nesvrš. [prez. jd. 1. dijãčim, mn. 3. dijãčiju/dijãčidu, prid. rad. jd. m. dijãči] – pjevati molitvu → djāčȉt • H nedȉlju je pȍp na mȁši dȕgo dijãči.

ž. [jd. G dijobẽ, mn. G dijobĩ/dijobȉh] – djelidba, dioba • Brȁti su f hȉži imȁli dijobȕ.

ž. [jd. G dīkȅ, mn. G dĩk/dĩki(h)] – ponos, dika • Velĩ da mu je sȋn nȃjvȅkša dīkȁ.

ž. [jd. G diklẽ, mn. G dȉkli(h)] – služavka → dȅkla • Zi selȁ su deklȉne ȉšle gospãm za dȉkle.

s. [jd. G diklȇhca/diklȇšca] – djevojčica → deklȅsica, deklȉnica, ditȇšce • Poglȇ kȁk je lĩpo diklȇšce.

m. [G Dĩlca] – toponim • Dĩlac je grȕnt h Ladũču nazvȃn po čovȉku tẽri je rȁt dȉla, pak su ga zvȃli Dĩlac.

m. [jd. G dȉlka, mn. G dȉlkof] – manji dio, dijelak, djelić • Jȅn dȉlak tȑsja nĩ posȁjen, ostȁ je pȗst.

m. [jd. G dȉlanca, mn. G dȉlancof] – 1. dobar radnik, 2. vino dorađeno s vodom i šećerom, patvoreno vino • Ũn je prãvi dȉlanac, sȅ znȃ dȉlat. H pinȉci ȉma dvȋ vȏže dȉlanca.

nesvrš. [prez. jd. 1. dȉlam, mn. 3. dȉlaju/dȉladu, prid. rad. jd. m. dȉla] – 1. raditi, 2. biti zaposlen, baviti se nekom djelatnošću kao zanimanjem • Dȉla sam dvȁjst lȋt h fabrȉki vȗlja.

[jd. G dȉlafca, mn. G dȉlafcof] – dobar radnik → dȉlanac • Prȋdan je dȉlavac, sȅ naprȁvi.

m. [jd. G dȉlbera, mn. G dȉlberof] – dečko, momak; ljubavnik • Ȉšče si dȉlbera, ftȉla bi se oženȉt.

s. [jd. G dileȃ, mn. N dileȃ] – 1. dijeljenje imovine, 2. računska radnja, dijeljenje → dilȉt (se) • Z brȁtum ȉmam dileȇ grȕnta i hȉže. Zbrãjae mu ȉde, a dileȇ nȉkak.

m. [jd. G dilȇna, mn. G dilȇnof/dilȇni(h)] – vrsta poluvunene tkanine • Bljũza mi je zȉšita od dilȇna.

nesvrš. [prez. jd. 1. dilĩm (se), 3. dilījȕ/dilīdȕ (se), prid. rad. jd. m. dȉli (se)] – 1. a. raščlanjivati na manje komade po nekom smislu ili omjeru, dijeliti, b. mat. izvoditi operaciju dijeljenja, c. zajednički koristiti, upotrebljavati, 2. davati (što) od nečega većeg, brojnijeg ili cjelovitijeg, dijeliti (se) • Sȅ kȁj ȉmam dilĩm z brȁtum.

s. [jd. G dȉla] – posao, djelo • Bȏk prekrīžȉ dȉlo i težȃke!

s. [jd. G dilovjȃ, mn. G dilovjȏf] – jelo koje se daje gostima nakon svadbe za doma • Dȃli su mi svȃrbenog dilovjȃ domȏm za dȅcu.

m. [jd. G dȉma, mn. G dimȏf/dȉmi(h)] – dim • Z brȋga je vȉdit dȉm, nȉkaj se vȕžgalo.

nesvrš. [prez. jd. 1. dȉmim, mn. 3. dȉmiju/dȉmidu, imp. jd. 2. dȉmi, prid. rad. jd. m. dȉmi, trp. jd. m. dȉmlen, ž. dȉmlena] – 1. dimiti, sušiti, 2. pušiti → kadȉt, 3. pren. bježati • Mĩ sȁku zȋmu dȉmimo mȇso. Fȍrt dȉmi tẽ cigarȅtline. Dȉmi da te ne hlovĩm! Ȉmamo dȉmlenoga špȅka za jȉst.

m. [jd. G dȉmačara, mn. G dȉmačarof] – dimnjačar → rajfingȋrač • Či zistȁneš dȉmačara, mȍraš se prijȇt za gȕmp.

m. [jd. G dȉmaka, mn. G dȉmakof] – otvor u obliku šupljeg zidanog stupa, cijevi i sl. kroz koji se iz zatvorene prostorije odvodi dim, dimnjak → rȃjfing • Z dȉmaka se fȇst kadȉ.

m. [jd. G dȉnara, mn. G dȉnarof] – 1. novac, 2. dinar, valuta koja se u raznim razdobljima koristila na ovim prostorima • Imȁla sam čȕdaj dȉnarof i sȅ sam zatȅpla. Sȅ gledĩju čez dȉnar kȁk su lȁkotni. Bȏgi su i sȁki dȉnar okrēčȅju da mȍreju prežīvȉt.

ž. [jd. G dȉnd(e)rlice, mn. G dȉnd(e)rlic] – 1. haljina napuhnutih kratkih rukava, austrijska i bavarska gradska i seoska nošnja; dindrlica, 2. pren. neukusna haljina, seljački kroj haljine • Pȕcica ȉma tȁk lĩpu dȉnderlicu, a fȅrtušek je jȍš lȉpši.

nesvrš. [prez. jd. 1. dȋngam, mn. 3. dȋngaju/dȋngadu, imp. jd. 2. dȋngaj, prid. rad. jd. m. dȋnga, prid. trp. jd. m. dȋngan, ž. dȋngana] – postati nemiran, uznemiravati se • Vȅč me je pȍčelo dȋngat, mȍram ĩt domȏm, a nȉkak me ne pustījȕ.

svrš. [prez. jd. 1. dȉnstam, mn. 3. dȉnstaju/dȉnstadu, imp. jd. 2. dȉnstaj, prid. rad. jd. m. dȉnsta, prid. trp. jd. m. dȉnstan, ž. dȉnstana] – kuhati na pari ili na malo vode, pirjati • V rȁjgli dȉnstam svȉetinu, ȉmamo rȁtae. Za obȉt sam priprȁvila dȉnstano zẽlje i pečẽno mȇso.