dogmāzȁt | svrš. [prez. jd. 1. dogmãzam/dogmãžem, mn. 3. dogmãzaju/dogmãzadu/dogmãžeju/dogmãžedu, prid. rad. jd. m. dogmāzȁ] – dogmizati, dopuzati • Gȑde kȁče dogmãžeju kjȃ do hȉže. |
dogodȁt se | [prez. jd. 1. dogȍdam se, mn. 3. dogȍdadu/dogȍdaju, pr. rad. dogodȁ se] – razviti se (o mladom u jajetu) • Kȁt se pȉščanci zvalĩju, ȕnda se mõraju pod kvȍčkum dogodȁt. |
dogȍdine | pril. – u godini koja slijedi za ovom, iduće godine • Nȁš bu dȅčec dogȍdine ȉša h škȏlu. |
dogodȉt se | svrš. [prez. jd. 1. dogodĩm, mn. 3. dogodĩju/dogodĩdu, prid. rad. jd. m. dȍgodi se] – dogoditi se → dogājȁt se • Mȍre se sȅga dogodȉt. |
dogorȉt | svrš. [prez. jd. 1. dogorĩm, mn. 3. dogorĩju/dogorĩdu, prid. rad. jd. m. dȍgori] – izgorjeti, dogorjeti • Ogȁ potȁhne kat drvȁ dogorĩju. |
dogotāvlȁt (dogotāvljȁt) | nesvrš. [prez. jd. 1. dogotãvl(j)am, mn. 3. dogotãvl(j)aju/ dogotãvl(j)adu, prid. rad. jd. m. dogotāvljȁ] – činiti (što) do kraja; završavati, zgotovljivati, dovršavati • Jȉlo skȕham, a decȁ si ga dogotãvljaju. |
dogovārȁt (se) | nesvrš. [prez. jd. 1. dogovãram, mn. 3. dogovãraju/dogovãradu, prid. rad. jd. m. dogovārȁ] – sporazumijevati se s kim, uspostavljati dogovor, dogovarati • Dogovãraju se kȁm buju jȕtri ȉšli. |
dȍgovor | m. [prez. jd. 1. dȍgovora, mn. G dȍgovorof] – 1. pismeni ili usmeni sporazum o međusobnim obvezama, dogovor, 2. sastanak koji se organizira radi sporazumijevanja i dogovaranja • Da tȏ mĩ rĩšimo, nĩ trȋba vȅč dȍgovorof. Brez dȍgovora nȉš! |
dogovōrȉt (se) | svrš. [prez. jd. 1. dogovõrim (se), mn. 3. dogovõriju/dogovõridu (se), prid. rad. jd. m. dogovōrȉ (se), prid. trp. jd. m. dogovõren, ž. dogovõrena] – dogovoriti se • Tȁk smo se dogovõrili. Kūpȉ bȕm tȗ hȉžu, tõ je zdȃvna dogovõreno. |
dogrȁbit | svrš. [prez. jd. 1. dogrȁbim, mn. 3. dogrȁbiju/dogrȁbidu, prid. rad. jd. m. dogrȁbi] – 1. dočepati se, dokopati se, zgrabiti, dograbiti, 2. grabljanjem privući bliže • Sȇno je dogrȁbi do mejāšȁ pak smu ga peljȁli domȏm. |
dogradȉt | svrš. [prez. jd. 1. dogradĩm, mn. 3. dogradĩju/dogradĩdu, prid. rad. jd. m. dȍgradi] – građenjem dodati, sagraditi još nešto uz već sagrađeno, dograditi • Kat jȍš dogradĩju jȅn kȃt, ȕnda bu hȉža lȉpša. |
dograjȅn | prid. [ž. dograjȅna] – koji je naknadno izgrađen, dograđen • Štȁla nȁm je dograȅna na stãru. |
dograjȇvat | nesvrš. [prez. jd. 1. dograjȇvam, mn. 3. dograjȇvaju/dograjȇvadu; prid. rad. jd. m. dograjȇva] – dograđivati → dogrādȉt • Kȁt smu kũpili još jednȏga pȁjceka, mõrali smo dograȇvat kotȁc. |
dogrijȃvat | nesvrš. [prez. jd. 1. dogrijãvam, mn. 3. dogrijãvaju/dogrijãvadu, prid. rad. jd. m. dogrijȃva] – dogrijavati → dogrijȁt • Nȉgdar ne dõjdeju na vrȋme na obȉt, fȕrt mȏram dogrijȃvat. |
dogrȉt | svrš. [prez. jd. 1. dogrȉjem, mn. 3. dogrȉjeju/dogrȉjedu, prid. rad. jd. m. dogrȉ] – dodatno grijati kako bi se postigla određena temperatura, dogrijati • Jȉlo se ohlādȉlo, mȏram ga dogrȉt. |
dohājȁt | nesvrš. [prez. jd. 1. dohãjam, mn. 3. dohãjaju/dohãjadu, prid. rad. jd. m. dohājȁ] – dolaziti • Jȅsen othãja, zȋma dohãja. |
dohȃjbat | svrš. [prez. jd. 1. dohȃjbam, mn. 3. dohȃjbaju/dohȃjbadu, prid. rad. jd. m. dohȃjba] – brzo, naglo doći • Kat nã ti brȋk dohȃjbaju, nȉkam ne mȍreju. |
dohlaputȁt | svrš. [prez. jd. 1. dohlapȕčem/dohlapȕtam, mn. 3. dohlapȕčeju/dohlapȕčedu/dohlapȕtaju/dohlapȕtadu, prid. rad. jd. m. dohlaputȁ] – 1. slučajno naići, 2. pren. dolepršati • Ščȅra su mi š čȉsta mȋra rođākȉ dohlaputȁli. |
dohraȇvat (dohraȋvat) | nesvrš. [prez. jd. 1. dohraȇvam, mn. 3. dohraȇvaju/ dohraȇvadu, prid. rad. jd. m. dohraȇva] – dohranjivati → dohranit • Svĩe dohraȇvam da čȋm prȋ zrãsteju. |
dohrānȉt | svrš. [prez. jd. 1. dohrãnim, mn. 3. dohrãniju/dohrãnidu, prid. rad. jd. m. dohrānȉ] – 1. uzeti na potpunu brigu i opskrbu do smrti (o ljudima), 2. hraniti dojenče drugom hranom (ako majka nema dovoljno vlastita mlijeka), 3. hraniti stoku u nekom uzrastu i težini do najpovoljnije težine, 4. dodati tlu hranjive sastojke → hrānȉt • Tȉ kaj nĩmaju nȉkoga, bojījȕ se dȏ ih bȕ dohrānȉ. Kȁt dohrãniju pȁjceke, ȕnda ih prodãju. |
dojadȉt | svrš. [prez. jd. 1. dojadĩm, mn. 3. dojadījȕ/dojadīdȕ, prid. rad. jd. m. dȍjadi] – dosaditi, dodijati, dozlogrditi, dojaditi • Cūckȉ mi dojadījȕ kȁj fȍrt lȁjaju. |
dojavȉt | svrš. [prez. jd. 1. dojavĩm, mn. 3. dojavījȕ/dojavīdȕ; prid. rad. jd. m. dȍjavi] – javiti komu kakvu vijest ili informaciju (često u povjerenju), dojaviti • Onĩ dojavīdȕ kȁd buju dȍšli k nȁm. |
dojavljȇvat | nesvrš. [prez. jd. 1. dojavljẽvam, mn. 3. dojavljẽvaju/ dojavljẽvadu, imp. jd. 2. dojavljẽvaj, prid. rad. jd. m. dojavljȇva] – dojavljivati • Sūsȅdi mi dojavljẽvaju kat škōrcȉ ȉdedu f tȑsje, tȁki ih pȍjem tȉrat. |
dȏjdek | m. [jd. G dȏjdeka, mn. G dȏjdekof] – onaj koji je došao u novi kraj, onaj koji nije starosjedilac, pridošlica, doseljenik → dotepēnȁc • Pri nȁs je dȍst dȏjdekof zi sȉh strãn. |