ž. [jd. G bilȉčine] – zemlja sivkaste boje • Lȁpor či si, bilȉčina či si, tĩ si mojã grȕda.

ž. [jd. G bilīnȅ, mn. G bilīnȉ] – 1. bjelina, 2. bijela vjenčanica • Mlãdenkina bilīnȁ bĩla je sȉm lĩpa.

nesvrš. [prez. jd. 1. bĩlim, mn. 3. bĩliju/bĩlidu, imp. jd. 2. bīlȉ, prid. rad. jd. m. bīlȉ] – 1. bojati zidove, krečiti, 2. bijeljeti se, 3. skidati koru, ljusku s krumpira, jabuke ili drveta → nabīlȉt, obīlȉt, pobīlȉt, zabīlȉt • Plȁfte se bĩliju kak su lȋpo oprãne. Bīlȉ krumpīrȅ, a jã bĩlim jãjca.

ž. [jd. G bȉlje, mn. G bȉlji(h)] – ženka domaće i divlje svinje; guda, prasica, krmača • Bȉlja je h kocȕ, pȍjem joj nalijȁt ščāvȅ.

m [jd. G biljāčȁ, mn. G biljāčȍf] – alat za skidanje tanke kore s bukovih ili vrbovih kolaca • Z biljāčȕm bĩlim kȍlje za tȑsje.

m. [jd. G bȉlmeza, mn. G bȉlmezih/bȉlmezof] – 1. onaj koji nije pametan; glupan, tupan, 2. glomazan čovjek, velike snage, sposoban da sve izdrži, na kojega ništa neće (bolest, zaraza) • Tã se bȉlmes ne mȍre nȉš nafčȉt.

ž. [jd. G biloglȃfke, mn. G biloglȃfkih] – pogr. žena svijetle kose • Zblȃjhala si je lȃsi, sȁt je biloglȃfka.

m. [jd. G biloglȃfca, mn. G biloglȃfcih/biloglȃfcof] – pogr. čovjek bijele kose • Ovȍga biloglȃfca z dalȅkog mȍreš vȉdit.

ž. [jd. G biloȗške, mn. G biloȗških] – bjelouška, vrsta neotrovne zmije • Biloȗška se je zavlĩkla h gmje.

ž. [jd. G bĩne, mn. G bĩnih] – dio kazališne građevine na kojemu se izvodi predstava; pozornica • Decȁ stojĩju na bĩni i deklamȋraju.

m. [jd. G bȋndeka, mn. G bȋndekih/bȋndekof] – onaj koji je sklon glupim postupcima, ob. na svoju štetu, bedak • Õf bȋndek je nȃpak oblĩko rȅklec.

ž. [jd. G bȉngulice, mn. G bȉngulic] – kuglica (samo u šaljivoj psovci) → bȉgulica • Ti tvojȕ bȉngulicu!

ž. [jd. G bȋrse, mn. G bȋrsi] – 1. skrama (vinska kiselina) koja se stvara u procesu njegovanja vina i podrumarenja, 2. vinska plijesan → bȇrsa • Vȏža je bȋla pȕna bȋrse.

m. [jd. G birtãša, mn. G birtãšof] – onaj koji drži birtiju ili radi u birtiji; birtijaš, krčmar, gostioničar • Nȁš birtãš nȉkomu nȅ da na vȅru.

ž. [jd. G birtašȉce, mn. G birtašȋc/birtašȉci(h)] – 1. vlasnica gostionice, 2. supruga gostioničara → birtãš • Birtašȉca ȉma bĩli fȅrtun.

prid. [ž. birtãška] – koji se odnosi na birtaša, kao birtaš, na način birtaša, gostionički, krčmarski • Ȉmaš prãvi birtãški pobelãr.

ž. [jd. G birtȉje, mn. G birtȉji(h)] – gostionica, krčma • Nĩ bȋlo birtȉje bez kȕhane rȁkje. Prȋ bȁbe nĩsu ȉšle sȃme h birtȉju.

m. [jd. G birtijãša, mn. G birtijãšof] – onaj koji drži birtiju ili radi u birtiji; krčmar, gostioničar → birtãš • Nȁš birtijãš se rȁt hȅca zi sȁkim.

ž. umanj. [jd. G birtȉjice, mn. G birtȉjici(h)] – mala gostionica, krčma → birtȉja • H tõj si birtȉjici ne mȍreš popȉt prãvoga vīnȁ.

m. [jd. G bȋsa, mn. G bȋsof] – gnjev, jarost, srdžba, bijes • Tẽri te je bȋs sȉm dopeljȁ?

ž. [G Bisȃgih] – toponim • Bisȃge su mȉsto na Svẽtomu Krīžȕ tȁk nazvãne po dũgim kožnãtim tȏrbam, kaj su ih nosȉli kat su hodȉli z blȃgum na sajȁm.

ž. pl. t. [G bisȃg(ih)] – dvostruka torba za konja • Imȁ je pȕne bisȃge sȅga.

ž. [jd. G bȉserke, mn. G bȉserkih] – vrsta male kokoši • Bȉserke su zletȉle na slȉvu.

uzv. – naredba konju da povuče kola • Rȉčko, bȋsta!