Bõsna

ž. [jd. G Bõsne] – regija koja se prostire između rijeka Une, Save i Drine i prijevoja Ivan-sedlo, Bosna • Zistȁli smo se na mȅji z Bõsnum.
bȍst (se)

nesvrš. [prez. jd. 1. bõdem (se), mn. 3. bõdeju/bõdedu (se), prid. rad. jd. m. bȍ (se)] – bosti • Čȅle me bõdeju po rukȁh i nogȁh.
bȏta

ž. [jd. G bȏte, mn. G bȏti] – 1. svod, luk na kući, 2. podlokani dio riječne obale • Na bȏti je obȉšen sȓp. Pot bȏtam na Sȕkli su ključȃnski dȅčeci lȍvili rȉbe na rȗke.
Bȏtek

m. [G Bȏteka] – toponim • Bȏtek je grȕnt h Ladūčȕ tẽri zgledĩ kȁk bȏta.
Bȍža

ž. [G Bȍže] – varijanta ženskog imena Božena → Bȍžica • Nȉgda se čȕdaj pȕcic zvȃlo Bȍža il Bȍžica.

bõža plȁhtica

ž. [jd. G bõže plȁhtice, mn. G bõžih plȁhtic] – vrsta cvijeta • Pret hȉžum su dĩšale bõže plȁhtice.
Bõža vȏla

ž. [jd. G Bõže võle, mn. G Bõžih vȏl] – Božja volja • Sȅ je tȏ Bõža vȏla!
bõži

prid. [ž. bõža] – 1. a. koji se odnosi na Boga, b. koji pripada Bogu, 2. za pojačavanje onoga što znači imenica uz koju stoji; božji • Čovȉk bõži, kȁj pak dȉlaš?
bõže plȁftice

ž. pl. t. [G bõžih plȁftic] – vrsta cvijeća • Posadĩla sam čȕdaj bõžih plȁftic, fȇjst buju dĩšale. Ftȑgnila bum lȋst i dȉla ga h knjȉgu nãj dišĩ!

bõži pãsec

m. [jd. G bõžega pãseca, mn. G bõžih pãsecof] – duga • Bõži se pãsec na sȗncu bliščĩ.

bõži vȍlek

m. [jd. G bõžega vȍleka, mn. G bõžih vȍlekof] – božja ovčica, bubamara • Nȁša sam bõžega vȍleka h trãvi pak sam ga donȅsa pȕcici pokãzat.

Božȉč

m. [jd. G Božȉča, mn. G Božȉčof] – kršćanski blagdan, dan na koji se slavi rođenje Isusa Krista, Božić • Ȉma sȅga, kȁk na Božȉč!
Bȍžica

ž. [G Bȍžice] – varijanta ženskog imena Božena → Bȍža • Nȉgda se čȕdaj pȕcic zvȃlo Bȍža il Bȍžica.
božȉčni

prid. [ž. božȉčna] – koji se odnosi na Božić, božićni • Navȋk nam je božȉčno vrȋme bȋlo nȃjlȉpše.
božȉčnica

ž. [jd. G božȉčnice, mn. G božȉčnic] – 1. jabuka koja dospijeva o Božiću, 2. koja se poklanja po običajima uz Božić • Pȕcica je počrvẽnila kak božȉčnica.
božȉkovina

ž. [jd. G božȉkovine, mn. G božȉkovin] – zimzeleni grm, božjakovina • Pȍjem h lȏzu nabrȁt božȉkovine, dȉ u bum pot krȉzbȃn.
Bȍžo

m. [G Bȍže] – varijanta muškog imena Božidar • Bȍžo je prȅša h Brīscȅ.
brȁč

m. [jd. G brȃča, mn. G brȃčof] – tamburaško glazbalo, bas-prim • Nȁfči se igrȁt brȃča.
brȁča

ž. zbir. [G brȁče] – osobe rođene od istih roditelja, braća • Unã je imȁla čȕdaj brȁče i sestrĩ.
brȃcek

m. umanj. [jd. G brȃceka, mn. G brȃcekof] – mali brat, braco → brȁt • Ščȅra se nam nȁrodi mãli brȃcek!
Brȃco

m. [jd. G Brȃce] – muški nadimak → brȁt • Zovẽ se Nȉkola, a sȉ ga zovẽju Brȃco.
brādȁ

ž. [jd. G brādȅ, mn. G brãt] – donja čeljust, brada; dlake na bradi kao ukras • Imȁ je čnu brȃdu.

brȃjda

ž. [jd. G brȃjde, mn. G brȃjdi] – oblik rasta vinove loze, brajda • Htȉ sam se počȉnit, pak sam se sȅ pod brȃjdu.
brãe

s. [jd. G brãa] – branje, berba → bȇrba • Ȍvo je lȉto brãe bȋlo dobrȍ.