prid. [ž. flȅkava] – koji je pun mrlja, zamrljan → flȅkast • Sȁ mi je ȍprava flȅkava ot vȋših.

s. [jd. G flȅkaa] – lizanje jezikom (o mački) → flȅkat • Flȅkae mlīkȁ mȁcekim je fȇst fĩno.

prid. [ž. flȅkasta] – zamrljan → flȅkaf • Kȋkla joj je bĩla sȁ flȅkasta kȁj se zašprīcȁla z kobãsum.

nesvrš. [prez. jd. 1. flȅkam, mn. 3. flȅkaju/flȅkadu, prid. rad. jd. m. flȅka] – jezikom prelaziti preko čega, lizati • Māčkȉ flȅkaju zi zdȉlice mlīkȍ.

m. [jd. G flȇša, mn. G flȇšof] – elektronska naprava kojom se proizvodi bljesak za fotografiranje; bljeskalica • Vȕžg je flȇš i tȁk me je poslȋka.

prid. [ž. flȅtna] – okretan, spretan, brz • F sȁkomu poslȕ je flȅtan.

ž. [jd. G flȅtnosti] – okretnost, spretnost • Sȁki nĩma flȅtnosti kȁk u ũn ȉma.

ž. [jd. G flȋčke, mn. G flȋčk(ih)] – nemoralna, laka žena, prostitutka → fȁnfulja, flȗndra • Sȉgdi ȉma flȋčkih, a ovã je nȃjgȍrja. Flȋčka ga se je prijẽla i nȅ bu je se tȁk lȁhko rīšȉ.

m. [jd. G flȉglina, mn. G flȉglinof] – prozorsko krilo • Tȉšljar dȉla nõve flȉgline za oknȁ.

m. [jd. G flȉka, mn. G flȉkof] – brzi udarac • Zgrȁbi ga je i flȉk za vȗho.

svrš. [prez. jd. 1. flȉknem, mn. 3. flȉkneju/flȉknedu, imp. jd. 2. flȉkni, prid. rad. jd. m. flȉkni] – 1. udariti brzim i kratkim udarcem, 2. pren. pasti • Tȁk je z lȏjtre flȉkni kȁj zrȉla hrȗška.

s. [jd. G flȉskaa] – pljuskanje → flȉskat • Pȁzi se, sȁt bu flȉskaa!

nesvrš. [prez. jd. 1. flȉskam, mn. 3. flȉskaju/flȉskadu, prid. rad. jd. m. flȉska] – 1. pljuskati, davati pljuske, 2. tući po stražnjici (ob. za djecu) • Nȃjte ga tȁk flȉskat, tõ ga bolĩ.

svrš. [prez. jd. 1. flȉsnem, mn. 3. flȉsneju/flȉsnedu, imp. jd. 2. flȉsni, prid. rad. jd. m. flȉsni] – pljusnuti, dati pljusku → flȉskat • Tȁk me je flȉsni da sam se obȑnila na drȗgu strãn.

m. [jd. G flȉspapīrȁ, mn. G flȉspapīrȍf] – ukrasni, prozirni, vrlo tanak papir – Tȁšega papĩra nĩ kȁk je flȉspapĩr.

ž. [jd. G flȍbertice, mn. G flȍbertic] – malokalibarska puška • Z flȍbertice pȕca i restirȃva tȉce f šenȉci.

ž. [jd. G flȏjse, mn. G flȏjsih] – žena sklona nemoralu → fȁnfulja, flȋčka, flȗndra • Tȁkve flȏjse nĩ nȉgdi kȁj je unã.

s. [jd. G flȏjsaa] – vucaranje → flȏjsat se • Dȍst je tȍga flȏjsaa!

nesvrš. [prez. jd. 1. flȏjsam se, mn. 3. flȏjsaju/flȏjsadu se, prid. rad. jd. m. flȏjsa se] – potucati se, vucarati se, tepsti se • Jȅnine čȇri se navȅliko flȏjsaju okȏlo.

m. [jd. G flȍka, mn. G flokȏf/flȍki(h)] – kolac za označavanje na tlu • Nȃjprȋ se s flȍki trȋba oznāčȉt dȉ se bu kopȁ fundamȅnt.

m. [jd. G flȏra, mn. G flȏrof] – crni trak na odjeći, znak žalosti za pokojnikom • Za mrlȋčum si mȅčeju flȏre na škrljãk ȉl na rukãf.

– varijanta muškoga imena Florijan • Flȍrek je bȉ fĩni mesãr.

svrš. [prez. jd. 1. flovĩm, mn. 3. flovĩju/flovĩdu, prid. rad. jd. m. flȍvi] – uhvatiti ili ubiti u lovu (divljač); upecati (ribu), uloviti → hlovȉt, vlovȉt • Kȁt vrȁne flovĩdu pȉšče, odnesẽju ga prȍč. Škãac se zaletȉ i flȍvi je gȗseka.

ž. [jd. G flȗndre, mn. G flȗndri(h)] – žena sklona nemoralu → fȁnfulja, flȋčka, flȏjsa • Sȁkojačkih flȗndrih se smũca okȏlo.