duhã

ž. [jd. G duhẽ, mn. G duhĩ(ih)] – 1. miris, 2. neugodan miris, smrad • Rȏžice ȉmaju lĩpu duhũ. H štȁli je gdȁ duhã.

duhȃn

m. [jd. G duhȃna, mn. G duhȃnof/duhȃni(h)] – biljka duhana prerađena za pušenje, šmrkanje i žvakanje, duhan • Bȃguš je smrdljȋvi duhȃn.

dȕhat

nesvrš. [prez. jd. 1. dȕham, mn. 3. dȕhaju/dȕhadu, prid. rad. jd. m. dȕha] – 1. širiti oko sebe miris, 2. osjetilom njuha reagirati na nadražaj mirisa, 3. odisati nekim mirisom • Jãjca vȅč dȕhaju. Pesȉ dȕhaju jȉlo, a ȍnda ga jīdȕ. Dȕha je tã smrȃt, pak mu je dȍšla slablĩna.

dȕk

prid. [ž. dȕga] – koji je dugačak, dug • Poglȅ kak je tã cȗk je dȕk.

dȕkat

nesvrš. [prez. jd. 1. dȕčem, mn. 3. dȕčeju/dȕčedu, prid. rad. jd. m. dȕka] – poskakivati, živo plesati; skakati, hopsati, đipati → đīpȁtNe mȍrem tȁk dȕkat kak tĩ mȍreš.

dȕknit

svrš. [prez. jd. 1. dȕknem, mn. 3. dȕkneju/dȕknedu, prid. rad. jd. m. dȕkni] – odbaciti se naglo s jednog mjesta na drugo, skočiti • Dȕkni je z lȏjtre i ftȑgo si je rȗku.

dȕma

ž. [jd. G dūmȅ, mn. G dumĩ(h)] – 1. sposobnost čovjeka da misli, shvaća i prosuđuje; inteligencija, razum, um, 2. prirodna sposobnost, nadarenost za što, 3. sjećanje, moć sjećanja, pamćenje; pamet • Nĩma f glãvi ni mȁlo dūmȅ, da mȍre kȁj rezmȉslit.

dȕmast

prid. [ž. dȕmasta] – koji je pomalo ili malo glup; priglup • Nȉš si ne zapȃmti, kat je dȕmast.

dūmȉt

nesvrš. [prez. jd. 1. dumĩm, mn. 3. dumĩju/dumĩdu, prid. rad. jd. m. dūmȉ] – samovati, čamiti → jūmȉtStãri dȉda ne mȍre nȉš dȉlat, pak pri špȍrotu dumĩ.

dȗmlek

m. [jd. G dȗmleka, mn. G dȗmlekof] – glupan, budala • Dȗmleku je hȁjt dȍšlo z rȉti h glȃvu.

dȗnda

ž. [jd. G dȗnde, mn. G dȗndi(h)] – priglupa žena, glupača • Či oj bȍl rastumačẽvaš, ta dȗnda sȅ mȁ rȁzmi.

dȕnklin

m. [jd. G dȕnklina, mn. G dȕnklinof] – mračna, tamna prostorija • Kak mȍreju žīvȉt f tõm dȕnklinu, ne vȉdiju ni sȗnca ni mȉseca.

dȕnst

m. [jd. G dȕnsta, mn. G dȕnstof] – para pri kuhanju, obično neugodna mirisa • F tȍm dȕnstu ne mȍrem dȉhat.

dȗnstat (se)

nesvrš. [prez. jd. 1. dȗnstam (se), mn. 3. dȗnstaju/dȗnstadu (se), prid. rad. jd. m. dȗnsta (se)] – 1. kuhati u pari, kuhati tako da se dobije dunst; pirjati, dinstati, 2. pren. kuhati se, biti izložen velikoj vlazi u toploj prostoriji, 3. pogr. razmišljati • Zišvȉcani su kȁk se dȗnstaju h tȍj vručīnȉ.

dȕnstpapĩr

m. [jd. G dȕnstpapīrȁ, mn. G dȕnstpapīrȍf] – impregnirani papir za zatvaranje staklenki sa zimnicom • Z dȕnstpapīrȕm zapȉram flȁšice s kiselĩnum.

duplẽnka

ž. [jd. G duplẽnke, mn. G duplẽnki(h)] – boca od dvije litre • V duplẽnki je sprȃvljena drožđẽnka.

duplicȋrat

nesvrš. [prez. jd. 1. duplicȋram, mn. 3. duplicȋraju/duplicȋradu, prid. rad. jd. m. duplicȋra] – udvostručivati, duplati, stvoriti duplo • Cĩnu mi duplicȋraju, a nĩ bȉ prvĩč tȁkaf račũn.

dȕplični

prid. [ž. dȕplična] – dvostruki, dupli • Jednȁ kȍkoš nesẽ dȕplična jãjca.

dȕplit (dȕplat)

nesvrš. [prez. jd. 1. dȕplim/dȕplam, mn. 3. dȕpliju/dȕplidu/dȕplaju/dȕpladu, impr. jd. 2. dȕpli/dȕplaj; prid. rad. jd. m. dȕpla] – duplati, stvoriti duplo → duplicȋratDȕplim buhãč kad ga kupȕjem.

dupljãk

m. [jd. G dupljākȁ, mn. G dupljākȍf] – boca od dvije litre → duplẽnkaNa nãjži ȉmamo čȕdaj dupljākȍf.

dũpst

nesvrš. [prez. jd. 1. dūbȅm, mn. 3. dūbȅju/dūbȅdu, prid. rad. jd. m. dūbȁ] – upotrebom prikladnog oštrog oruđa napraviti udubinu, raditi rupu, dupsti • Mȏramo glȉboko dũpst da posadĩmu hrȕšku.

durȁncija

ž. [jd. G durȁncije, mn. G durȁncijih] – sorta tvrde breskve • Durȁncija je tdȁ brȉskva.

dȕrat

nesvrš. [prez. jd. 1. dȕram, mn. 3. dȕraju/dȕradu, prid. rad. jd. m. dȕra] – podnositi, trpjeti • Jã tȏ vȅč ne mȍrem dȕrat!

dȗrak (dȗrek)

m. [jd. G dȗraka, mn. G dȗrakof] – vrsta kartaške igre • Mȗži se hvȇčer rȁdi kȃrtaju dȗreka.