Unȉ su mu povidȁli nãj pȍje ž ȉmi, začȁs je bȉ zisnũblen. |
zistȁjat (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. zistȁjem (se), mn. 3. zistȁjeju/zistȁjedu (se), prid. rad. jd. m. zistȁja (se)] – susretati (se), sastajati (se), nalaziti se s kim • Po skrivẽčki se zistȁjaju kat jȅnini brãniju da buju skȕp. |
zistȁt (se) | svrš. [prez. jd. 1. zistȁnem (se), mn. 3. zistȁneju/zistȁnedu (se), imp. jd. 2. zistȁni, prid. rad. jd. m. zistȁ (se)] – susresti (se), sastati se, naći se s nekim → zistȁjat (se) • Zistȁli smo se na pūtȕ. |
zistrũgat | svrš. [prez. jd. 1. zistrũžem, mn. 3. zistrũžeju/zistrũžedu, imp. jd. 2. zistrũži, prid. rad. jd. m. zistrũga, prid. trp. jd. m. zistrũgan, ž. zistrũgana] – ostaviti trag struganjem na površini čega, odstraniti struganjem, zastrugati • Kȏmaj sam zistrũga tũ stãru fȃrbu zi zȋdof. Sȉ su zȋdi h stãroj hȉži zistrũgani. |