prid. [ž. zvitopȅrena] – neravan, iskrivljen • Trãm je zvitopȅren, nĩ za nȕc.

svrš. [prez. jd. 1. zvȉtrim, mn. 3. zvȉtriju/zvȉtridu, prid. rad. jd. m. zvȉtri, prid. trp. jd. m. zvȉtren, ž. zvȉtrena] – 1. izgubiti miris i svježinu od duga stajanja, 2. pren. pogr. izgubiti duševnu svježinu; ishlapjeti, 3. a. nestati (o plinovima, dimu, mirisima i sl. u zatvorenoj prostoriji, na rublju, u posudama), b. pren. neprimjetno nestati, izgubiti se (o ljudima, idejama, planovima i sl.), 4. postati svjež nakon vjetrenja, provjetriti se; izvjetriti • Kȏmaj smo zvȉtrili hȉžu, bȋla je gda zȃduha. Duhȁ je čȉst zȉvtrena, nȉš se vȅč ne čũti.

ž. [jd. G zvĩzde, mn. G zvĩzdi(h)] – 1. a. astron. svemirsko tijelo visoke temperature s vlastitim izvorom energije, b. razg. svako nebesko tijelo koje se na nebu vidi kao svijetla točka, 2. simbol, ob. s pet, šest ili više krakova kao znak, amblem, orden, ukras, ornamentalni motiv itd., 3. pren. osoba koja se u nekim oblicima javnosti iznimno ističe (film, kazalište, sport), zvijezda • Kat je mȉsečina, ne vȉdiju se zvĩzde.

m. [jd. G zvizdãra, mn. G zvizdãrof] – čestitar, obično dječak, koji, zajedno s još dvojicom dječaka, na blagdan Sveta tri kralja, hoda po selu, odjeven kao jedan od Sveta tri kralja, noseći zvijezdu i čestita Božić • Nȍvo je lȉto, mlãdi je Krãl, kaj bi nam sȉm zdrȃvja dȁ. Kaj gȍt vĩ zvizdãrum podãjete, tȏ si pri Bȍgecu nãjdite.

ž. umanj. [jd. G zvizdȉce, mn. G zvizdȋc] – mala zvijezda, zvjezdica → zvĩzda • Rȁdi gledĩmu kak zvizdȉce letĩju.

svrš. [prez. jd. 1. zvȉznem, mn. 3. zvȉzneju/zvȉznedu, imp. jd. 2. zvȉzni, prid. rad. jd. m. zvȉzni] – jako udariti tako da se čuje udarac; ošinuti • Kat te zvȉznem, mȃm buš zamūčȁ, nȅ buš zmĩrja.

nesvrš. [prez. jd. 1. zvlãčim (se), mn. 3. zvlãčiju/zvlãčidu (se), imp. jd. 2. zvlãči, prid. rad. jd. m. zvlãči (se)] – 1. a. vaditi vukući ili izvlačeći iz čega ili otkuda, b. pren. navoditi koga da što dade ili kaže, 2. a. izlaziti vukući se, b. izlaziti pažljivo, oprezno ili s mukom, c. pren. izbjegavati opasnost, spašavati se od neprilike; uklanjati se, izvlačiti (se) • Grȅzni je s trȁktorum, zvlãčili smo ga trȋ vȕre.

svrš. [prez. jd. 1. zvlĩčem (se), mn. 3. zvlĩčeju/zvlĩčedu (se), imp. jd. 2. zvlĩči, prid. rad. jd. m. zvlĩka (se), prid. trp. jd. m. zvličȅn, ž. zvličȅna] – 1. a. izvaditi vukući ili izvlačeći iz čega ili otkuda, b. pren. navesti koga da što dade ili kaže, 2. a. izaći vukući se, b. izaći pažljivo, oprezno ili s mukom, c. pren. izbjeći opasnost, spasiti se od neprilike; ukloniti se, izvući (se) • Vlĩkli su me h bȉrtiju pȋt, kȏmaj sam se zvlĩka.

m. [jd. G zvonȁ, mn. N zvȍni, G zvonȏf] – 1. metalna, kadšto limena naprava za proizvodnju zvuka udaranjem jezičca (ob. kruškasta, dolje podrezana oblika), 2. ljevkast ili valjkast predmet s otvorom okrenutim dolje, 3. meton. znak dan zvonjenjem, zvonjenje; zvono • H pȏdan je čȕt zvonȏf z nȁših cĩrkvih.

m. [jd. G zvonãra, mn. G zvonãrof] – 1. onaj koji zvoni u crkvena zvona, 2. onaj koji se brine za crkvu ili kapelicu; zvonar • Zvonãr je povlĩka debȇli štȉrk, zvȏn je zacĩnka i čȕlo se kjȃ do Sȕkle.

ž. [jd. G zvonarȉce, mn. G zvonarȋc] – 1. ona koja zvoni u crkvena zvona, 2. ona koji se brine za crkvu ili kapelicu, 3. zvonareva žena; zvonarica • Tȅta Jẽlka je bȋla prĩdna zvonarȉca pri Svẽtomu Krīžȕ i rēdȉla je cĩrkvu.

ž. [jd. G zvonarȉne, mn. G zvonarȋn] – nagrada koju dobiva zvonar • Zvonãr i zvonarȉca su po selȕ pobȉrali zvonarȉnu.

m. umanj. [jd. G zvȏnčeka, mn. G zvȏnčekof] – malo zvono, zvonce • Žȕpnik je ȉša s krĩžecum i cȋnka je zi zvȏnčekum.

nesvrš. [prez. jd. 1. zvonĩm, mn. 3. zvonĩju/zvonĩdu, prid. rad. jd. m. zvȍni] – 1. a. proizvoditi zvonjavu (o zvonu), b. ječati poput zvona, odzvanjati, odjekivati, c. zvučati, 2. meton. pokretati zvono ili zvonce da zvoni; zvoniti • H nedȉlju h pȏdan zvȍni zvonĩju.

m. [jd. G Zvȍnka] – varijanta muškog imena Zvonimir • Tȍmu čovȉku je ȉme Zvȍnko, a prĩšvarak mu je Purȃn.

svrš. [prez. jd. 1. zvȏrdam, mn. 3. zvȏrdaju/zvȏrdadu, prid. rad. jd. m. zvȏrda, prid. trp. jd. m. zvȏrdan, ž. zvȏrdana] – pogr. izmiješati, promiješati → rezvȏrdat, vȏrdat • Nĩsmo imȁli dȍst grõjzja pak smo zvȏrdali cȕkora i vodẽ. Ne mȍrem pȉt to zvȏrdano vīnȍ, jȕtri bu me glãva bolȉla ȍt jenga.

svrš. [prez. jd. 1. zvȍzim, mn. 3. zvȍziju/zvȍzidu, prid. rad. jd. m. zvozȉ] – vozeći učiniti da tko ili što dođe na neko mjesto, odvesti, izvoziti • Zvozȉli smo trȋ vȏze gnȍja na ledȉnu.

m. [jd. G zvrȃčka, mn. G zvrȃčkof] – neravan dio tla • Na zvrȃčku smo prehȉtili pȕn vȏs kõlja.

svrš. [prez. jd. 1. zvrãčim (se), mn. 3. zvrãčiju/zvrãčidu (se), imp. jd. 2. zvrãči, prid. rad. jd. m. zvrãči (se), prid. trp. jd. m. zvrãčen, ž. zvrãčena] – 1. njegom i lijekom otkloniti bolest, učiniti da tko ozdravi, 2. proći liječenje, primiti medicinsku njegu, uzeti lijekove; izliječiti (se) • Imȁ sam gdi betȅk, kȏmaj sam se zvrãči.

svrš. [prez. jd. 1. zvȑgnem, mn. 3. zvȑgneju/zvȑgnedu, imp. jd. 2. zvȑgni, prid. rad. jd. m. zvȑgni] – pobaciti (o životinji) • Krȁva mȍre zvȑgnit či u se natirȃva vlĩč tẽški vȏs či je brȉja.

m. [jd. G zvȑka, mn. G zvȑkof] – 1. igračka koja se s dva prsta uputi tako da se kreće vrteći se oko svoje osi, 2. mjesto na vlasištu, kratko izrasla kosa koja raste tako da opisuje krug oko jedne točke, 3. pren. okretna snalažljiva osoba; zvrk • Vrtĩ se kȁk zvȑk!

prid. [ž. zvȑkasta] – šašav, ćaknut • Nĩ mu sȅ za vȅrovat kaj povĩda, zvȑkast je.

nesvrš. [prez. jd. 1. zvȓndam, mn. 3. zvȓndaju/zvȓndadu, prid. rad. jd. m. zvȓnda] – 1. proizvoditi neujednačen i neskladan zvuk nekog udaranja, kretanja po čemu itd., 2. dosađivati prigovorima, gnjaviti suvišnim savjetima; zvrndati • Nãj fȕrt zvȓndat, ne mȍrem te vȅč poslȕšat.

svrš. [prez. jd. 1. zvnem, mn. 3. zvneju/zvnedu, imp. jd. 2. zvnȉ, prid. rad. jd. m. zvnȉ, prid. trp. jd. m. zven, ž. zvena] – 1. a. dati natrag ono što je netko primio, dao ili uzeo; vratiti, b. doći natrag, na mjesto odakle se pošlo; povratiti, vratiti (se), 2. a. okrenuti s jedne strane na drugu; prevrnuti, b. unutrašnju stranu okrenuti tako da postane vanjska, izvrnuti, c. pren. izmijeniti, iskvariti; izvrnuti • F štacūnȕ mi zvneju drõbne pȉneze.