bogatȗn | m. [jd. G bogatȗna, mn. G bogatȗnof] – bogataš, bogat čovjek → bogȃctvo • Bogatȗni su sȅ pokupovȁli zi štacũna. |
Bȏgec | m. umanj. [jd. G Bȏgeca, mn. G Bȏgecof] – Bog od milja • Bȏgec, Bȏgec, kȁj je dȍšlo nã ti svȋt! |
bȏgec | m. [jd. G bȏgeca/bȏkca, mn. G bȏgecof/bȏkcof] – a. onaj koji je krajnje siromašan; jadnik, siromašak, sirotan, siromah, b. onaj koji je nedorastao, nestručan (nekom poslu, izazovu i sl.) • Nȉš nĩma, prãvi je bȏgec. |
Bȍgek | m. umanj. [jd. G Bȍgeka, mn. G Bȍgekof] – Bog od milja • Bȍgek, Bȍgek, kȁj je pak tȅbi! |
bõgi | prid. [ž. bõga] – koji je vrijedan žaljenja; jadan, sirot, ubog, siromašan → bȏgec • Bõgi ljȗdi, sȅ im je Sȕkla odnȅsla. |
bogĩca | ž. [jd. G bogĩce, mn. G bogĩc] – sirota, sirotica → bȏgec • Hodȉla je kaj bogĩca. |
bogĩčki | prid. [ž. bogĩčka] – koji je vrijedan žaljenja; jadan, sirot, ubog, siromašan → bõgi • Bogĩčka mãla, nĩma nȉkoga svojȅga. |
bȏgmat se | nesvrš. [prez. jd. 1. bȏgmam, mn. 3. bȏgmaju/bȏgmadu, prid. rad. jd. m. bȏgma] – zaklinjati se Bogom • Bȏgma se da je sȅ prȁf povȉda. |
bȍgme | čest. – za pojačanje rečenog → bȍrme(š) • Bȍgme, ȉšo buš dȉlat, nȉš se nãj pȗntat. |
bogȏfski | prid. i pril. [ž. bogȏfska] – 1. koji se odnosi na Boga, 2. poput Boga, na Božji način, 3. koji je sjajan, bogat, izvrstan • Bȋli smo na svȃrbi, bogȏfski smo se najȉli. |
Bogojãvljae | s. [jd. G Bogojãvlaa] – blagdan, Bogojavljanje, Tri Kralja • Na Bogojãvljae smo oblȉčeni h Svẽta Trȋ Krāljȁ hodȉli gratulȋrat po hȉžam. |
bojȁt (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. bojĩm (se), mn. 3. bojĩju/bojĩdu (se), prid. rad. jd. m. bȍja (se)] – bojati se • Nãj se bojȁt, tȕ si z mȅnum! |
Bȏk | m. [jd. G Bȍga, mn. G Bogȏf] – stvoritelj ukupnog materijalnog i duhovnog svijeta, Bog • Z Bȍgum sȉkam, brez Bȍga nȉkam! |
Bȏk dȁj | uzv. – pozdrav • Bȏk dȁj srȅču! Bȏk dȁj zdrȃvje! |
Bȏk pomorȉ | uzv. – pozdrav • Bȏk pomorȉ, težãki, bȕdite prīdnȉ! |
bokčĩca | ž. [jd. G bokčĩce, mn. G bokčȋc] – sirotica → bogĩca • Unã je bȁš bokčĩca ž ĩm. |
bokčȉja | ž. [jd. G bokčȉje] – siromaštvo, siromašni ljudi • H tõj hȉži je navȋk bȋla bokčȉja. |
bȏktepĩtaj | pril. – tko će znati, ne zna se, ne može se znati, tko zna, samo Bog zna • Bȏktepĩtaj kȕlko je zȁ to plãti? |
bȏkznȃ | pril. – tko će znati, ne zna se, ne može se znati, tko zna, samo Bog zna → bȏktepĩtaj • Bȏkznȃ kaj bu ž ĩm? |
bȏkznakȁj | – u značenju: nije mnogo, ne vrijedi mnogo • Tõ ti nĩ bȏkznakȁj. |
bȏkznakȁk | – 1. osobito, 2. (uz drugu riječ u zanijekanoj tvrdnji) ne osobito • Nĩ nas bȏkznakȁk počãsti. |
bojȁt se | nesvrš. [prez. jd. 1. bojĩm se, mn. 3. bojĩju/bojĩdu se, prid. rad. jd. m. bȍja se] – 1. bojati se, osjećati strah, plašiti se, strepjeti, 2. sumnjati, dvojiti • Nȉš se nãj bojȁt, sȅ bu dobrȍ! |
bȍl (bȍlj) | komp. pril. – bolje, jače, više → dobrȍ • Ũn je bȍl bȅdast nek si tĩ. |
bolečĩna | ž. [jd. G bolečīnȅ, mn. G bolečĩn/bolečīnȉh] – narušenost zdravlja, bolest • Kȏmaj bȁvim tẽ bolečĩne h nogȁh. |