Bõsna | ž. [jd. G Bõsne] – regija koja se prostire između rijeka Une, Save i Drine i prijevoja Ivan-sedlo, Bosna • Zistȁli smo se na mȅji z Bõsnum. |
bȍst (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. bõdem (se), mn. 3. bõdeju/bõdedu (se), prid. rad. jd. m. bȍ (se)] – bosti • Čȅle me bõdeju po rukȁh i nogȁh. |
bȏta | ž. [jd. G bȏte, mn. G bȏti] – 1. svod, luk na kući, 2. podlokani dio riječne obale • Na bȏti je obȉšen sȓp. Pot bȏtam na Sȕkli su ključȃnski dȅčeci lȍvili rȉbe na rȗke. |
Bȏtek | m. [G Bȏteka] – toponim • Bȏtek je grȕnt h Ladūčȕ tẽri zgledĩ kȁk bȏta. |
Bȍža | ž. [G Bȍže] – varijanta ženskog imena Božena → Bȍžica • Nȉgda se čȕdaj pȕcic zvȃlo Bȍža il Bȍžica. |
bõža plȁhtica | ž. [jd. G bõže plȁhtice, mn. G bõžih plȁhtic] – vrsta cvijeta • Pret hȉžum su dĩšale bõže plȁhtice. |
Bõža vȏla | ž. [jd. G Bõže võle, mn. G Bõžih vȏl] – Božja volja • Sȅ je tȏ Bõža vȏla! |
bõži | prid. [ž. bõža] – 1. a. koji se odnosi na Boga, b. koji pripada Bogu, 2. za pojačavanje onoga što znači imenica uz koju stoji; božji • Čovȉk bõži, kȁj pak dȉlaš? |
bõže plȁftice | ž. pl. t. [G bõžih plȁftic] – vrsta cvijeća • Posadĩla sam čȕdaj bõžih plȁftic, fȇjst buju dĩšale. Ftȑgnila bum lȋst i dȉla ga h knjȉgu nãj dišĩ! |
bõži pãsec | m. [jd. G bõžega pãseca, mn. G bõžih pãsecof] – duga • Bõži se pãsec na sȗncu bliščĩ. |
bõži vȍlek | m. [jd. G bõžega vȍleka, mn. G bõžih vȍlekof] – božja ovčica, bubamara • Nȁša sam bõžega vȍleka h trãvi pak sam ga donȅsa pȕcici pokãzat. |
Božȉč | m. [jd. G Božȉča, mn. G Božȉčof] – kršćanski blagdan, dan na koji se slavi rođenje Isusa Krista, Božić • Ȉma sȅga, kȁk na Božȉč! |
Bȍžica | ž. [G Bȍžice] – varijanta ženskog imena Božena → Bȍža • Nȉgda se čȕdaj pȕcic zvȃlo Bȍža il Bȍžica. |
božȉčni | prid. [ž. božȉčna] – koji se odnosi na Božić, božićni • Navȋk nam je božȉčno vrȋme bȋlo nȃjlȉpše. |
božȉčnica | ž. [jd. G božȉčnice, mn. G božȉčnic] – 1. jabuka koja dospijeva o Božiću, 2. koja se poklanja po običajima uz Božić • Pȕcica je počrvẽnila kak božȉčnica. |
božȉkovina | ž. [jd. G božȉkovine, mn. G božȉkovin] – zimzeleni grm, božjakovina • Pȍjem h lȏzu nabrȁt božȉkovine, dȉ u bum pot krȉzbȃn. |
Bȍžo | m. [G Bȍže] – varijanta muškog imena Božidar • Bȍžo je prȅša h Brīscȅ. |
brȁč | m. [jd. G brȃča, mn. G brȃčof] – tamburaško glazbalo, bas-prim • Nȁfči se igrȁt brȃča. |
brȁča | ž. zbir. [G brȁče] – osobe rođene od istih roditelja, braća • Unã je imȁla čȕdaj brȁče i sestrĩ. |
brȃcek | m. umanj. [jd. G brȃceka, mn. G brȃcekof] – mali brat, braco → brȁt • Ščȅra se nam nȁrodi mãli brȃcek! |
Brȃco | m. [jd. G Brȃce] – muški nadimak → brȁt • Zovẽ se Nȉkola, a sȉ ga zovẽju Brȃco. |
brādȁ | ž. [jd. G brādȅ, mn. G brãt] – donja čeljust, brada; dlake na bradi kao ukras • Imȁ je čnu brȃdu. |
brȃjda | ž. [jd. G brȃjde, mn. G brȃjdi] – oblik rasta vinove loze, brajda • Htȉ sam se počȉnit, pak sam se sȅ pod brȃjdu. |
brãe | s. [jd. G brãa] – branje, berba → bȇrba • Ȍvo je lȉto brãe bȋlo dobrȍ. |