pril. – do ove godine • Dȉla je h fabrȉki dolȉtos.

nesvrš. [prez. jd. 1. dolĩvam, mn. 3. dolĩvaju/dolĩvadu, prid. rad. jd. m. dolīvȁ] – dodavati tekućine, još lijevati ondje gdje je već uliveno, lijevanjem dodavati koliko se još želi ili koliko je potrebno; dolijevati → līvȁt • Jūhȁ se pokīpȉla, mȏram u fȍrt dolīvȁt. Nãj dolīvȁt vũlje na ogȁ.

svrš. [prez. jd. 1. dolũtam, mn. 3. dolũtaju/dolũtadu, prid. rad. jd. m. dolūtȁ] – lutajući doći, dolutati • Čȕdaj pũt znājȕ dolūtȁt cūckȉ.

m. [prez. jd. 1. dȏaka, mn. 3. dȏakof] – vjetar koji puše s nizine na brdo • Ščȅra je pūhȁ dȏak.

m. [jd. G dȏma, mn. G domȏf/dȏmi(h)] – 1. ambijent stanovanja, kuća, dom, 2. ustanova namijenjena za rad neke organizacije ili za smještaj osoba • V nȁšem krȁju je domȏf za dȅcu i za betẽžne ljȗdi.

pril. – kod kuće, kući, doma • Dȍma sam pozābȉla zẽt rȍglje.

prid. [ž. domãča] – koji je izrađen u domu (kući) i služi u kući, domaći • Domãče kobãse su nȁvik bȍlše nek unẽ zi štacũna.

ž. [jd. G domačȉje, mn. G domačȉjih] – kuća s gospodarskom zgradom i okućnicom, domaćinstvo → domovȉna • Fãliju se da je ȉhova domačȉja nȃjvȅkša i nȃjvridnȉja f cȋlom selȕ.

m. [jd. G domačȋna, mn. G domačȋnof] – 1. a. glava obitelji, onaj koji upravlja domom, b. onaj koji je privržen domu, koji dobro vodi dom, c. onaj koji ugošćuje ili prima goste, 2. onaj koji se po dužnosti brine za neku zgradu, prostorije i sl.; domar, 3. etnol. onaj koji je i u počasti na prvom mjestu neke svečane priredbe ili prigode; domaćin • V jȅninoj hȉži nĩ trȋba vȅč domačȋnof, jȅn je dȍst.

svrš. [prez. jd. 1. doma(r)šĩram, mn. 3. doma(r)šĩraju/doma(r)šĩradu, prid. rad. jd. m. doma(r)šīrȁ] – doći brzim, oštrim korakom, domarširati • Domašĩrala je i fȇjst me zišpȍtala.

svrš. [prez. jd. 1. domenĩm se, mn. 3. domenījȕ/domenīdȕ se, prid. rad. jd. m. domēnȉ se] – dogovoriti se • Lȋpo smo se domēnȉli, a ȕnda me je fkȁni.

svrš. [prez. jd. 1. domȉslim se, mn. 3. domȉsliju/domȉslidu se, prid. rad. jd. m. domȉsli se] – dosjetiti se • Kȏmaj sam se domȉsli kȁk tȏ naprȁvit.

m. [jd. G domištrȁnta, mn. G domištrȁntof] – onaj koji pomaže svećeniku za vrijeme mise i drugih liturgijskih obreda, ministrant • Dvȋ lȉti sam bȉ domištrȁnt h cĩrkvi.

nesvrš. [prez. jd. 1. domištrȋram, mn. 3. domištrȋraju/domištrȋradu, prid. rad. jd. m. domištrȋra] – pomagati svećeniku za vrijeme mise i drugih liturgijskih obreda, ministrirati → domištrȁnt • Sȁku nedȉlju na mȁši domištrȋram.

svrš. [prez. jd. 1. domȍrem se, mn. 3. domȍreju/domȍredu se, prid. rad. jd. m. domȍga] – postići, steći; domoći se • Kȁt se domȍreju bogȃtstva, ȕnda su gizdȁvi.

pril. – u smjeru kuće, kući, doma • Snȍčka su se vȑnili domȏm s pūtȁ.

m. [jd. G domorȏca, mn. G domorȏcof] – starosjedilac iz nekoga kraja, onaj koji je starinom u tom kraju, domorodac • Ũn je prãvi domorȏdac, f tȏm selȕ žīvȉ odnavȋk i sȉ jȅngovi.

ž. [jd. G domovȉne, mn. G domovȋn] – 1. zemlja rođenja, zemlja podrijetla, zemlja kojoj čovjek pripada po svojim pravima ili po osjećajima, domovina, 2. kuća s gospodarskom zgradom i okućnicom, domaćinstvo → domačȉja • Jã ȉdem na svojȕ stãru domovȉnu.

nesvrš. [prez. jd. 1. donãšam, mn. 3. donãšaju/donãšadu, prid. rad. jd. m. donāšȁ] – prenijeti što od nekud, uručiti komu, donositi • Mȁčke fȍrt domȏm donãšaju mȉše.

pril. – do neke mjere; djelomično, unekoliko, donekle • Donȅkle smo zrȉhtali hȉžu, mȍremo se hselȉt.

svrš. [prez. jd. 1. donesẽm, mn. 3. donesējȕ/donesēdȕ, prid. rad. jd. m. donȅsa] – donijeti → donāšȁt • Kȁt pȍješ na svȃrbu, trȋba donȅst dȃr.

pril. – prije noći, do noći • Donȍči bȕmo dȍšli domȏm.

pril. – dondje • Doonũda smo ȉšli pȉšice, a ȕnda na cȕk.

ž. [jd. G dobĩ, mn. G dȏp/dobĩ(h)] – razdoblje u ljudskom životu, dob • Dȍša si na svojȕ dȏp pȁk se sȁt mȍreš ženȉt.