nesvrš. [prez. jd. 1. drĩpl(j)em/drĩpam, mn. 3. drĩpl(j)eju/drĩpl(j)edu/drĩpaju/drĩpadu, prid. rad. jd. m. drīpȁ] – 1. imati proljev, 2. govoriti gluposti • Najȉ se je grȉžavoga sadjȃ, i sȁt drĩplje. Nȃj drīpȁt, lȋpo povĩdaj.

ž. [jd. G drȋske, mn. G drȋskih] – učestalo pražnjenje crijeva u obliku vrlo rijetke stolice, proljev • Nȉkaj im je naškȍdilo pȁk ȉmaju drȋsku.

m. [jd. G drišāljkȁ mn. G drišãljkof] – drveni ili metalni alat za gnječenje šljiva ili grožđa • Zi želȉznim drešãljkum klȁčim grõjzje.

nesvrš. [prez. jd. 1. derẽm, mn. 3. derējȕ/derēdȕ, prid. rad. jd. m. dȑ] – 1. skidati kožu sa životinje; guliti, 2. upotrebom trošiti; habati, rabiti (ob. o odjeći i obući), 3. pren. bezdušno i bez milosti iskorištavati, pretjerati s cijenom; izrabljivati, derati • Čũvaj si šȏlene, nãj ih tȁk drĩt.

ž. [jd. G drȉte, mn. G drȋt/drȉti] – postolarski konac • Žȃklec sam kȑpo z drȉtum.

pril. – izravno, ravno • Kȁd buš ȉšla v Drĩe, sȁmo se drȉto pȅljaj.

s. [jd. G drĩva] – 1. drvo, 2. drveće • Priprȁvili smo si kȕp drĩva za kūrȉt h špȍrotu. Na drĩvu si tȉce dȉlaju gnĩzda.

m. [jd. G drȋva, mn. G drȋvih] – dugogodišnja biljka s deblom i korijenom, stablo, drvo • Tȏ je drȋvo odjempũt zrãslo.

nesvrš. [prez. jd. 1. drlȇncam, mn. 3. drlȇncaju/drlȇncadu, prid. rad. jd. m. drlȇnca] – dovoditi u ritmičko kretanje s jedne strane na drugu; njihati, ljuljati (ob. dijete), zibati • Dītȅ nȉkak da zaspĩ, a tȁk ga lȋpo drlȇncam. Drlȇncali smo se na kõli kaj je cȉsta pȕna jȃm.

nesvrš. [prez. jd. 1. dȑmam, mn. 3. dȑmaju/dȑmadu, imp. jd. 2. dȑmaj, prid. rad. jd. m. dȑma] – 1. upotrebom snage činiti da se što njiše, ljulja s jedne strane na drugu u naglim pokretima, čvrsto ili na mahove tresti ili potresati, 2. a. tresti (se), b. voziti se vozilom koje se drma ili trese, 3. pren. iron. voditi glavnu riječ; zapovijedati • Dȑmaju ž ĩm kȁk hȍčeju, a unȉ sȁmo mučĩju.

nesvrš. [prez. jd. 1. drmĩm, mn. 3. drmĩju] – nezainteresirano stajati na mjestu • Kȁj tu sȁmo drmĩš?

nesvrš. [prez. jd. 1. dȓndam (se), mn. 3. dȓndaju/dȓndadu (se), prid. rad. jd. m. dȓnda (se)] – 1. tresti se, drmati se u vožnji, 2. presti (o mački) • Māčkȉ sidĩju pȍlek špȍrota i dȓndaju. Cĩli dȃn se f cȗgu dȓndam.

m. [jd. G drobīšȁ, mn. G drobīšȍf] – sitan metalni novac, sitniš • Pȕn pobelãr ȉmam drobīšȁ.

nesvrš. [prez. jd. 1. drobĩm, mn. 3. drobĩju/drobĩdu, prid. rad. jd. m. drȍbi] – 1. sitniti, mrviti, 2. pren. govoriti gluposti • Kamẽe drobĩju, ȕnda tarȁcaju cȉste. Drobĩš bedastȏče.

prid. [ž. drõbna] – 1. koji se sastoji od malih dijelova ili čestica; izmrvljen, smljeven ili stučen, 2. koji je po građi tijela ispod prosječnog, nježan, 3. koji je bez većeg značenja; neznatan, sitan • Ȍvo dītȅ je tȁk drõbno.

ž. [jd. G drobnīnȅ, mn. G drobnīnȉ(ih)] – unutarnji organi peradi i domaćih životinja koji se pripremaju za jelo, iznutrice • Kat smo zaklȁli pȉceka, jȉli smo pȋcekovu drobnĩnu zi žgāncȉ.

m. [G Drobnolȉsa] – toponim • V Drobnolȉsu su posȉjani rȉpa i korẽe, a tȏ je prȁma Sȕkli z lĩve strãni nãsipa, h Drĩu i Kljūčȕ.

ž. [jd. G droftȉne, mn. G droftȋn(h)] – sitan dio, vrlo mala količina čega; mrva • Poberȉ sȅ droftȉne zi selȁ, grȋh je hȉtat po podȕ.

ž. umanj. [jd. G droftīnkȅ, mn. G droftīnkȉ] – mrvica → droptĩnka • Dȅ glēdȉ kȁk jĩš tã krȕh, sȅ ti droftĩnke opȁdaju posũt.

m. [jd. G drōkȁ, mn. G drōkȍf/drōkȉ(h)] – komad stare iznošene robe, dronjak • Na nãjži ȉmamo sȉkakvih drōkȍf.

nesvrš. [prez. jd. 1. drȏncam se, mn. 3. drȏncaju/drȏncadu se, prid. rad. jd. m. drȏnca] – tresti se u vožnji → drndat • Drȏncali smo se skȍro cȋli dȃn h ȁtobusu.

m. [jd. G drobȁ, mn. G drobȏf] – 1. želudac i crijeva u ljudskom i životinjskom tijelu, trbuh, 2. nutrina čega velikog; utroba • S pȃjceka smo zvȁdili drȏp.

ž. [jd. G droptȉne, mn. G droptȋni(h)] – sitan dio, vrlo mala količina čega; mrva → droftȉna • Tȉcam na oblȍk mȅčem droptȉne krȕha.

ž. umanj. [jd. G droptĩnke, mn. G droptĩnki] – mrvica → droftĩnka, droptȉna • Pot stolȕm su droptĩnke krȕha.