ž. [jd. G brȉskve, mn. G brȉskvi(h)/brȉsak] – breskva, plod i stablo • Trnãc je pȕn brȉskvi.

ž. umanj. [jd. G brȉskvice, mn. G brȉskvic] – 1. mala breskva, breskvica, 2. vrsta kolačića oblikovanih kao male breskve • Spȅkla sam pȕnu zdȉlu brȉskvic.

nesvrš. [prez. jd. 1. brȉjem, mn. 3. brȉjeju/brȉjedu, prid. rad. jd. m. brȉ] – 1. prikladnim oštrim priborom odstranjivati dlake s kože, brijati (se), 2. jako strugati, derati, hladiti (o vjetru) → brȉjat (se) • Brȉ sam se z brȉtvum, pak sam se porȉzo.

ž. [jd. G brȉtve, mn. G brȉtvi(h)] – oštar alat za brijanje, britva • Jezȉk joj je kȁj brȉtva!

ž. umanj. [jd. G brȉtvice] – britvica, žilet → brȉtva • Z brȉtvicum se pobrĩva.

s. [jd. G brivẽa] – velike dlake brade, zapuštena brada • Dȅ si porȉži tȏ brivẽe, nĩ mi tȏ lȋpo vȉdit!

nesvrš. [prez. jd. 1. brĩzgam, mn. 3. brĩzgaju/brĩzgadu, prid. rad. jd. m. brīzgȁ] – fućkati, zviždati • Cȕk je zdalȅkoga brīzgȁ.

m. umanj. [jd. G brižȋčka, mn. G brižȋčkof] – mali brijeg, brežuljak • Kȏmaj sam se spȑti na brižȋčak, kak je vrūčȅ.

ž. [jd. G bȑice, G bȑic] – naprava koja se stavlja životinji na njušku ili na gubicu (psu da ne grize); brnjica • Pȅs mȍre kȍga vgrȉznit, pak smo mu dȉli bȑicu.

m. [jd. G brkȁ, mn. G brkȏf] – 1. brk, 2. vrh stabla • Na brkȕ pȍplina tȉce dȉlaju gnīzdȍ.

svrš. [prez. jd. 1. bknem, mn. 3. bkniju/bknidu, prid. rad. jd. m. bknȉ] – uznemiriti se, trznuti se (o kravi) → zbknȉt • Krȁva se je bknila i skočȉla h lȕft.

ž. [jd. G brkovīnȅ, mn. G brkovĩn] – niti klipa kukuruza, „kukuruzna svila“ • Z brkovīnȅ smo si dȉlali mustãče i bȅbam lȁsi.

nesvrš. [prez. jd. 1. bȑl(j)am; mn. 3. bȑl(j)aju/bȑl(j)adu, prid. rad. jd. m. brl(j)ȁ] – brljati, loše raditi → zbrljȁt • Kȁj tȍ bȑlaš, dȅ se zaprȁf prĩmi poslȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. brlẽzgam, mn. 3. brlẽzgaju/brlẽzgadu, prid. rad. jd. m. brlēzgȁ] – pogr. govoriti gluposti, blebetati, baljezgati → blēzgȁt • Brlẽzgaš, bȍle da mučĩš.

m. [jd. G brȍcaka, mn. G brȍcakof] – torba koja se u opremi lovca, planinara itd. nosi preko jednog ramena • H brȍcaku si nesẽm gȁblec.

m. [jd. G brodārȁ, mn. G brodārȍf] – skelar, brodar • Brodãr me nĩ htȉ počȅkat, prȅšo je prȉk zi skȅlum.

ž. [jd. G brodarȉne] – naplata za vožnju skelom, brodarina • Fȇjst mi je nȁplati brodarȉnu.

nesvrš. [prez. jd. 1. brodãrim, mn. 3. brodãriju/brodãridu, prid. rad. jd. m. brodārȉ] – prevoziti skelom, brodariti • Cĩli je žȉvot brodārȉ.

s. [G Brodȉšča] – toponim • Brodȉšče je mȉsto na Harmȉci pri Sȕkli di se nȉgda napãjalo blȃgo, prȃlo rubjȇ i spȉra žītȁk, a decȁ su se tȁm rȁdi kũpali. Dȅnes je tȁm carȉna.

nesvrš. [prez. jd. 1. brõšem/brõham mn. 3. brõšeju/brõhaju/brõšedu/brõhadu, prid. rad. jd. m. brōhȁ] – jako, glasno kašljati • Prehlȁjen sam i jȃko brõšem.

m. [jd. G brojȁ, mn. G brȏj/brojȍf] – broj • Nȉkak ne mȍrem prečȉtat tẽ drȏbne brojȅ.

nesvrš. [prez. jd. 1. brȍjim, mn. 3. brȍjiju/bȑojidu, prid. rad. jd. m. brojȉ] – utvrđivati koliko ima čega ili koga uzimajući pojedinačno, brojiti → nabrojȉt, prebrojȉt, zbrojȉt (se) • Brojȉ sam pȋceke ščȅra, bȋlo ih je petnȃjst.

m. [jd. G brokȃta, mn. G brokȃtof] – vrsta tkanine, brokat • Z brokȃta ȉmam zȉšiti mȁntlin.

svrš. [prez. jd. 1. brȍknem, mn. 3. brȍkneju/brȍknedu, prid. rad. jd. m. brȍkni] – razvaliti, oštetiti • Tȁk je nahrȕpi na vrãta da ih je skȍrum brȍkni.