svrš. [prez. jd. 1. hȑknem, mn. 3. hȑkneju/hȑknedu, prid. rad. jd. m. hȑkni] – udariti, lupiti, dati udarac, zadati udarac, hrknuti • Tȁk ga je hȑknia da je mȃm opȁ nãkla.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȓmbam, mn. 3. hȓmbaju/hȓmbadu, prid. rad. jd. m. hȓmba] – naporno raditi • Po cȋle dȃne hȓmbaju, hvȇčer su čȉsto hȋn.

nesvrš. [prez. jd. 1. hromȍčem/hromȍtam (se), mn. 3. hromȍčeju/hromȍtaju/hromȍčedu/hromȍtadu (se), prid. rad. jd. m. hromotȁ (se)] – zračnom strujom vrtjeti snažno u krug, podizati vrtloge; vrtložiti, kovitlati (se) • Ȍblaki se nȉkak hromȍtaju, sprãvlja se gȍdina.

s. [jd. G hrõpaa, mn. 3. hrõpaof] – teško kašljanje → hrōpȁt • Za hrõpae mi pomȍre šīpkȍf i lȉpof čãj.

nesvrš. [prez. jd. 1. hrõplem, mn. 3. hrõpleju prid. rad. jd. m. hrōpȁ] – teško i šumno disati i kašljati proizvodeći hrapav šum iz pluća, hripati, hroptati • Donȅsa sam vrãštvo, kaj mi decȁ hrõpljeju.

ž. [jd. G hȑpe, mn. G hp/hȑpih] – 1. gomila, hrpa, kup, 2. pren. prevelika ili nepoželjno velika količina čega → kȕp • Na dvorȉšču je hȑpa smetjȃ.

prid. [ž. hrptẽna] – koji se odnosi na hrbat → hrbȁt, hrptȉšče • Bolĩ me hrptẽna kȏst.

s. [jd. G hrptȉšča, mn. G hrptȉščof] – 1. hrbat; leđa; hrptenica, hrptenjača, 2. a. istaknut duguljast dio planine, brda ili gorja; grbina, b. ono što se može usporediti s leđima, što je na zadnjoj, leđnoj strani • Opȁ sam s hrȕške i natũka sam si hrptȉšče.

prid. [ž. hȑskava] – koji hrska, hrskav • Šalȃta kristãlka je fĩna hȑskava.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȓskam, mn. 3. hȓskaju/hȓskadu, prid. rad. jd. m. hȓska] – proizvoditi šum kao što ga proizvodi nešto lako lomljivo ili krhko; hruskati, hrskati • Vȉverice pobȋraju orȉhe i lȉšake kaj ih hȓskaju.

ž. [jd. G hȑži] – raž, vrsta žitarice • Požȁjenu hȓš pȅljamo na drȇš mlātȉt.

nesvrš. [prez. jd. 1. hrũstam, mn. 3. hrũstaju prid. rad. jd. m. hrūstȁ] – 1. grickati 2. hruskati, hrskati → hȓskat • Hrūstȁli smo slãtku kȍricu okrȃjka krȕheka.

nesvrš. [prez. jd. 1. hrũstim se, mn. 3. hrũstiju/hrũstidu se, imp. jd. 2. hrūstȉ, prid. rad. jd. m. hrūstȉ se] – groziti se, prijetiti • Fȍrt mi se hrũstiju da me bȕju stũkli.

ž. [jd. G hrȕške, mn. G hrȕšak/hrȕški] – kruška • Hrȕške su dozorȉle i opȁdaju nãkla.

m. [jd. G hrȕškofca, mn. G hrȕškofcof] – liker od kruške, kruškovac • Hrȕškovac je fĩna, slãtka pijȁča.

ž. [G Hrvãcke] – Hrvatska • Hrvãcka je nȁša lĩpa zemljȉca.

prid. [ž. hrvãcka] – koji se odnosi na Hrvatsku, hrvatski • Hrvãcki grȃdi su lĩpi, tȏ sȉ povĩdaju. Lȉtos smo posȉjali vȅč žlȁkof hrvãcke dȉteline.

m. [jd. G Hrvãta, mn. G Hrvãtof] – stanovnik ili državljanin Hrvatske, pripadnik hrvatskoga naroda, Hrvat • Mĩ smu Hrvãti.

ž. [jd. G Hrvatĩce, mn. G Hrvatĩc(ih)] – stanovnica ili državljanka Hrvatske, Hrvatica → Hrvãt • Jã sam Hrvatĩca.

s. [jd. G hȑzaa, mn. G hȑzaof] – rzanje → hȑzat • Zi štȁle poslȕšam hȑzae koȏf.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȑžem, mn. 3. hȑžeju/hȑžedu, prid. rad. jd. m. hȑza] – glasati se rzanjem, rzati • Kȍ se strȁši kȁče pak je hȑza.

prid. [ž. hržẽna] – koji je od raži, raženi → hȓš • Omĩsila sam hržẽni krȕh.

ž. [jd. G hȑžice, mn. G hȑžic] – mala kvrga, kvržica → kȑžica • Na čirȉši je hȑžica.

nesvrš. [prez. jd. 1. hȑžim, mn. 3. hȑžiju/hȑžidu prid. rad. jd. m. hȑži] – sitniti zrnje žita, kave itd. u mlinu, žrvnju ili mlincu, mljeti žito • Kurȕzu trȋbamo hȑžit za hrãee živīnȅ.